Pod okolnostima pandemije do medija se sporo probijala vijest da je 4. svibnja umro u Zagrebu profesor Radovan Pavić, prema ocjenama kolega utemeljitelj političke geografije i geopolitike u Hrvatskoj, te znanstvenik koji je „išao ispred svog vremena“.
Pavić je najširoj javnost poznat iz ranih devedesetih kad je u medijima svakodnevno uz pomoć geopolitičkih karata koje vlastoručno crtao tumačio političku tektoniku nakon pada Berlinskog zida, raspada Jugoslavije i vojnopolitičke odnosa na okupiranom dijelu Hrvatske.
Pavić (Delnice, 30. lipnja 1933. – Zagreb, 4. svibnja 2020.) je radni vijek proveo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu gdje je predavao političku geografiju i geopolitiku (1963.-1993.).
Taj geograf i geopolitolog diplomirao je na dva fakulteta: na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta 1957. i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1965, a doktorirao 1979. na PMF-u tezom Prilozi analizi socijalno-geografske strukture Gorskog kotara i Ogulinsko-plašćanske submontane udoline. U predgovoru disertacije, kako navodi njegov mlađi kolega geograf, napisao je da mu je Gorski kotar uzeo dušu, „ali neka mu: ona tamo ionako pripada“.
Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu predavao je političku geografiju i geopolitiku (1963.–93.). Objavljivao je znanstvene i stručne radove iz područja geopolitike i geografije te međunarodnih odnosa.
Glavna djela su mu Osnove ekonomske geografije Jugoslavije (1972), Osnove opće i regionalne političke geografije, geopolitike i geostrategije (1973) i Regionalna politička geografija i geopolitika – Evropa (1974).
Prema sjećanju na stranicama časopisa Politička misao, Pavić je u svojim najplodnijim godinama uspostavljanja i uokvirivanja disciplina objavio četrdesetak znanstvenih radova u području političke geografije, geopolitike i geostrategije, a njegova prepoznatljiva karakteristika bila je kartografska metoda prikaza rezultata istraživanja i podataka. A karte je, poznavatelji kažu, znao potpisivati glagoljicom.
Jedno javno predavanje na tribini Hrvatskog geografskog društva „geografskim minijaturama ili zemljopisnim sitnopisima“, završio je obraćajući se studentima: „Odmah da kažem, mislim ja tu nisam ništa, al' da sam ja vaš profesor onda bi odličan dobio onaj tko bi me najbolje kritizirao. Ovo drugo se sve može naštrebati“.
