Netko nas zove na mobitel. S druge je strane slušalice prijateljica koja nas poziva na rođendan svog osmogodišnjeg sina. “Koju ću mu igračku kupiti”, prvo je što nam padne na pamet pa na laptopu odmah pretražujemo gdje su najbliže trgovine.
Postoji velika šansa da su trgovine sve tri nabrojene stvari u gornjem primjeru stvarnog života, laptop, mobitel i igračke, nabavile iz Kine. Neki se analitičari ovih dana zbog pandemije koronavirusa pitaju hoće li se uvoz tih proizvoda iz Kine ozbiljno otežati ili poskupjeti. To se događa zbog namjere zapadnih zemalja, i to poglavito Sjedinjenih Država, ali i Europske unije, da u odnosu na Kinu provedu – rasparivanje.
Lokalizacija proizvodnje
Engleski termin “decoupling”, podrazumijeva smanjivanje ekonomske ovisnosti o Kini, najvećeg svjetskog izvoznika, i sve se češće i ozbiljnije izgovara u zapadnim analizama. SAD i EU žele smanjiti trgovinske deficite koje imaju u odnosu na Kinu, ali odnedavno je glavni motiv zapadnih zemalja i osviještena činjenica da pretjerano ovise o Pekingu u uvozu strateških proizvoda, posebno lijekova i medicinske opreme. I jučerašnji naslov u Financial Timesu (FT) govorio je o tomu: “Američko-kinesko ekonomsko rasparivanje ubrzalo se u prvom kvartalu 2020.”
U tom kvartalu direktna strana ulaganja Kine u SAD pala su na 200 milijuna dolara, a još 2016. i 2017., kada je trend bio neuobičajeno uzlazan, iznosila su oko 8 milijardi dolara po kvartalu. Dakle, u tri godine pala su 97,5 posto! Prošlog tjedna šef europske diplomacije Josep Borrell rekao je u intervjuu za Die Presse da “nije normalno da Europa ne proizvede nijedan gram paracetamola, a 80 posto svjetske proizvodnje antibiotika koncentrirano je u Kini”. Bruxelles je usred krize postao svjestan činjenice da gotovo sve lijekove kupuje iz Kine i Indije koje generičke lijekove proizvode znatno jeftinije. Borrell umjesto toga predlaže da se izgrade proizvodni centri blizu EU, primjerice u Africi.
Najeksplicitniji je još u ožujku bio francuski ministar financija Bruno Le Maire: – Postojat će “prije” i “poslije” izbijanja koronavirusa u globalnom gospodarstvu. Moramo smanjiti svoju ovisnost o ponudi određenih proizvoda nekoliko velikih sila, posebno Kine – rekao je francuski ministar. No, sve je to lakše reći nego učiniti.
Primjerice, robni trgovinski deficit SAD-a u odnosu na Kinu iznosio je 2019. gotovo 350 milijardi dolara, i to nakon što se smanjio 18 posto u odnosu na godinu prije. Robni deficit EU u trgovini s Pekingom pak je 164 milijarde eura. To znači da su oba gospodarstva itekako ovisna o kineskim proizvodima. I prije ove pandemije Kina je proizvodila oko polovine svih zaštitnih maski u svijetu. Postavlja se zbog toga pitanje kako će se zapadne zemlje postaviti u budućnosti.
Ekonomski analitičar Damir Novotny rekao nam je da očekuje da će do određene razine rasparivanja doći, ali ne preko noći.
– Kineska je politika izvoza jeftinih proizvoda najprije odgovarala zapadu zato što je pridonosila niskoj razini inflacije. No, neke su od tih zemalja shvatile da to nije održivo te se može očekivati lokalizacije proizvodnje – smatra Novotny.
Ekonomski analitičar također podsjeća na stalne prigovore zapadnih zemalja o slaboj zaštiti intelektualnih prava u Kini, odnosno optužbe kineskih tvrtki da nezakonito preuzimaju zapadnu tehnologiju
“Ovo nisu 1990-e”
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), Hrvatska je iz Kine 2018. uvezla oko šest milijardi kuna robe, dok je u nju izvezla oko milijardu. Prema dokumentu Hrvatske gospodarske komore (HGK) za pomoć izvoznicima u Kinu, Hrvatska je 2016. iz te zemlje najviše uvozila mobitele i računala te zatim igračke, klima-uređaje, obuću...No, dok je trgovinski deficit Hrvatske očekivano velik, Kina nije među najvažnijim trgovinskim partnerima Zagreba. Primjerice, te 2018. godine iz Austrije je uvezla 12, a iz Mađarske 13 milijardi kuna robe, a više nego iz Kine uvezla je i iz Nizozemske i Poljske. Zbog svega toga Novotny ne vjeruje da bi eventualno smanjivanje trgovinske izloženosti Hrvatske, kao članice EU, prema Kini predstavljalo udar na standard građana Hrvatske.
– U 1990-ima kineski su jeftini proizvodi bili popularni u Hrvatskoj, primjerice cipele i igračke. No, potrošači su postali nezadovoljni njihovom kvalitetom i promijenili su odnos prema toj robi – zaključuje ekonomski analitičar
Čuj to, pa nisu Kinezi krivi sto je na zapadu sistem postavljen korporacijski: proizvedu i Kini za 10 kuna prodaju u EU za 100 i imaš bogaćenje elite i plaćanje visokih plaća menadžerima sa puno diploma koje samo oni razumiju. Proizvodnja i stvaranje dodatne vrijednosti je nama postao apstraktan pojam.