Na Međunarodnom Centru za infektivna istraživanja u Lyonu, “Centre International de Recherche en Infectiologie-CIRI“, radi i jedna znanstvenica koja je važan dio svojeg školovanja ostvarila u Zagrebu, dr. Branka Horvat, specijalist u oblasti imuno-virusologije. Na ovom centru ravnateljica je odjela Imunobiologija virusnih infekcija.
Rođena u Beogradu gdje je završila Medicinski fakultet, te nakon toga magistrirala je i doktorirala molekularnu biologiju, smjer virologija i imunologija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, nakon čega se preko američkog sveučilišta Yale i profesure na Medicinskom fakultetu u Zagrebu konačno smješta u Lyonu, u okviru velikog, francuskog Insituta Inserma, “Institut National de la Santé et de la Recherche Médicale“. O svojem ocu, poznatom ekonomistu Branku Horvatu, naša znanstvenica nam je rekla kako Sveučilište u Rijeci pokušava organizirati smještaj njegove biblioteke u palači Moise na Cresu, koja je nedavno dobila status Centra za istraživanje društvenih i humanističkih znanosti. Naša obitelj je u kontaktu s rektoratom Sveučilišta koji je preuzeo obavezu da prenese na otok Cres zbirku od preko 3.000 knjiga koje su još uvijek u kutijama u sveučilišnoj knjižnici u Rijeci. Nedavno je prihvatila i poziv Hrvatske zaklade za znanost pa će ponovo doći u nešto tješnji kontakt s Hrvatskom. S dr. Horvat razgovarali smo, naravno, o situaciji s pandemijom.
Kakva je sada situacija s pandemijom u Francuskoj?
Slično je kao i svugdje drugdje u svijetu, karantena završava 11. svibnja pa ljudi sjede kod kuće i čekaju da to dođe kako bi nastavili s aktivnostima. Sve stoji i čeka, škole su zatvorene, sveučilišta vjerojatno ostaju zatvorena do rujna. U nekoj smo fazi iščekivanja, hoće li se smanjiti broj pacijenata, hoće li se naći neki novi lijek, za cjepivo se zna da ga neće biti još najmanje godinu dana, vjerojatno i kasnije. Traje iščekivanje.
Nije sasvim jasno zašto ima takvih razlika u europskim zemljama u pojavnosti i smrtnosti.
Jasniju će situaciju i objašnjenje što se točno dogodilo u tim zemljama dati epidemiološko istraživanje, vidjet će se u čemu su razlike između europskih zemalja. Kina je s obzirom na broj stanovnika zapravo imala mali broj oboljelih. Imali su manje nego Italija. No, čujem i da se veliki broj preminulih u Italiji bilježi kao žrtve COVIDa-19 a umrli su iz drugih razloga. Puno je tu stvari koje treba do kraja definirati i analizirati. Nažalost je točno da ne postoje dovoljno dobri serološki testovi, nema još uvijek ni dovoljno virusnih testova. Ljudi često umiru i možda su bolesni od nekog drugog virusa a ne SARS-CoV-2 ali su simptomi slični, međutim nema testova da bi se to analiziralo pa ih se proglašava žrtvama nove bolesti. Ljudi koji umiru u staračkim domovima često nisu testirani, puno njih umire od drugih bolesti. Puno je još analize potrebno da bi se odredio točan broj pacijenata, točan broj smrtnih slučajeva, da bi se dobila jasnija slika.
Što se sve na Institutu Inserm poduzima u vezi sa SARS-CoV-2 i COVID-19?
U okviru našeg instituta, Centara za infektivna istraživanja, CIRI, ovdje u Lionu, jedna je ekipa, koja je u izravnoj vezi s bolnicom, izolirala virus prije dva mjeseca. Moja ekipa počela je raditi na virusu prije mjesec i pol, čim smo ga dobili u naš P3 laboratorij, bez visoke razine sigurnosti ne možete raditi s virusom. Tako smo počeli s istraživanjima utjecaja peptida koji inhibiraju fuziju između virusa i stanice. Ti antifuzijski peptidi dali su nam obećavajuće rezultate dosta brzo, no tek smo počeli, tek prije dva mjeseca. Dobili smo prvi novac za istraživanje i možemo se sada na to koncentrirati. Unatoč karanteni dosta se može napraviti, a nadam se da će nakon 11. svibnja stvari profunkcionirati te da ćemo moći, među ostalim, naručiti i laboratorijske životinje koje su potrebne za istraživanja. Do njih je sada jako teško doći jer, primjerice, tvrtka Jackson u ovom trenutku ima više od tisuću zahtjeva za transgenični mišji model pa joj je problem odgovoriti na tako veliku potražnju.
