Kako riješiti problem demografije, koja udara nemilosrdno, pogotovo u manjim mjestima gdje je manjak stanovnika pa tako i radnika posebno vidljiv? Gradonačelnik Vrbovskog Dražen Mufić ima sjajnu ideju. Sa po 100.000 kuna subvencionirat će kupnju deset kuća na području grada. Sve od 1. siječnja iduće godine.
– Sada dobru kuću u Vrbovskom možete kupiti za 30-40 tisuća eura. Imamo dosta ljudi koji već u Vrbovskom rade, no ovdje ne žive. Prvenstveno njima namijenjena ta mjera. Želimo naš grad repopulirati, neka prednost imaju oni koji već ovdje rade, kasnije i oni koji se žele doseliti i započeti vlastiti posao. Deset obitelji koje se jave na natječaj i zadovolje uvjete dobit će po 100.000 kuna za kupnju novog doma u našem gradu. A praznih kuća ovdje imamo na desetke, pa neka onda netko u njima i živi. Tih milijun kuna pronaći ćemo, otvorit ćemo mjesta u proračunu, govori Mufić, neovisni gradonačelnik Vrbovskog.
Njegov je grad, kazuje nam, između dva popisa stanovništva izgubio oko tisuću stanovnika. Velik je to udarac za gradić, koji je malo drukčiji od ostalih u Hrvatskoj.
– Tih pet tisuća ljudi živi u 65 naselja na ukupno 260 četvornih kilometara, 120 km je nerazvrstanih cesta, dakle radi se o ogromnoj infrastrukturi koju treba održavati. Normalno, to i košta, a netko to treba i koristiti. Isto smo tako i općina s najvećom granicom sa susjednom Slovenijom, 29 km, nedostaje nam još 12,5 km da sve to bude šetnica, kaže gradonačelnik grada u Gorskom kotaru. Dolazimo do kuće u središtu mjesta, između tri lokala smještena na 20-ak metara jedan od drugoga, pravi vrbovski “bermudski trokut’, na kojoj je jasno istaknuto “Prodaje se”. Odmah preko puta na oglasnoj ploči stoji nekoliko oglasa s fotografijama, agencijska prodaja kuća, pa i cijelih imanja. Dolazi domaćin velike kuće Antun Koch.
Klasična priča o borbi
– Ima nas nekoliko vlasnika, obiteljska je kuća, šteta je da stoji prazna. I ja sam se prije par godina vratio u Vrbovsko nakon gotovo cijelog života u Rijeci. Inače je kuća jedno od prvih ako ne i prvo prenoćište u Hrvatskoj. Majka se sobama bavila dok je imala snage, praktično do kraja. I bilo je posla, šumski radnici, prijevoznici, putnici, svi su uživali u našim lijepim velikim sobama. Otac se, pak, bavio vinom, u kući je i sada lokal, bila je nekada i točionica. Pokušao sam to oživjeti, napraviti da lokal ponovo radi. Pokušao sam i s ribarnicom, jer sam se u Rijeci njome bavio, imao sam barku na Kantridi. I bilo je entuzijazma, svaka bi prezentacija potaknula veliki interes, no onda bi se ispostavilo da ribu nema tko kupiti. Nema ljudi. Šteta, jer predivno je ovdje. Bude li gradonačelnik nešto mogao napraviti, pa i s našom kućom, bilo bi odlično – kaže nam Antun.
Priča o Vrbovskom, pod koje spada i Lukovdol, rodno mjesto Ivana Gorana Kovačića, klasična je priča o maloj sredini u Hrvatskoj, o naporu i trudu unatoč manjku interesa države, o borbi gradića protiv vremena.
