Na ulicama glavnog grada Albanije Tirane svake subote od 15. veljače traju masovni prosvjedi protiv sadašnjeg premijera Edija Rame (54) i njegove stranke kojima je cilj rušenje premijera i vlade. Međutim, za sada prosvjedi nemaju nikakvu učinkovitost i Ramina vlada i dalje je čvrsta te uživa potporu i SAD-a i EU.
Iako su prosvjede na početku organizirali studenti zbog loših studentskih uvjeta, ubrzo je njihovu organizaciju pod geslom “Želimo europsku Albaniju” preuzeo čelnik oporbene Demokratske stranke Lulzim Basha (44) ustrajan u tome da prosvjeduju “sve dok vlada bude držala Albaniju odvojenu od Europe”. Analitičari smatraju da su ti prosvjedi odraz nemoći vođe desnice Bashe, obožavatelja Donalda Trumpa, koji na dvojim izborima nije uspio pobijediti superiornog i moćnijeg Ediju Ramu te mu je sada jedino preostalo da ga pokuša rušiti na ulici.
Igrao je za KK Dinamo
Nakon više od šest godina na čelu Demokratske stranke Lulzim Basha pokrenuo je najveću političku akciju bez presedana u povijesti Albanije. Odluka koja je donesena 17. veljače vrlo je velika politička oklada za njega kao čelnika oporbe – zatražio je ostavku premijera Rame. Zahtijeva privremenu vladu koja će organizirati slobodne izbore. Prema njegovim riječima, ako se uspostavi pravi mehanizam, onda će Demokratska stranka zasigurno pobijediti na izborima. Najavljuje prosvjede u Tirani i u svakom kutku zemlje, ali nije voljan odvratiti svoje pristaše od nasilja. Štoviše, on ignorira međunarodnu zajednicu govoreći da “Albanci znaju kako se bolje nositi s domaćim stvarima nego bilo tko drugi”.
Pitanje je kako je lider demokrata postao tako radikalan i tako ekstreman? Što se dogodilo s ovim političarom, za kojeg su mnogi Albanci vjerovali da ima zapadni profil, a sada odbija slušati njihove savjete? Basha je preko noći počeo pozivati na nasilje i na nedemokratski način na ulicama rušiti legalno izabranu vlast. O prosvjedima su se oglasili i SAD i Europska unija koji sadašnju vladu smatraju legitimnom te su pozvali opoziciju da se vrati u parlament i sudjeluje na lokalnim izborima koji će se održati 30. lipnja ove godine. Oporbeni čelnik Lulzim Basha ponaša se kao i njegov prethodnik i bivši premijer Albanije Sali Berisha koji je, nakon što je izgubio izbore 2013., pozvao na bojkot rada parlamenta, gdje su se četiri godine izmjenjivale uvrede i verbalno nasilje, ali i šaketanje umjesto demokratskih rasprava.
U lipnju 2017. premijer Edi Rama ponovno je formirao novu albansku vladu pobijedivši na izborima unatoč svim prognozama kako bi ih mogao izgubiti zbog nezadovoljstva gospodarskom situacijom u toj zemlji. Socijalistička stranka premijera Edija Rame pobijedila je s gotovo 50 posto glasova, ispred Demokratske stranke Lulzima Bashe koja je osvojila 28,8 posto glasova.
Rama je na parlamentarnim izborima 2013. osvojio 64 zastupnička mjesta, na posljednjim 2017. dobio je 74 mandata od ukupno 140 koliko ih ima u parlamentu. Nema sumnje da je 54-godišnji Edi Rama postao lider svih Albanaca što do sada nije uspjelo nijednom premijeru. Ima veliki utjecaj na kosovske i makedonske Albance, što dokazuje činjenica da je uspio približiti albanske stranke u Makedoniji koje su, iako različitih stavova, potpisale albansku platformu upravo u njegovoj prisutnosti u Tirani.
Edi Rama vješt je političar. Iako su uvijek visoke tenzije između Albanaca i Srba, uspio je uspostaviti izuzetno dobar odnos s bivšim premijerom i novim predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Isto tako, u izuzetno je dobrim odnosima s makedonskim premijerom Zoranom Zaevom kao i s crnogorskim liderom Milom Đukanovićem, ali i s grčkim premijerom Alexisom Tsiprasom. Naime, zahvaljujući i Ediju Rami, koji je radio pritisak na Albance u Makedoniji, postignut je dogovor o promjeni imena u Sjeverna Makedonija te promjena Ustava čime se riješio dugogodišnji spor između Grčke i Makedonije. Europa i SAD u Ediju Rami vide čovjeka koji uvelike doprinosi stabilizaciji Balkana jer, osim što je riješio sukobe između Albanaca i Makedonaca, danas naveliko radi na rješavanju kosovsko-srpskog pitanja.