S vašeg je INSERM instituta također stigla i inicijativa za kliničkim ispitivanjem utjecaja cijepljenja protiv tuberkuloze na SARS-CoV-2. Koliko je tu istine?
U ovom je trenutku u toku studija kojom se pokušava naći povezanost između cijepljenja protiv tuberkuloze i inficiranosti SARS-CoV-2 koronavirusom. Rekla bih da za sada postoji epidemiološka indikacija da bi mogla postojati neka veza. Međutim, još smo daleko od toga da bismo mogli predložiti ljudima da se cijepe protiv tuberkuloze kako bi spriječili moguću infekciju novim koronavirusom. Sve je to još neprovjereno, potrebno je dodatnih rezultata, dodatnih ispitivanja, da bi se mogli izvesti neki jasniji zaključci.
Jako je često u globalnim medijima bio spominjan i lijek hidroksiklorokin koji promovira Didier Raoult. Čija je tumačenja onda prihvatio i Donald Trump.
Didier Raoult napravio je veliki publicitet za taj lijek, međutim, napravio je to prerano. Lijek se ispituje u puno širem kliničkom ispitivanju. Trenutno su nekoliko drugih ekipa, u Americi i Kini, došle do sličnih zaključaka, odnosno nisu uspjeli replicirati rezultate koje je Raoult objavio. U ovom smo trenutku daleko od toga da možemo reći kako je to lijek koji treba koristiti u prevenciji na način na koji se on koristi za malariju, a još manje u tretmanu ljudi koji imaju određene srčane probleme. Ljudi imaju potrebu za nadom da postoji lijek, to je očito vrlo važan psihološki čimbenik koji donosi brzo širenje određenih vijesti. Što se Donalda Trumpa tiče on je pokušavao liječiti tako što je predlagao da se pije kiselina, pa je njegove savjete za liječenje COVIDa-19 bolje izbjegavati.
Koji su načini liječenja s mogućnošću povoljnijeg ishoda?
Za sada izgleda da liječenje pacijenata s respiratornim sindromom antitijelom specifičnim za receptor interleukina 6 (Tocilizumab) može biti obećavajuće Nedavno su objavljeni rezultati jedne francuske grupe koja je na tome radila, ali na vrlo malom broju pacijenata. Riječ je o tome da se antitijelom inhibira aktivnost citokina interleukina 6, koji se stvori u tijeku te hiperreakcije na infekciju kod pacijenata, i trenutačno djeluje obećavajuće. Iako, kod više od 80 posto slučajeva ne treba raditi ništa, bolest prođe sama od sebe. Samo kod manjeg postotka ljudi, gdje se javlja hiperinflamacija, treba tretirati odgovor organizma na virus, a ne sam virus. Ono na čemu mi radimo u laboratoriju jest da pokušavamo spriječiti ulazak virusa peptidima. Dakle, ne cijepljenjem, nego privremenom prevencijom infekcije respiratornog trakta. Ideja je da čovjek ujutro, već nakon pranja zubi, uzme peptide koristeći sprej te da ostaje zaštićen od infekcije cijeli dan. To je antivirusna prevencija, što sada pokušavamo razviti kao pristup. Ako se to pokaže efikasnim, neće nam trebati ni maske ni društveno distanciranje. Antivirusne peptide planiramo ispitati i kao tretman kod postojeće infekcije. Preventivni pristup peptidima prilično smo dobro razvili za virus ospica, ali i za virus nipah, jedan novi virus koji se pojavio prije 20-ak godina, također od šišmiša, a koji je daleko opasniji od SARS-a jer nakon infekcije čovjeka izaziva smrtnost u omjeru i do 90 posto. Zadnja je epidemija bila u Kerali u Indiji gdje je onda izazvala veliku paniku u tom dijelu svijeta. Međutim, u tim istraživanjima nas je prekinula sadašnja pandemija pa nismo još usavršili taj tretman. Logično je bilo da na sličan način pokušamo tretirati i SARS-CoV-2 kada se pojavio.
