Mladić sitne građe, u pratnji dvojice pravosudnih policajaca, koji su ga dopratili do mjesta gdje je trebao sjediti, 1. veljače 2018., malo poslije devet sati ušao je u sudnicu zagrebačkog Županijskog suda. Odjeven u tamne hlače i jaknu, zastao je i okrenuo se prema pravosudnim policajcima, kako bi mu skinuli lisice s ruku.
Malo nakon toga osvrnuo se po prepunoj sudnici, a nešto nalik osmijehu pojavilo mu se na licu kada je ugledao poznata lica. Roditelje i kuma. No osim njih u sudnici su bili majka, otac i baka njegove bivše djevojke. I oni su ga gledali, pozorno upijajući svaki njegov pokret, vjerojatno pokušavajući shvatiti kako im je taj sitni mladić uspio nanijeti toliku bol. On je David Komšić (21), optužen da je s 88 uboda nožem 22. veljače 2017. u Zagrebu ubio njihovu kćer i unuku Kristinu Krupljan (19).
Ona je bila njegova bivša djevojka, u trenutku svirepog, i mnogi bi rekli monstruoznog ubojstva, bila je trudna, a prema optužnici, Komšić ju je ubio iz bezobzirne osvete, motiviran ljubomorom jer je djevojka htjela prekinuti emocionalnu vezu s njim te krenuti dalje sa svojim životom. U novom životu više nije bilo mjesta za Komšića, s kojim je bila u vezi od osnovne škole.
Bit će moja ili ničija
No s njezinom odlukom Komšić se nije mogao pomiriti – mjesecima prije toga prijateljima je pričao kako će “Kristina biti njegova ili ničija”. Kako više nije bila njegova, postala je ničija, a David Komšić, nakon onog što je učinio, za mnoge u Hrvatskoj, opravdano ili neopravdano, postao je personifikacija čistog zla.
Prvog dana veljače, kada je sitnim korakom ušao u sudnicu, počelo mu je suđenje za brutalni zločin koji je počinio, a tijekom protekla dva mjeseca u sudnici su saslušavani rodbina, prijatelji, vještaci... Mučno je bilo slušati iskaze svjedoka koji su vezu dvoje mladih ljudi uglavnom opisivali riječima:
- Nisu mogli zajedno, ali nisu mogli ni jedno bez drugog.
Mladenačka ljubav okončana je na najgori mogući način, brutalnom smrću Kristine Krupljan, a kakvu će i koliku kaznu David Komšić za zlodjelo koje je počinio dobiti, doznat će se sutra u 13.30, kada će sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda pod presjedanjem sutkinje Sanje Mazalin objaviti nepravomoćnu presudu.
Presuda će se temeljiti na dokazima provedenim tijekom izrazito mučnog suđenja. Već prvog dana suđenja Komšić je zaradio upozorenje sutkinje jer se smijuljio, a onda je u trenutku, dok je tužiteljica Natalija Slavica čitala iskaz svjedokinje koja je govorila o turbulentnoj vezi između ubijene djevojke i Komšića, glasno i zijevnuo.
– Komšiću, vi to zijevate tako glasno? – pitala je sutkinja Mazalin Komšića.
– Da – odgovorio je on pomalo nezainteresirano.
U tom trenutku izgledao je kao čovjek kojeg nije briga ni gdje se nalazi ni zbog čega.
– Dosadno vam je? – pitala ga je dalje sutkinja.
– Nije – odgovorio je Komšić.
– Pristojno se ponašajte – upozorila je sutkinja Komšića, dok se iz zadnjih redova sudnice jedva čujno, ironično oglasio Dalibor Krupljan, otac ubijene djevojke:
– On je neubrojiv.
Burne reakcije rodbine
Dalibor Krupljan to je izgovorio referirajući se na navode Veljka Miljevića, Komšićeva branitelja, koji je u uvodnom govoru naveo kako obrana poriče da je Komšić djevojku ubio motiviran ljubomorom i željom za osvetom, a poriču i da je postupio u nakani da je ubije.
– Sve ostale činjenice iz činjeničnog opisa optužnice priznajemo. Tvrdimo da je moj klijent u trenutku ubojstva bio neubrojiv. A ako se utvrdi da je bio ubrojiv, onda iz optužnice proizlazi da se ne radi o teškom ubojstvu, već usmrćenju koje je izazvano dugotrajnim vrijeđanjem, što je mog klijenta dovelo u stanje jake razdraženosti – naveo je Miljević prvog dana suđenja teze i strategiju obrane.