Za njega kažu da je zagovornik velike Albanije s obzirom na to da je još 2015. izjavio da je ujedinjenje Albanaca iz Albanije i s Kosova neizbježno i neupitno te kako će se to dogoditi “u kontekstu EU kao prirodni proces koji će svi prihvatiti”. Isto tako, kada je u studenom 2018. na zajedničkoj sjednici vlada Kosova i Albanije u Peći potpisan niz resornih sporazuma o zbližavanju dviju zemalja te najavljena uspostava jedinstvenog ekonomskog tržišta, albanski je premijer pozvao šefove diplomacija da počnu raditi na zajedničkom strateškom nacrtu sa svrhom ujedinjenja Albanaca do 2025. Unatoč takvim njegovim stavovima, Edi Rama uživa veliko poštovanje srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Svi koji ga znaju kažu da upravo Edi Rama u rukama drži sve konce kada su u pitanju Albanci na Balkanu – gotovo svi ga smatraju svojim vođom. Rama je albanski katolik, a uživa veliko povjerenje u zemlji gdje je 70 posto muslimana, 20 posto pravoslavaca i deset posto katolika.
Edi Rama rođen je u Tirani u katoličkoj obitelji kao dijete poznatog albanskog kipara Kristaqa Rame i njegove supruge Anete, jedne od prvih žena stomatologa u toj tada vrlo siromašnoj zemlji. Kao tinejdžer visok dva metra zaigrao je košarku za tiranski Dinamo. Uz sport, otac ga je usmjerio prema umjetnosti pa je završio likovnu akademiju, objavio nekoliko knjiga, a potom počeo predavati na albanskom sveučilištu u Tirani.
No 1994. otišao je u Pariz planirajući živjeti kao slikar. Priredio je niz manjih izložbi. Iz Pariza je počeo pisati osvrte na stanje u Albaniji koje je objavljivalo nekoliko tiranskih novina. Njegovi tekstovi bili su jako kritični prema tadašnjem političkom vrhu koji je vodio stari komunistički kadar Sali Berisha. Rama je tekstovima sve žešće provocirao tadašnju albansku vladu, no kada je 1997. došao u Tiranu na očev pogreb, nekoliko ga je nasilnika pretuklo u mraku čeličnim palicama i ostavilo da leži na cesti misleći da je mrtav.
Kada je Sali Berisha sljedeće godine izgubio izbore, novi premijer Fatos Nano odmah je Ramu postavio za ministra kulture. Albanski se slikar vratio iz Pariza i počeo s korjenitim promjenama u albanskoj kulturi, u resoru koji gotovo do tada i nije postojao. Njegovi uspjesi bili su toliko veliki da je već nakon dvije godine izabran za gradonačelnika Tirane, a on je doslovno preporodio grad.
U 11 godina mandata pretvorio je Tiranu iz zaostale u relativno moderan, čist i zelen europski grad, a sive komunističke zgrade obojio je živim bojama, zbog čega je 2004. prema izboru londonske organizacije City Mayor dobio nagradu “Svjetski gradonačelnik”. Prva supruga bila mu je poznata glumica Matilda Rama, od koje se razveo, nakon čega se ponovno oženio.
“Balkansko proljeće”
Edi Rama je miljenik i EU i SAD-a. Za njega kažu da se pojavio i djelovao kao izvanzemaljac koji je u roku od nekoliko godina od Tirane napravio pravo čudo. Albanija, koju su prije dolaska Edija Rame nazivali i “europskom Kolumbijom”, jer tamošnja mafija premašila je mafiju u Italiji, danas stoji pred vratima EU.