Što je s teorijama da je virus “pobjegao” iz laboratorija?
Ljudi zaboravljaju jednu notornu činjenicu, a to je da je najveći i najmoćniji laboratorij koji postoji na svijetu – priroda. A virusi u prirodi cirkuliraju pa dolaze u doticaj s čovjekom, nalaze se u šišmišima, izlaze iz njih i inficiraju druge životinje pa se prenose na čovjeka. Trenutačno postoje te teorije zavjere u kojima se stalno pokušava naći krivac u nekoj osobi ili laboratoriju. No, puno je veća mogućnost da virus izađe iz šišmiša, kojih ima na tisuće i koji prelete i 20.000 km godišnje, stalno su u kontaktu s drugim živim bićima. Vjerojatnije je da se u jednom trenutku dogodi taj transfer na čovjeka, nego da virus izađe iz strogo kontroliranog laboratorija. Tako da su te teorije zavjere vrlo zanimljive za širu populaciju, no nemaju nikakvu znanstvenu osnovu.
Prije nekoliko dana spomenuti ste i u vezi s kineskom “batwoman” Shi Zhengli iz Instituta u Wuhanu, koja je u Kini heroina koja je prva upozorila na mogućnost pojave virusa koji bi mogli prenijeti šišmiši.
Ona je bila kod nas na edukaciji za korištenje P4 laboratorija u Lyonu. U Francuskoj je i doktorirala, tako da je i znamo već dosta dugo. Dolazila je k nama u Lyon više puta na stručna savjetovanja. Jer, Kina je nakon epidemije SARS-a odlučila da obavezno mora napraviti svoj prvi P4 laboratorij, u kojem se mogu istraživati virusi koji su jako patogeni, u odgovarajućim sigurnosnim uvjetima. I napravila je taj laboratorij, otvoren je prošle godine, no još nije potpuno funkcionalan. Ostale smo u kontaktu. Zhengli je vrlo dobra znanstvenica, zajedno smo bile na više znanstvenih kongresa, mogu o njoj govoriti samo najbolje. Dugo radi na ispitivanju virusa u šišmišima i godinama svojim radovima upozorava ljude da postoji opasnost da virus izađe iz šišmiša i da se pojave novi koronavirusi nakon SARS-a i MERS-a, koji mogu biti puno patogeniji ili imati puno veće medicinske i ekonomske posljedice na cijeli svijet. I to se, nažalost, pokazalo istinitim. S time da ona nije jedina koja upozorava, ima i drugih koji rade tome i koji su svjesni opasnosti koje postoje s intenzivnijim putovanjima, približavanjem čovjeka prirodi u nekim dijelovima svijeta gdje se to ranije nije događalo, s uništavanjem šuma kada šišmiš izlazi iz šuma i dolazi u kontakt s drugim životinjama i s ljudima. Tako se je virus nipah se pojavio u Maleziji početkom ovog stoljeća tako da je došlo do smanjenja površine šuma, šišmiši su izašli iz šuma, došli u kontakt sa svinjama, zarazili svinje koje su poslije prenijele virus na čovjeka. U Maleziji je taj virus bio smrtonosan u 40 posto slučajeva. Da bi spriječili dalje širenje Malezija je morala uništiti sve farme svinja u zemlji, izazvavši veliki ekonomski problem, iako je spriječila širenje virusa. I sada je otkriveno da se virus redovito pojavljuje u Bangladešu što je zabrinulo Kineze jer se boje da bi se i do njih može proširiti. Ljudi možda nisu bili svjesni opasnosti globalizacije svijeta zbog koje se virus strašno brzo može širiti. Tek s COVID-19 toga postajemo svjesni.
Moja velika podrška - daj Bože da uspijete- spas za čovjećanstvo i RH to bi bila i dobra ekonomska isplativost.