I tih se teza i strategije držao tijekom cijelog suđenja, a njegove riječi počesto su izazivale burne reakcije rodbine ubijene djevojke.
– Kome se ovdje sudi? Kristini ili njemu? – čulo se više no jednom, u trenucima kada bi Komšićev odvjetnik svjedocima postavljao pitanja vezana za intimni život ubijene djevojke.
– Daj ušuti već jednom! – čulo se u trenucima kada je Miljević sudu objašnjavao zašto obrana smatra da optužbe za teško ubojstvo nisu dokazane jer se, po stavu obrane, radi o usmrćenju, što je lakše kazneno djelo. Zbog tih upadica sutkinja Sanja Mazalin upozoravala je stranke u sudnici da paze na ponašanje ili izađu iz sudnice ako nisu u stanju slušati bez komentara.
I dok je obitelj Krstine Krupljan opise njezina ubojstva i iskaze pojedinih svjedoka slušala kroz suze i uz bolne jecaje, Komšić se tijekom suđenja, nakon upozorenja izrečenog mu prvog dana, nije oglašavao. Točnije, govorio je samo kada bi ga sutkinja nešto upitala, a ono što se događa, pratio je pognute glave i pogleda uperenog u pod. Jedine emocije koje je pokazao vidjele su se kada je na klupu za svjedoke sjela njegova majka Olivera. Dok je svjedočila, plakala je, a skupa s njom plakao je i Komšić.
– Moj sin nije monstrum! – zavapila je u sudnici Olivera Komšić, ponovivši te riječi nekoliko puta.
Iako je tijekom njezina svjedočenja, u kojem je opisivala da je Komšić bio milo i drago dijete s kojim nikada nije bilo problema, bilo očito da joj nije lako, usprkos tome prisutni u sudnici stekli su dojam da njezino svjedočenje, kao ni svjedočenje njezina supruga Ive, nije iskreno. Takav dojam pojačan je pokušajima svih članova obitelji Komšić da u svojim iskazima ocrne ubijenu djevojku, čiji stil života nisu odobravali. Komšićevu ocu tako se nije sviđalo to što se njegov sin želio oženiti Kristinom Krupljan.
– Rekao sam Davidu da je Kristina bila i s drugima i savjetovao sam mu da nađe drugu djevojku – kazao je Ivo Komšić u sudnici.
Suđenje cijeloj obitelji
On se, inače, tijekom cijelog suđenja doimao kao pater familias koji ne shvaća što se dogodilo i negdje u dubini svoje duše vjeruje da se sve to nekako još uvijek može završiti u korist njegova sina. Upravo je to stav koji su imali i imaju svi članovi obitelji Komšić koji su sjeli na klupu za svjedoke. To se moglo vidjeti tijekom suđenja u kojem se na indirektan način zapravo sudilo i cijeloj obitelji Komšić.
A obitelj Komšić ostavila je dojam da se, ni nakon svega što se čulo u sudnici, nije uistinu spremna suočiti s posljedicama grozomornog ubojstva za koje se David Komšić tereti. Kada je sutkinja Sanja Mazalin upitala Oliveru Komšić, što misli, zašto je njezin sin napravio to što je napravio, ona joj je odgovorila:
– Ne znam. Nadala sam se da će te mi vi to reći.
U tom trenutku vjerojatno nije bilo osobe u sudnici koja nije pomislila da sutkinja nije osoba koja bi majci mogla reći ili objasniti što se dogodilo s njezinim sinom. Koji je po svemu što se moglo čuti iz iskaza svjedoka i vještaka, odgajan kao kap vode na dlanu te naučen da pored njega uvijek ima netko tko će riješiti njegov problem(e).
Jedan od tih problema bila je i prometna nesreća koju je Komšić skrivio 2016. kada je na Sveticama zgazio pješaka Josipa Kolarića (72), oca osmero djece. Nesreću je skrivio vozeći očev Mercedes, a prije nesreće napravio je i dva prekršaja jer se nepropisno prestrojio prije križanja te nije prilagodio brzinu uvjetima na cesti. Zbog toga je pravomoćno osuđen na 14 mjeseci zatvora, a nesreća ga, čulo se iz iskaza svjedoka tijekom suđenja, očito nije spriječila da nakon nje ponovo sjedne za volan. Uostalom, i sam je Komšić naveo da od imovine posjeduje samo dva automobila.