– Ovdje prije sedam-osam godina nitko nije radio, praktično su svi bili pod ovrhama, osim onih koji su radili u državnim službama. Ljudi su se, da prežive, bavili različitim i neobičnim poslovima. Prihoda nema, a obveze idu. Imali smo tri velike tvrtke koje su propale, drvnu industriju koja je imala 300 zaposlenih, Sljeme Vrbovsko gdje je radilo 200 ljudi, Promet Vrbovsko s također 300 radnika. Grad je kupio DI Vrbovsko te pronašao ulagača koji je uložio pola milijarde kuna te sada zapošljava 250 radnika. Postoji tu i jedna situacija koja nije odmah vidljiva. Mi smo na pola puta između Zagreba i Rijeke, predaleko je našim ljudima da idu raditi u jedan od ta dva velika grada. Tako ne možemo imati slučaj, recimo, zagrebačkog prstena gdje ljudi rade u Zagrebu, a novac donose kući i kod kuće plaćaju porez – rekao nam je gradonačelnik, koji je praktično stalno zaposlen, na sastancima, pa je tako i za našeg boravka u tom idiličnom kraju njegov gost bila i koordinacija gorskokotarskih gradonačelnika.
Da, dobro ste pročitali, pola milijarde kuna, odnosno 70 milijuna eura. Investitor je tvrtka Cedar Darka Prodana, rođenog Riječanina čiji je cijeli život vezan uz Vrbovsko.
– To što vidite najmoderniji je drvnoprerađivački pogon u Europi, među tri je najveće pilane bukove građe u Europi. Ovdje u Vrbovskom preradi se 180.000 kubika bukovih trupaca godišnje, zajedno s drugim pilanama ukupno se preradi 250.000 kubika. Sve ide u izvoz na tržišta sjeverne Afrike, Bliskog istoka, Dalekog istoka, Indije... Da, u sjećanju su mnogima možda ostali radnici iz susjedne Bosne i Hercegovine, ali danas mi iz susjedne zemlje dobivamo jedino sirovinu – kaže Prodan iz čije pilane je upravo kretala velika željeznička kompozicija od desetak teretnih vagona punih bukovine.
– Sada ovdje radi 250 radnika, no trebamo ih još. Hitno nešto moramo učiniti jer posla ima, a ne pronađemo li radnu snagu, morat ćemo pribjeći tehnologiji, dakle podići standard, a to znači i manje radnih mjesta – kaže Prodan. Problem je Vrbovskog i tamošnja klima.
– Svi u srpnju brzo zaborave da je još nedavno ovdje bila zima i da se zbog snježnih oborina nije moglo raditi. Bili smo pogođeni i snažnim vjetrom koji je izazvao velike štete na krovovima kuća. Imali smo za tih nepogoda 60 srušenih stabala na cesti prema Moravicama. Za ledolom 2014. godine, primjerice, županija nam je pomogla sa samo 117.000 kuna – kaže Dražen Mufić.
I druga velika propala tvrtka, Sljeme Vrbovsko, velikim je dijelom spašena zahvaljujući Gradu. Kupljene su tri lokacije, dvije su prodane i reaktivirane, još se čeka rješenje za treću.
– Jedini smo grad u Hrvatskoj koji je kupovao svoje tvrtke u stečaju, ali nam se to i isplatilo – kaže nam gradonačelnik.
No, u Vrbovskom razmišljaju i dalje od drvnoprerađivačke industrije.
Doselila se iz Poljske
– Ulaganja su stalna, stalno nam raste broj malih obrta, ne radi praktično samo onaj tko ne želi raditi. Imamo i velikih projekata čiju realizaciju čekamo, jedan je ruski investitor u dolini Kupe kupio nekoliko parcela za ozbiljan novac i planira pokretanje zdravstvenog turizma. Dva puta godišnje s burze rada povlačimo po 30 ljudi i dajemo im posao. Možemo, samo nam treba ljudi – ističe gradonačelnik Vrbovskog.
Ljudi su i novac, a u skladu s vremenom u Vrbovskom razmišljaju i o europskim sredstvima koja bi rado usmjerili prema razvoju OPG-ova. U tu svrhu angažirali su i jednu stručnjakinju. Natalija Zielinska pomaže gradonačelniku i njegovoj ekipi kako da dođu do novca iz fondova Europske unije. U Hrvatsku je došla iz Poljske, ovdje se udala, za Ogulinca, već je više od četiri godine na hrvatskoj adresi.
