Boris Hrepić, poznati splitski glazbenik i nekadašnji basist umirovljene Daleke obale, objavio je na svom profilu snimku koju je snimio Hrvat zaposlen u jednom restoranu u Norveškoj.
U Norveškoj je prije nekoliko dana krenulo popuštanje mjera, a jedna od mjera koje su ukinute jest i zabrana rada restorana. Martin Uzelac radi u jednom restoranu u glavnom gradu Oslu te je snimio koji su to novi uvjeti pod kojima je dozvoljeno raditi norveškim restoranima.
Naš čovjek s čijeg je profila Boris Hrepić Hrepa podijelio video zove se Martin Uzelac. U Norvešku je otišao zbog situacije koju su u Hrvatskoj imali mnogi – lošeg poslovanja kafića u koji je uložio praktično sve, i svih problema koji uz to idu. Izabrao je jednu od najbogatijih svjetskih zemalja.
– Nisam doista očekivao da će netko i pokupiti taj video, snimio sam ga ponajviše zbog svojih prijatelja u Hrvatskoj, da vide kako je to točno ovdje – kaže nam Martin. Sad, što je tu je, šali se, napravimo priču.
– Kada sam vidio da je virus stigao u Hrvatsku, rekao sam svojim prijateljima da će se zatvarati. Malo su mi se smijali, no u Norveškoj su to napravili odmah kada se virus pojavio, pa sam znao da će se to morati. I ovdje je, naime, virus stigao s tirolskih skijališta. Odatle se u Norvešku vratilo dosta ljudi i virus se odmah počeo širiti. A tamo se mjere provode na nevjerojatno efikasan način, malo su čekali i razmišljali, a onda izašli pred javnost i rekli: Zatvaramo. I za dva sata je sve bilo zatvoreno. Ali prije toga su jako olakšali poslodavcima jer su prihvatili sve nas radnike na sebe, kao država, poslodavci od tog trenutka nisu dobivali više nikakve račune. Možda norveški pristup podsjeća na Švedsku, no ne slažu se oni sa Šveđanima u svemu, to je sličnije pristupu kakav imaju Danci. Ni ja nisam radio nekih 20-tak dana. Norvežani su racionalni, gledali su kako će se sve odvijati kroz mjesec dana prije nego što donesu odluku o daljim mjerama. Tako sutra otvaraju vrtiće – kaže naš čovjek u Norveškoj.
– No postali su svjesni da će se s time morati živjeti i ove, a vjerojatno i sljedeće godine. A ljude se ne može zatvoriti na 12 ili 18 mjeseci. A čak i ovdje već ima problema s novcem – kaže Martin.
Zanimljivost za nas je sasvim sigurno način na koji su regulirali rad barova. – Vrlo jednostavno, u njima su zabranili alkohol. U Oslu je odmah nastupila zabrana posluživanja alkohola. Mnogima je odlazak u bar postao pomalo besmislen. Isto se mora shvatiti kako oni jako drže do ljudskih prava, tako da tu nema nekih službenih zabrana kao što je to kod nas, nego se daju preporuke koje se u većini slučajeva i poštuju. Kada Norvežaninu kažeš da nešto ne radi, onda on to i ne radi. To se, primjerice, vidi po javnom prijevozu kojim možeš ići, ali je poluprazan. U restoran možeš ići, ali zapravo ne moraš, na taj se način ovdje razmišlja. Ovdje nema svakodnevnih pressica stožera, nego imate internetsku stranicu na kojoj su uvijek najsvježije informacije, govori Martin. Odluka je Norveške bila teška – ili će se čekati cjepivo il će se svi zaraziti.
Moguće je da će se s ublaživanjem mjera vratiti mogućnost konzumacije alkohola, ali opet ne u cijelosti, već opet na drukčiji način.
– Dopustit će se da alkohol poslužuju barovi u kojima se može dobiti hrana. Na taj način dopustili su alkohol, a opet nisu. Svakako nije kao u Švedskoj, nije sve otvoreno niti će biti s popuštanjem mjera. A mjere se provode na kulturan način, alkohol je alkohol, mjesta koja dobiju dopuštenje imat će u prostoru zaštitara. Ovdje i inače policije nema na cestama, postoje zaštitarske tvrtke koje su opet državne. I onda se određuje da se uzme zaštitare ako imate, recimo, noćni klub, a ti su zaštitari zapravo poluga policije. Ograničen je broj ljudi kojih je 50 na terasi, a 50 unutra, za stolom je maksimalno pet ljudi. Ako dođe više, smještate ih za susjedni stol. Sve funkcionira baš kao da je noćni klub, tri izađu, a tri uđu s terase i na terasu. Sada se radi na 50 posto kapaciteta. Granulo je sunce, pa je malo gužva, ali pravila se pridržavaju svi – govori.
Osnovna razlika koju ističe jest razlika u cijenama, odnosno previsoke nabavne cijene u Hrvatskoj koje ne omogućuju maržu koja bi dopustila održivo poslovanje. – U Hrvatskoj pivo po nabavnoj cijeni od sedam i pol kuna možeš prodavati za 14, a realno bi trebao za 25, dok u Norveškoj možeš prodavati i za 100 kuna i to je ta temeljna razlika koja poslovanje u Hrvatskoj čini besmislenim – objašnjava nam.
– I dok je kod nas udio turizma u BDP-u ogroman, ovdje se turizmom bave daleko manje, nije da ne mogu, ali bave se drugim stvarima. Jako su racionalni, dok smo se mi šalili s jogurtima bivše predsjednice, ovdje doista imaš jednu ili dvije vrste jogurta, a samo jednu vrstu sira. Vjerovali vi to ili ne. Zato što štite svoje, oni će iz svega izvući maksimalni potencijal, sve što mogu proizvesti i iskoristiti. Ne mogu sve, nešto moraju i uvesti, ali sve ostalo je njihovo, visoke cijene, ali njihovo, no ljudi imaju i novca da to plate. Očito je da se tako nešto može postići. Taj poznati norveški fond koji je stvoren novcem zarađenim od nafte nije potrošen. Svaki Norvežanin može putem svojeg ID-a vidjeti u svakom trenutku koliko je tamo novca, a dobit će i poruku – ovo je fond za budućnost vas i vaše djece. Jer, ovdje nema šeika koji vozi jahte, a nitko drugi nema ništa. Prošle je godine pala vlada jer su htjeli iz fonda povući tri posto kamata. I morao je biti raspisan referendum. Kako bi to izgledalo u nas? Ovdje se osjećam dobro, smršavio sam 40 kilograma, ali ne zato što sam se živcirao. Bilo je i ljudi koji su se vratili. Ako dođeš, moraš se prilagoditi, ne možeš proći s tipičnom našom balkanskom kuknjavom i prodajom priče, ovdje to ne prolazi. Ako kreneš s time, vjerojatno ti se neće više javljati na telefon. Ništa ovdje ne ide na silu niti na spiku – zaključuje Martin.
Mi smo južnjaci, oni sjevernjaci, mi otvoreniji, druželjubiviji, oni hladniji i zatvorenici, tako da njima je to mala prilagodba. Drugo ljudima svaka čast kako su pametno iskoristili svoju naftu i zaštitili koja im pruža sigurnost za mirniji život sada.