Taj dan nikada neću zaboraviti. Voda je probila nasip i u par sati poplavila sve. Moj dom je potpuno uništen, roditelji mi sada spavaju u prikolici. U nekim kućama više se ne može stanovati. Ljudi su se morali odseliti. Uništene su i njive – ispričala nam je neki dan poljska gimnazijalka Mazgorzata Kierasinska na lovranskoj plaži. Ona i 26 njenih kolega srednjoškolaca do 29. srpnja gostovat će u Đačkom domu u Lovranu, zahvaljujući inicijativi hrvatskoga veleposlanika Ivana del Vecchia i Primorsko-goranske županije. Priliku da nakratko zaborave nesreću koja ih je zatekla 21. svibnja ove godine u njihovu gradiću Wilkowu financijski su omogućili gradovi Lovran i Opatija. Čak 1600 kilometara udaljeni od svojih uništenih domova na istoku Poljske - koje je Visla ovog proljeća poplavila dvaput - mladi Poljaci nastoje potisnuti strašne slike vodene bujice. Osamnaestogodišnji Adam Rzgdkowski ljetovanje u Lovranu nazvao je zasluženim odmorom.
– Brige smo tek privremeno potisnuli. Ovo ljetovanje prati razmišljanje gdje ćemo živjeti kada se vratimo u Wilkow. Tamo je nakon dva vodena vala sve uništeno – kazao nam je Adam. Olakšanje, kaže, ipak osjećaju.
Bravo za more - i pivo
– Ovdje su vrijeme i klima idealni. More je predivno. Mnogo nam je toga drukčije nego u Poljskoj, ulice su tako uske, nama neobično raspoređene – opisuje nam dojmove Mazgorzata Kierasinska, koja je već poželjela doći opet. Oduševljeni su mladi poljski gosti našim gostoprimstvom, smještajem i hranom. Sve im je, kažu, jako lijepo i ukusno. Kako i priliči njihovim godinama, dogodi se i pokoji nestašluk.
– “Službeno” spavamo, gledamo filmove, družimo se, ali noćne šetnje Lovranom, na žalost, naši učitelji i odgojitelji nam ne dopuštaju. Kako mnogi od nas već imaju 18 godina, probali smo hrvatsko pivo i, iskreno, bolje je od poljskog! – otvoren je Adam. Pohvalio se da je upoznao i jednu 15-godišnju Lovranku. Sviđa mu se, dodaje, otvorenost i srdačnost Hrvata prema strancima. Naši mladi sugovornici Mazgorzata Kierasinska, Adam Rzgdkowski, Emilia Sanecka, Michal Dzierzak i David Urbanek dolaze iz Gimnazije Ivana Pavla Drugog, koja u poplavama, srećom, nije uništena. Prepuni su planova za budućnost, žele studirati pravo u Varšavi, Krakowu ili Lublinu. Uočavaju sličnosti i razlike Hrvatske i Poljske.
Tako čisto i tako slano
– Ima nekih podudarnosti u mentalitetu, ali krajolik i Jadransko more nismo tako zamišljali. Tako bistro, čisto, nevjerojatno slano. Kod nas uopće nema planina – složili su se. Mlađa su djeca oduševljena morem.
– Redovito se čujemo s roditeljima, sretni su što se barem mi možemo odmoriti od poplava. Poslali smo im razglednice – rekla nam je Emilia Sanecka. Adam za oca priprema iznenađenje - odnijet će mu domaću rakiju.
jako lijepo od naših vlasti - bravo