Pet godina nakon njegova potpisivanja, sporazum iz Minska kojemu je cilj okončanje sukoba na istoku Ukrajine napokon bi, u nekoj skoroj budućnosti, mogao biti bar djelomično proveden. Naime, ruski predsjednik Vladimir Putin i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski susrest će se prvi put kako bi pokrenuli stvar s mrtve točke. Susret koji je zakazan za 9. prosinca bit će održan u Parizu, a uz njihova domaćina, francuskog predsjednika Macrona koji je i inicirao ovaj mini summit, u razgovorima će sudjelovati i njemačka kancelarka Angela Merkel.
Ovaj sastanak u “normandijskom formatu”, nazvan prema prvom susretu u kojemu su sudjelovali predstavnici Rusije, Ukrajine, Francuske i Njemačke održanom 2014. u Château de Bénouville, u francuskoj Normandiji analitičari vide kao ključan trenutak i prvi stvarni korak u okončanju sukoba koji je do sada odnio više od 13 tisuća života.
Zacementirano stanje
Sporazum iz Minska postignut je u rujnu 2014., nekoliko mjeseci nakon izbijanja otvorenih sukoba na istoku Ukrajine, sukoba u kojima su se na jednoj strani našle regularne ukrajinske snage sigurnosti, a s druge proruski separatisti iz Donbasa. Sporazum je u glavnom gradu Bjelorusije potpisan između predstavnika Ukrajine, Rusije, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, te samih predstavnika proruskih pobunjenika iz Donbasa i Luhanska. Prema odredbama ovog sporazuma, sukobi između zaraćenih strana trebali su odmah biti zaustavljeni, svi zarobljenici i taoci trebali su biti razmijenjeni ili pušteni na slobodu. Trebalo je organizirati i lokalne izbore u istočnoj Ukrajini, kao i stabilizirati i normalizirati život na tom području. Naravno, ništa od toga se nije dogodilo. Samo nekoliko tjedana od potpisivanja sporazuma izbila je druga bitka za donjecki aerodrom, bitka koja u Ukrajini ima status kakav u Hrvatskoj ima bitka za Vukovar iz Domovinskog rata. Na obje strane bitke za Donjecki aerodrom koja je potrajala gotovo četiri mjeseca poginulo je nekoliko stotina boraca, a s njezinim rasplamsavanjem sporazum iz Minska potpuno je propao.
Novo oživljavanje sporazuma iz Minska, kolokvijalno nazvan Minsk II ponovo je pokušan u veljači 2015. godine kada su novi sporazum o okončanju sukoba potpisale Ukrajina, Rusija, Francuska i Njemačka, no ni on se nije pokazao potpuno učinkovitim. Sukobi velikih razmjera su doduše zaustavljeni, no stanje je ostalo “zacementirano” u tome trenutku. Niti su provedeni izbori, niti je povučeno teško naoružanje s obje strane, niti je načinjen ikakav pomak u poboljšanju sigurnosne situacije na istoku Ukrajine. Sporadični sukobi nastavljeni su od toga trenutka do danas, tako da na mjesečnoj razini pogiba nekoliko desetaka vojnika i civila s obje strane.
Ovaj “status quo” uvelike umara i iscrpljuje Ukrajinu koja sada predstavlja najnestabilniju i najnesigurniju točku u Europi.
Okončanje sukoba na istoku zemlje i relativna normalizacija odnosa s Rusijom bili su i bitan dio predizbornog programa Volodimira Zelenskog, politički neiskusnog glumca koji je popularnost stekao godinama prije glumeći u vrlo popularnoj seriji “Sluga naroda”. U toj seriji on je vrlo uvjerljivo glumio predsjednika države koji gotovo igrom slučaja i spletom okolnosti dolazi na čelo zemlje, a potom rješava cijeli niz problema, od korupcije do siromaštva. Dobar dio ukrajinskih glasača poklonio mu je povjerenje i na stvarnim izborima izabravši ga premoćnom većinom. Zelenski je u kampanji pokazao vrlo tolerantan odnos prema Rusima, ponavljajući kako su Rusi koji žive u Ukrajini ravnopravni građani sa svim pravima i obavezama, ljudi koje treba uvažavati.