Nesreća sa smrtnom posljedicom nije jedini krimen koji se mlađahnom Komšiću stavlja na teret jer je optužen i da je s dvojicom prijatelja presreo Kristinu Krupljan vozilom na cesti, nakon čega joj je oštetio vozilo i uzeo mobitel. Za to ga tek čeka suđenje, a ubijena djevojka prijavljivala ga je zbog prijetnji i nasilja. Neke je prijave povukla, a njegova obitelj u to da im je sin nasilan, što se isto čulo u sudnici, nije vjerovala.
– Ne vjerujem da je David bio nasilan prema Kristini, jer da jest, ne bi bili u vezi četiri godine. David je Kristinu volio. Obožavao ju je. I to je pokazivao. Kupovao joj je darove i vodio je na mjesta na kojima ja nikada nisam bila. Bili su stalno zajedno. I previše. Nije ih se moglo razdvojiti. Ne vjerujem da joj je slomio nos, zbog čega je dobio zabranu prilaska. Da je on nju navodno udario, nije vidio nitko, a da je ona njega pljusnula, vidjeli su svi jer se to dogodilo u našem kafiću – svjedočila je Olivera Komšić o vezi svojeg sina s Kristinom Krupljan, koja je tu vezu ili pokušaj izlaska iz nje na koncu platila glavom.
Da je David Komšić nasilan te da svoju “ljubav” prema Kristini Krupljan pokazuje ljubomornim ispadima i fizičkim napadima, osim obitelji Komšić, nije vjerovala ni defektologinja Felicita Murković, iz čijeg je iskaza proizašlo da s Komšićem nakon ubojstva nije razgovarala, iako je trebala i morala. No unatoč tome zaključila je da ima uvid u njegovu osobnost te da se “roditelji adekvatno brinu o njegovu odgoju i odrastanju”. Riječ je o ženi koja je kazala da u Centru za socijalnu skrb radi 35 godina, a Komšićevo ponašanje prije ubojstva – Centar ga je imao u postupku zbog posjedovanja jointa, zbog prijetnje, ozljeđivanja i prometne nesreće – opisala je kao normalan razvoj maloljetnika!?
Nezrelost kao opravdanje
Njezin iskaz izazvao je čuđenje u sudnici, koje se pojačalo nakon što je navela da bi preporučila da se na Komšića primijeni maloljetničko pravo, jer je nezreo. Isti argument u završnoj riječi koristio je i Komšićev branitelj, kojem je kontrirala tužiteljica navevši:
– U civiliziranom svijetu niti jedna žena svoju odluku da prekine vezu ne bi trebala platiti životom. Kristina Krupljan nije umrla trenutačno, već je patila, a dokaz da ju je Komšić ubio iz izravne namjere je i činjenica da je sa sobom na večernji izlazak ponio nož, ali i da se nakon ubojstva presvukao.
I te riječi Komšić je saslušao bez pokazivanja emocija, a tijekom suđenja branio se šutnjom. No nakon uhićenja policiji je kratko opisao što se te noći dogodilo, a svoje viđenje događaja završio je riječima:
– ...Bila mi je sve na svijetu. Kada se parkirala ispred zgrade, ubio sam je i nazvao oca.
No teško da će otac ovaj put moći riješiti problem sina, mladića, kojeg su vještaci opisali kao emocionalno distanciranu, samosažaljivu i egocentričnu osobu. Naveli su i da je David Komšić osoba niskog praga tolerancije te osoba koja je sklona da u frustrirajućim situacijama reagira ljutnjom i srdžbom.
Komšić je uz to i osoba koja vlastito ponašanje idealizira, dok konfrontaciju i drukčije mišljenje izuzetno teško podnosi. Intelektualne sposobnosti su mu prosječne, narcisoidan je i u sebi nosi visok stupanj potisnute agresivnosti.
Sve te karakteristike Komšićeve osobnosti vjerojatno su bile vidljive i njegovim bližnjima, koji nisu reagirali kada su trebali. I upravo to obiteljsko zatvaranje očiju te toleriranje “mladenačkih nestašluka”, kako je Komšićeve probleme sa zakonom nazvala defektologinja, odvele su Davida Komšića na put bez povratka.
Tragično je što je zablude njegove obitelji, ali i Centra za socijalnu skrb platila jedna mlada djevojka čiji je život okončan na najbestijalniji mogući način.
Netko tko nekog 88 puta ubode nožem nemože biti drugo do monstrum i netko ko je takvo što učinio u stanju je to opet učiniti i zato ovog treba zatvorit tako dugo da mu mladost prođe jer je drugome mladost ukrao