– Studirala sam hrvatski jezik i europske studije, pa u Zagrebu politologiju, pa EU projekte u Bruxellesu. Ovdje mi se svidjela ambicija da se nešto u Vrbovskom napravi, pa sam prihvatila ponudu da se ovdje zaposlim. I zbog toga mi nije problem putovati iz Ogulina. Iako ima pomaka u Hrvatskoj kada se radi o fondovima EU, još se to ne može potpuno reći za sredine poput Vrbovskog. U zakonima se još kasni, a programi su krajnje neprilagođeni sredinama kao što je Vrbovsko, centralizacija je dosta jaka. Primjerice, popriličan je problem što se naš prosjek računa s prosjekom Rijeke pa nikako ne možemo skupiti dovoljno bodova za bolji plasman na listama. Ali se ne predajemo, uvijek ima načina da se do novca dođe – kaže stručnjakinja za fondove EU iz Poljske s adresom u Hrvatskoj.
Turizam je nešto o čemu se u gradiću udaljenom pedesetak minuta vožnje autocestom od Zagreba intenzivno razmišlja. Zaštićeni kanjon Kamačnik oduvijek je bio jedno od omiljenih mjesta za izletnike, s razlogom jer je riječ o jednom od najljepših predjela kontinentalne Hrvatske.
Popularna i znamenita Panova staza prošle godine dobila je i zanimljivu dopunu. Uz stazu dugu 3,2 kilometra postavljeni su gong, ksilofon, zvono, rog i potočne orgulje, pa je sada šetnja Kamačnikom osim vizualnog i čujno iskustvo za posjetitelje kojih ima i iz udaljenijih krajeva Europe kako bi uživali u 75 hektara čiste prirode. Tu je i bistro “Kamačnik”, na samom ušću potoka Kamačnika u rijeku Dobru, s uređenim terasama i sjenicama, zidinama stare kovačnice koja će uskoro dobiti i novu funkciju i sadržaj.
– Puno je Nizozemaca, Švicaraca, Nijemaca..., vjerojatno zbog toga što je klima ovdje svježija, kao u njihovim zemljama, samo što je ovdje priroda netaknuta – kažu nam Nikolina Osojnički i Stefani Jadro-Štefančić iz Komunalca Vrbovsko. I Nikolina, koja je direktorica Komunalca, i Stefani došle su u Vrbovsko iz drugih, znatno većih sredina.
– Odrasla sam u Zagrebu, na Gupčevoj zvijezdi, ali sam se udala u Vrbovsko, nisam imala dvojbi da ovdje želim ostati. Za razliku od vreve velikoga grada, ovdje imate određeni mir i prednosti koje u velegradu nemate, poput vlastita vrta koji imate i zbog njegovih plodova ali i zbog posebne vrste razonode koja ima učinak kakav ništa slično u velegradu ne može dati. Mislim da smo u Vrbovskom napravili jako puno – kaže Nikolina.
Zajedno s kolegicom Stefani koju je obiteljski život također doveo u Vrbovsko prije godinu dana, otvorila nam je vrata novouređenog Planinarskog doma Kamačnik. Ako ste iz generacije rođenih 70-ih godina, tada se sigurno još sjećate izleta u Kranjsku Goru. Sada svoju djecu više ne morate voziti tako daleko jer dom u Vujnovićima blizu kanjona Kamačnik pruža upravo takav osjećaj. Fantastičan pogled koji puca gotovo na cijelo područje Vrbovskog uza sve prednosti života u prirodi nudi još nešto malo više.
– U uređenje doma i prostora oko njega uloženo je četiri-pet milijuna kuna. Uređene su teretana, sauna, osam soba s 30 ležajeva, velika dvorana za sastanke, napravljena je vučnica i staza za skijanje duga oko 150 metara. I gostiju ima, teambuilding, školske ekskurzije, pomalo popunjavamo kalendar – kaže Nikolina Osojnički.
U Turističkoj zajednici Vrbovskog našli smo direktoricu Tatjanu Kušić i poznatog trkača iz Vrbovskog Petka Drakulića u organizaciji jedne od utrka, dijela Sportskog ljeta u Vrbovskom. Ispred Turističke zajednice – električni bicikli pred turističkom kartom s vrijednim lokacijama, kojih je zaista mnogo.