Žeton za Trumpovu igru
Znatno je to drukčiji stav bio od onog kojega su imali njegovi protukandidati, pogotovo dotadašnji predsjednik Porošenko koji je pred izbore igrao na kartu žestokog nacionalizma. Porošenko je zagovarao, pa čak nerijetko i inicirao sukobe, samo kako bi među nacionalistima i jastrebovima u Ukrajini prikupio što više glasova. A jastrebova u Ukrajini definitivno ima. No velikoj većini umjerenih Ukrajinaca dosta je rata, sukoba, siromaštva i korupcije. Dosta im je života na rubu, pa su izabrali Zelenskog za predsjednika, a nekoliko mjeseci potom ojačali su mu položaj na kada su na parlamentarnim izborima većinu glasova dali njegovoj novoosnovanoj stranci Sluga naroda.
Sastanak u Parizu sljedećeg mjeseca bit će prvi sastanak Putina s novim ukrajinskim predsjednikom. No Zelenski je ovoga trenutka u relativno nepovoljnom položaju za pregovore, posebice imajući na umu odnose Ukrajine s Trumpovom administracijom. Naime, američki predsjednik znatno je zaoštrio odnose s Ukrajinom prije nekoliko mjeseci blokirajući vojnu pomoć ovoj zemlji u vrijednosti od oko 400 milijuna dolara. Trump je to učinio zbog vrlo prizemnog razloga, koristeći ovu odobrenu pomoć kao svojevrsni “žeton” kako bi Zelenskog prisilio da Ukrajina otvori istragu protiv sina Joea Bidena, glavnog Trumpova protukandidata na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD. Naime, Biden mlađi bio je u posljednjih nekoliko godina umiješan u neke od vrlo lukrativnih, ali pomalo sumnjivih poslova u Ukrajini, što je Trump mogao iskoristiti protiv njegova oca. Zelenski je to odbio, a razgovor u kojemu je Trump tražio “uslugu” izašao je u javnost, pa je protiv američkog predsjednika pokrenut proces opoziva zbog zlouporabe položaja. Proces koji, gotovo je sigurno, neće završiti smjenom Donalda Trumpa budući da republikanci imaju većinu u senatu, ali koji je Ukrajinu stavio na neformalnu “crnu listu” u očima američke administracije.
– Danas više nitko nije siguran u Kijevu što se može očekivati od Washingtona i koliko se na njih možemo osloniti. Što nas stavlja u vrlo neugodan položaj, kaže ze Večernji list Maria Tsipsuira, ukrajinska politička analitičarka. S druge strane, ni odnos Europske unije, koju Kijev sada vidi kao svog najvećeg saveznika, prema sukobu na istoku Ukrajine nije isti kao prije. Nakon što je, nedugo po izbijanju sukoba u Donbasu Rusija anektirala Krim, Europska unije uvela je Moskvi žestoke sankcije. No one su imale potpuno drukčiji učinak od planiranog. Sankcije, ali i kontrasankcije koje je uvela Moskva, više su naštetile gospodarstvu EU nego samoj Rusiji. Ove mjere i dalje su na snazi, ali sve više država članica Europske unije želi da se one ublaže ili potpuno ukinu, kako bi se poslovanje s Moskvom moglo ponovo uspostaviti. Posebice otkad je Trumpova administracija počela s uvođenjem carina, ne samo Kini već i svojim trgovinskim partnerima poput zemalja Europske unije.
Imajući u vidu cijelu geopolitičku situaciju, stav Zelenskog prema okončanju sukoba, kao i stav Putina da je “Zelenski čovjek s kojim se može razgovarati”, prilično je izgledno kako bi predstojeći summit u Parizu mogao donijeti neke konkretne rezultate koji neće ostati samo mrtvo slovo na papiru. I pri tome treba imati na umu kako se razgovori, baš kao i sporazum iz Minska, odnose samo na istočnu Ukrajinu i njezinu ponovnu reintegraciju u pravni i politički okvir države. Pitanje Krima, poluotoka koji je Rusija anektirala, a potom i potpuno integrirala u okvir države Rusije nije u ovome trenutku predmet razgovora, niti je to tema o kojoj Moskva želi razgovarati.
– Krim je sastavni dio Rusije i tu nema odstupanja. Sankcije mogu biti na snazi, ali to nam nije bitno. Pitanje je samo vremena kada će zapad prihvatiti i priznati realnost, što može biti za godinu, dvije, pet ili deset. Ali Krim je dio Rusije, rekao mi je prije nekog vremena visokopozicionirani ruski diplomat. A čini se da ovu geopolitičku realnost sve više prihvaćaju i u samom Kijevu.
rusi u dombasu samo traze nekakvu autonomiju a druge"cinjenice" sto pisete su sramota, trump zaustavio pomoc a kad tamo pomoc dosla u dogovorenom roku, a bidenov sin je radio nesto "sumnjicavo" naj bolji (najposlusniji) ste