Čim je stupio na vlast, Edi Rama krenuo je s reformom pravosuđa s obzirom na to da je velik broj sudaca bio korumpiran te indirektno ili direktno povezan s mafijom. Uveo je zakon o provjeri, takozvani vetting, kojim se provjeravala vjerodostojnost više od 800 albanskih sudaca, kako bi se iz pravosuđa isključilo političko uplitanje i korupcija. U zemlji u kojoj suci i tužitelji karijeru počinju s plaćom od 580 eura mjesečno mito je iskušenje kojem mnogi ne mogu odoljeti. Ubrzo se išlo na ispitivanje porijekla imovine svakog suca što je naišlo na veliko odobravanje Albanaca koji su poduprli potrebu za reformom pravosuđa koja je trebale vratiti povjerenje u suce i pravosuđe.
Premijer Edi Rama tada je kazao “da je na ulicama Tirane zakon o provjeri popularniji i od Cristiana Ronalda” priznajući da su postojale “jake interesne skupine koje su pružale otpor” i protivile se provedbi nečega što je bila prava revolucija, ključna za proces europskih integracija. Osim borbe protiv kriminala i korupcije, Edi Rama zabilježio je i poboljšanje u gospodarstvu. Za razliku od 2012. godine, BDP po stanovniku porastao je 30 posto i iznosi 4300 eura. Prosječna je plaća porasla za 43 posto te danas iznosi prosječno 490 eura. Nezaposlenost je pala za više od pola. Dok je 2012. bilo nezaposleno čak 143 tisuće, danas je nezaposleno 64 tisuće ljudi. Da je Edi Rama učinio Albaniju sigurnom i privlačnom za turiste, govori i porast broja turista u odnosu na 2012. za čak 48 posto.
Međutim, Edi Rama još uvijek nije zadovoljan i očekuje od vlade povećanje plaća “veće od pet posto” jer Albanija je i dalje jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi zbog čega mladi i dalje odlaze.
Priznavši napredak, Europska komisija preporučila je Albaniju za početak pristupnih pregovora prošle godine, no Europsko vijeće odgodilo je odluku za lipanj ove godine.
Albanija je od 2014. službeni kandidat za ulazak u EU, ali od tada se nalazi na čekanju zbog zabrinutosti europskih čelnika glede funkcioniranja pravne države, poštivanja ljudskih i manjinskih prava, ispunjavanja demokratskih standarda te brige za zaštitu okoliša. Albanija je od 2009. članica NATO-a i obavezala se na provođenje reformi. Prošle je godine ta zemlja propustila priliku da počne pristupne pregovore s EU. Drugo odgađanje na predstojećem summitu EU u lipnju ove godine bilo bi fatalno.
Analitičari su uvjereni da će se prosvjedi nastaviti jer opozicija nema drugi lijek za rušenje vlade, a čelnik oporbe Lulzim Basha poručuje da su ti prosvjedi “balkansko proljeće”.
I dok oporbeni čelnik Lulzim Basha kaže kako “Edi Rama podržava šačicu ljudi koji drže ekonomiju u svojim rukama, kao i šačicu kriminalaca koji su prigrabili vlast i učinili od Albanije skladište droge”, Edi Rama uzvraća kako “nikada ne odgovara svojim protivnicima jezikom koji mu je stran”.
Ono sto najvise iritira je nepostivanje povjesti Balkana od strane EU i USA. Medju narodima nema razlike ali ima razlike izmedju politickih vlasti i drzava koje su postojale. EU i USA podrzavaju Albance u Makedoniji i Crnoj Gori kao i Srbiji izvan Kosova a upotrebili su i vojna sredstva da bi odvojili srpsku pokrajinu Kosovo i Metohiju od Srbije i proglasili republiku Kosove. Poznato je da su Turci bili kolonizatori Balkana 500 godina i krscansko stanovnistvo je proslo kroz "isusove muke" i placalo danak u krvi da bi sacuvalo svoju religiju. Albanci su masovno presli na Islam tako da su bili privilegovani. U oslobodjenju Balkana od Turaka Albanci nisu ni ucestovali. Nakon dolaska komunista na vlast u Albaniji ta je drzava bila najveci neprijatelj zapadnoj ideologiji , bila je zatvorena i zabranila sve religije a dzamije i crkve pretvorila u socijalisticke radnje. Recimo demografske zrtve Srbije u prvom sv ratu iznose preko 1 500 000 a Albanije ni 50 000. Na osnovu koje istorije Zapad zeli da stvori Veliku Albaniju ili je u pitanju antijugoslavizam. Ustav Jugoslavije je dozvoljavao stvaranje nacionalnih drzava ali je Zapad to trazio i zelio pod hitno i ratom i u tome uspio.