Ja njega ne bih trebala izbjegavati jer ja njemu nisam ništa napravila, pa on je mene polomio. Ali što ću, kad god ga vidim, cijela se uneredim i ne mogu si pomoći. A on je stalno tu, uvijek u istu uru... – usred rečenice zastaje Vojna Jušić, Murterka na koju je prošlog ljeta usred Betine šakama nasrnuo njezin sumještanin Denis Jajaš (53) nakon čega je završila u bolnici s prijelomom jagodične kosti i čeljusti, izbijenim zubom i ozlijeđenim mišićem lica.
Bilo je to 25. srpnja oko 14.30 sati kada su se Vojni, kako kaže, od straha “odrezale noge”.
Pola godine za optužnicu
Mela je opuške pred obiteljskom trgovinom u kojoj radi preko sezone kada je ugledala Jajaša kako joj se približava i na glas psuje i prijeti joj. Razbjesnilo ga je jer je ona ranije tog dana prešla preko njegova posjeda kako bi došla do očeve zemlje, do koje jedini put vodi upravo preko Jajaševe parcele. Nakon salve uvreda fizički je nasrnuo na nju i šakom je udario u glavu, a njoj se potom zacrnilo i pala je na pod. Sve to odvijalo se pred očima njezina maloljetnog sina, koji je i jedini izravni svjedok ovog događaja.
Ubrzo je pred trgovinu došao i njezin suprug, pozvali su i policiju, a u međuvremenu je Jajaš stajao dvadesetak metara dalje te i Vojninu suprugu prijetio da će ga ubiti, prebiti... Vojna je u idućih nekoliko dana prošla preko ruku cijelog niza liječnika – najprije ju je lokalna doktorica opće prakse uputila na Objedinjeni hitni bolnički prijem u Šibenik, gdje su joj prvo kazali kako ima tek lakše ozljede glave. Ipak, nakon još jednog pregleda utvrđeni su joj prijelomi kostiju lica, nakon čega je hitno prebačena u KBC Split gdje je i operirana. U međuvremenu policija je protiv Jajaša podnijela – prekršajnu prijavu, i to zbog remećenja javnog reda i mira. I bila bi to još samo jedna u nizu mučnih priča o zločinu bez kazne da se u ženama s Murtera nije probudio inat i eksplozivni južnjački dišpet.
Tradicionalnu žensku veslačku regatu “Dlan i veslo” koja se svake godine održava u Betini posvetile su svojoj pretučenoj prijateljici, na majice su napisale “Sve smo mi Vojna” i najprije uz pomoć lokalnih, a potom i nacionalnih medija učinile ovaj slučaj vidljivim. Tek tada, nakon medijskog pritiska, reagirala je i policija i prijavu iz prekršajne preinačila u onu ozbiljniju, kaznenu, i to zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda i prijetnji njoj, ali i njezinu suprugu.
– On je tada možda prijavljen, ali Državno odvjetništvo za njega nije tražilo ni da mu se odredi istražni zatvor ni mjera opreza kojom bi mu se zabranilo da se približava meni ili mojoj obitelji. Od prvog dana otkako sam se vratila iz bolnice ga viđam i nije mi ugodno. On tu u centru mjesta ima kafić u kojem uvijek u isto vrijeme ujutro pije kavu i mene je tada strah tuda prolaziti. Osim toga, moja kuća je tu u centru. Iako je cijelo selo stalo na moju stranu, to ne znači da me on opet ne može napasti ako mu pukne film – kazuje Vojna. Umjesto da je njezin napadač do sada “dobio” barem nepravomoćnu presudu, njegov slučaj mjesecima je stajao na mjestu pa se tako gotovo pola godine moralo čekati da Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku protiv njega podigne optužnicu.
Na nju Jajaš zatim ima pravo žalbe, a tek nakon toga, ako ona ne bude prihvaćena, optužnica ide na potvrđivanje, nakon čega počinje samo suđenje. A do tada bi mogli proći mjeseci.
– Ne znamo zbog čega se sa svim ovim odugovlači, čuli smo da je tužiteljica koja je radila na spisu bila bolesna, ali zašto se onda on nije mogao dodijeliti nekom drugom, a ne da u relativno jednostavnom spisu u kojem je predloženo nekoliko svjedoka i provedeno jedno medicinsko vještačenje optužnica ne bude napisana skoro pola godine – pita se Vojna Jušić.
U svemu ovome najveća su joj podrška obitelj, ali i mještani, koji su Denisa Jajaša zbog njegova nasilnog čina izbacili i iz Bratovštine sv. Nikole.
Fizička bol je prošla...
– Smatram da je radi zaštite žrtve ovaj postupak trebao biti hitno proveden, a ne da od događaja do podnošenja optužnice prođe skoro pa sedam mjeseci – kazuje Vojnin odvjetnik Matija Duk. Suludo mu je, kaže, i to što Državno odvjetništvo nije tražilo određivanje istražnog zatvora ili mjera opreza u odnosu na Denisa Jajaša.
Samo primjera radi, iste te mjere opreza tražene su i određivane i u slučajevima kada su u pitanju bile samo prijetnje bez fizičkog nasilja, kao u slučaju kada je sud zabranio Branku I. da se približava ili na bilo koji način kontaktira sa Sašom Perkovićem nakon što mu je ispred kina Europa prijetio smrću.
– Fizička bol je prošla iako zbog oštećenog živca ni dandanas ne osjećam dio gornje usnice, ali psihički sam još uvijek loše, rasplačem se čim pomislim na cijeli događaj i kako je prijetio i meni i djeci – iskreno kaže Vojna.
Mozda Ameri nisu ludi svako tko je psihicki po njihovom normaial moze imati oruzje to bi trebalo i kod nas pa onda nebi neki macani napadali slabije bilo bi trta a sto ako me upuca ne podnosim nasilje nikoga nad nikim sto te sudije policije rade mozda ne dobivaju placu pa strajkaju??????