S glavnim državnim odvjetnikom Draženom Jelenićem razgovarali smo o temama koje su inicirale predsjednica države i pučka pravobraniteljica, kao i o istragama, prije svega za Agrokor koja je 20. svibnja prekoračila rok od 18 mjeseci. Lani je 92% istraga trajalo do šest mjeseci, a nijedna 18 mjeseci.
Stižu li prigovori obrane?
Nakon što je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu zaprimilo nalaz vještaka na 500 stranica, u engleskoj i hrvatskoj verziji, dostavilo ga je braniteljima, od kojih neki traže dopune. Neki se nisu očitovali jer drže da je rok od osam dana bio prekratak. Može se razgovarati o tome, ali već su probijeni instruktivni rokovi i ŽDO bi istragu htio privesti kraju. Svoje i primjedbe odvjetnika uobličili su u zahtjev za dopunom nalaza i to bi trebalo biti gotovo do druge polovice kolovoza. Ali to je velik predmet i bolje je dulje provoditi istragu i raščistiti stvari prije nego presijecati kako bi bili u rokovima, koji su instruktivni. O kvaliteti istrage ovisi kvaliteta i brzina kasnijeg postupka.
Ima li iznenađenja u nalazu?
To bi bilo zadiranje u buduću odluku i o tome ne bih. Čini mi se da je nalaz kvalitetno napravljen i sveobuhvatan, a nadležni državni odvjetnik će odlučiti hoće li podnijeti optužnicu i protiv koga.
Onda ništa nećete reći ni o slučajevima bivših ministara Lovre Kuščevića i Gorana Marića te virovitičkog slučaja?
Zapravo, mogu reći ono što je već u javnosti općepoznato (osim onima koji to zbog svojih političkih agendi ne žele čuti), jer je već potvrđeno u medijima, da nadležno državno odvjetništvo, bilo samostalno bilo putem policije, provodi izvide kojima bi se trebale rasvijetliti sve okolnosti i provjeriti vjerodostojnost iznesenih navoda kako bi državni odvjetnik mogao odlučiti hoće li ili ne pokretati formalnu istragu. Moram istaknuti, iako iznimno cijenim istraživačko novinarstvo, da informacije koje prikupe novinari mogu biti samo dodatni izvor informacija za tijela otkrivanja i kaznenog progona. No, počesto se, ali o tome zbog tajnosti izvida policija i druga tijela otkrivanja kao ni državni odvjetnik ne mogu govoriti, u trenutku kad mediji počnu pisati o “aferama”, već provode izvidi.
Što je s još dvije istrage u Agrokoru, slučaj Nexus i američki nekretninski fond?
I one su pri kraju. Kad je slučaj kod nas, čini mi se da javnost to ne razumije, to je formalni dio postupka u kojem se mora udovoljiti zahtjevima Zakona o kaznenom postupku. Tužitelj može utjecati na brzinu provođenja istrage samo do određene mjere, ali ne i recimo na brzinu vještačenja.
Prema statistici DORH-a za 2018., 85% je vjerojatno da će Ivica Todorić i ostali biti optuženi, a onda je 91% šanse da će biti osuđeni. Stoga DORH-u prigovaraju ziheraški pristup. Je li to mana ili je to za pohvalu?
Ovisi iz kojeg se kuta gleda. Dobronamjerni će nas pohvaliti, a zlonamjerni pokuditi. Ja smatram da je to uspjeh koji govori o kvalitetnom radu prije podizanja optužnice, pri čemu mislim i na selekciju predmeta, pa i na naše “negativne” odluke.
U Agrokoru je blokirana imovina od 55 milijuna kuna, ali bližimo se roku od dvije godine koliko to može trajati. Lani je tako ukinuto 16 blokada imovine vrijedne 50 milijuna kuna.
Ako želimo imati efikasno oduzimanje imovinske koristi, nužno je intervenirati s izmjenama zakona. Meni je jasno da nitko neće pristati da blokada traje unedogled. Ali uz sudsku kontrolu opravdanosti trebalo bi omogućiti produljenje roka za blokadu, jer stvarno se može dogoditi, zbog razloga na koje državni odvjetnik ne može utjecati, da istraga traje dulje. Ne tvrdim da će u tim slučajevima imovina biti otuđena, ali oduzimanje je otežano i neizvjesno bez obzira na postojanje pravomoćne sudske odluke kojom se imovinska korist oduzima.
Oformili ste četiri ureda za financijske istrage, ali ne uspijevate ih popuniti istražiteljima?
Izmjenom Poslovnika proširit ćemo uvjete kako bismo obuhvatili sve struke koje nam mogu pomoći u financijskim istragama. S tim da govorimo o stručnjacima koji imaju profesionalni “background”, a njih treba i platiti. To je problem i u ostalim specijalističkim strukama, ali plaće koje mogu dobiti u državnom odvjetništvu ih i više nego ne zadovoljavaju.