– Nabavio ih je grad i dao nam na korištenje nekoliko komada, pa ih tako naši gosti mogu iznajmljivati. Stalno radimo na unapređenju usluge, pogotovo kada se radi o rekreaciji. Razvijamo mobilnu aplikaciju za biciklističke staze, a na raspolaganju je posjetiteljima i stijena za penjanje. No, ne zaboravite, godišnje u Vrbovskom imamo deset velikih događanja, od kojih uvijek volim istaknuti Bundevijadu – kaže Tatjana Kušić.
Turizma dajte, slažu se i žitelji Vrbovskog. Odmah ispod “bermudskog trokuta” u gradu je otvoren – fast food! Morali smo provjeriti, a u lokalu zatekli smo Nedjeljku Cindrić, inače iz Makarske, i njezina sina Josipa.
Pun kalendar događanja
– Primijetili smo da ovdje nema takvog objekta pa smo uzeli ovaj lokal, malo ga preuredili i radimo. Sve je kod nas domaće, meso je od mesara odmah preko puta, solidno ide, dolaze turisti, vikendaši... Nema ovdje problema s otvaranjem obrta, sve se odvija jednostavno i brzo, ne žalimo se, a bilo bi još bolje da ima više ljudi – kaže Nedjeljka.
U lokalu nailazimo i na Vladimira Mancea, Ota Barbarića i Vladimira Jeletića. Vladimir Mance nekoć je bio pobjednik Prvog pljeska pa i danas voli zapjevati, na repertoaru su Elvis, Shakin Stevens, glazba 60-ih. Vladimir Jeletić vratio se kući s rada u inozemstvu.
– Kod kuće je najbolje, no kada se čovjek nakon toliko godina vrati, zapravo je stranac. Malo ja ljudi znam, osim Mancea s kojim sam išao u školu. Šteta, naš je kraj lijep, a gotovo nijedno mjesto više nema školu, i u Senjskom je zatvorena – kaže Jeletić. Njegov imenjak navija za turizam, koji bi pomogao da se svlada i teška zima.
– Da, drvna je industrija odlična, ima se gdje raditi, no dosta ljudi radi u pilani jer nema gdje drugdje. Turizam bi nam pomogao, bilo bi više ljudi, možda bi bilo motiva i da se vrate oni koji su otišli u Rijeku ili Zagreb. Eto, i nogometni klub više ne funkcionira, nema tko raditi, igralište je zapušteno, obrast će ga trava. Imamo što ponuditi, neka nas ljudi upoznaju – kaže Vladimir Mance.
I onda je došao aktualni "gradonačelnik" i sad nam je svima "bolje"! Dolazim iz tog kraja i ne znam da je to baš tako bilo prije 7-8 godina, ali......Umjetno napuhana brojka da bi se stvorio "grad", pa tako sela i okolna mjesta postaju naselja Vrbovskog koje je nekada bilo općina. Neka probaju objasniti kako je ta famozni "gradski" holding Komunalac 1991 imao 13 zaposlenih na preko 11 tisuća stanovnika, a danas ima 75 zaposlenih na brojku od bliže 4 tisuće stanovnika. Neka se se objasni i izjava dotičnog "gradonačelnika" koji je rekao da će cijene komunalija rasti jer sustav mora živjeti. Koji sustav? Tih 75 zaposlenih?! Neka se objasni i nalazi državne revizije o nepravilnostima u prodaji te pilane i radu Komunalca. Kad već spominje DIV, Sljeme i Promet, pa zašto onda ne spomene i uništene malene pilane u Lukovdolu, Moravicama i Gomirju? Zašto ne spomene i ukidanje ranžirnog kolodvora u Moravicama koji je tamo skoro 150 godina, neka spomene i radionu za remont teretnih vagona u Moravicama sa 276 zaposlenih, neka spomene i politiku države i HŽ gdje klinci zavrže ŽTŠ za prometnika u Moravicama, ili već tako nešto, a ne mogu dobiti posao na HŽ jer više vrijedi tečaj za prometnika od 6 mjeseci nego škola od 4 godine. Neka spomene i uništen pogon Chromosa Porofen u Moravicama. Da najmodernija pilana u Europi?? Neka se pita radnike u toj pilani koliko je moderna, a tima što to tvrde predlažem da probaju mjesečnu plaću zaraditi u "boxu" na toj "modernoj" pilani.