Croatia full of life, u prijevodu ‘Hrvatska puna života’, u osnovi ne tako loš turistički slogan, kojim se prije dvije godine počelo pozivati mahom strane turiste na Jadran, podijelio je tada domaću javnost pa se od najglasnijih kritičara moglo čuti da između slogana i konkretnih sadržaja koje porukom želimo promovirati ne postoji nikakva korelacija.
No, brojke su ih ubrzo demantirale. Potpomognut činjenicom da se o Hrvatskoj kao privlačnoj turističkoj destinaciji na internetu razgovaralo više nego ikad, objavama tisuća snimki na društvenim mrežama i stotinama blogova stranih putnika namjernika, ali i besplatnoj reklami koja se uvijek veže uz dolaske svjetskih celebrityja, hrvatski turizam danas ruši rekorde pa su i istraživanja na ključnim tržištima Europe pokazala da se Hrvatsku u velikoj mjeri zaista doživljava kao “punu života”.
No, neki je dan, u špici sezone, otpočelo novo turističko “brendiranje i nova komunikacijska strategija” u režiji lokalnih šerifa iz Novalje, Hvara i Dubrovnika. Dozlogrdilo im je, ispostavilo se, gledati gola torza na 40 stupnjeva, promatrati kako mahom mlađi gosti povremeno na ulici pojedu sendvič, ispred trgovine nategnu kakvo pivo, u jutarnjim satima odrijemaju ispod smokve, pa tu i tamo nakon burne noći povraćaju konzumirani sadržaj. To je nešto što u ovoj zemlji, pa ni u svjetskim turističkim mekama, nikad prije nije viđeno.
U turističkoj zemlji protiv turističkog buma, a s njim i mladih gostiju koji nisu nužno kazališna publika, odlučili smo se boriti zabranama i sankcijama, a dok gradonačelnici proizvoljno uvode red udaranjem po džepu, zanimljivo, ministar turizma Gari Cappelli pomirljivo govori kako su svi turisti dobrodošli, ali da se na prostoru RH trebaju pridržavati pravila. Ukratko, mrski su nam goli furešti, ne i njihovi šoldi. Nastavi li se ovakav trend utjerivanja straha gostima, Turistička zajednica trebala bi razmisliti o povratku starog slogana “Mediteran kakav je nekad bio”. Kad već od turista krademo, da im barem ne lažemo.
...da, zato sto je isto lezati na plazi i biti u moru polugoli kao i hodati kroz grad, ulaziti u trgovine, restorane, kafice pa i crkve u istoj "opravi"..