Ima li pomaka u vezi s oduzimanjem koristi od 17 milijuna kuna od bivšeg premijera za Planinsku?
Radimo na tome. Najveći dio imovine blokiran je u Fimi-mediji, i vjerujemo ponovno u osuđujuću presudu. Manji dio imovine nije blokiran i naravno da se istražuje ima li te imovine još. Zasad nismo krenuli u ovrhu.
U sukobu ste s pučkom pravobraniteljicom nakon što je objavila anonimnu prijavu navodnog policajca koji se žali da ga nadređeni tjeraju da nezakonito postupa prema migrantima?
Ne bih to nazvao sukobom niti je to, neki su rekli “pritisak visokih pravosudnih krugova”. Mogu shvatiti da pravobraniteljica ima primjedbe na rad državnih pa i pravosudnih tijela i da o tome izvješćuje javnost, ali to što je objavila sadržaj koji ima značaj kaznene prijave, to nisam doživio ni od jedne institucije. Kad mi je u ožujku to donijela, rekao sam joj kako prvi put sumnje o nezakonitom postupanju policije u odvraćanju migranata dolaze “iznutra”. To sam shvatio kao nešto dosta ozbiljno, čemu treba posvetiti doista dužnu pažnju i neugodno me iznenadilo što je baš ona objavila osjetljiv sadržaj.
Je li se Lora Vidović prije objave raspitivala o tijeku izvida?
Ne, a po Zakonu o zaštiti zviždača upravo je pravobraniteljica zadužena za zaštitu takvih osoba.
Po anonimki ste odmah radili?
Naravno.
Znači, objava se mogla dogoditi i za provedbe tajnih mjera?
Moglo je biti štošta. Ne znam kako će podnositelj reagirati.
Ako je stvaran.
To je druga stvar. Ali pođimo od toga da iz sadržaja proizlazi da je to djelatnik policije kojem su poznate metode i načini rada policije. Osobe koje se prepoznaju mogu očekivati da bi mogle biti predmet istraživanja pa se mogu pripremiti za to drukčije nego da za to nisu znali. U tome i jest bit, što je propisano da je postupanje za vrijeme trajanja izvida tajno.
Je li u prilozima švicarske televizije i britanskog Guardiana bilo korisnih informacija o “nezakonitom postupanju policije”?
Sve se informacije provjeravaju.
U podršci predsjednice RH vukovarskom gradonačelniku piše “neshvatljivo je da do danas nitko nije odgovarao za masakr u Borovu Selu...”. Pita kako to opravdati s ustavnog, ali i moralnog aspekta. Osjećate li da su te riječi upućene i DORH-u i vama?
Za taj napad pobunjenika na pripadnike specijalne policije u Borovu Selu tadašnje Okružno javno tužiteljstvo u Osijeku je 1991. pred Županijskim sudom u Osijeku podnijelo zahtjev za provođenje istrage, a u kolovozu 1992. je osječko vojno tužiteljstvo podiglo optužnicu. U siječnju 1993. od 51 osobe postupak je razdvojen za njih deset i njih je sud osudio na kazne od po 20 godina zatvora. Za ostale je postupak bio u prekidu. I onda je u rujnu 1996. Hrvatski sabor donio Zakon o općem oprostu pa je Županijski sud u Osijeku po službenoj dužnosti obustavio izvršenje zatvorske kazne za osuđene, a za 41 obustavio postupak.
Zar to nije bio ratni zločin?
Nije, nego oružana pobuna sa smrtnom posljedicom. Dok je za ratni zločin u tom događaju počinjen psihičkim i fizičkim zlostavljanjem zarobljenih redarstvenika, bilo optuženo pet okrivljenika. Jedan je osuđen, jedan umro, a za trojicu je u tijeku rasprava na osječkom sudu. Od starijih kolega znam da je državno odvjetništvo tada zauzelo stav: “da” oprostu za oružanu pobunu, ali “ne” i za kvalificirani oblik sa smrtnom posljedicom. Ali zakonodavac je, vođen važnim političkim razlozima, odlučio i to obuhvatiti oprostom. Koliko znam, predsjednici je to sve poznato jer ju je moj prethodnik o tomu informirao. Dakle, iz toga zaključujem da ona nije mislila na DORH, nego eventualno na Hrvatski sabor koji bi trebao izmijeniti taj zakon, samo ne znam što bi se danas dobilo time.
U više odluka Europski sud za ljudska prava odbio je tužbe građana srpske nacionalnosti protiv RH iako nisu procesuirani počinitelji ratnih zločina jer je RH poduzela sve što je trebalo.
ESLJP kaže da nije učinkovita ona istraga koja završi osuđujućom presudom već ona u kojoj nadležna tijela provedu sve razumne mjere da se otkrije počinitelj i sve okolnosti kaznenog djela. Vrijeme u tim predmetima sigurno ne radi za nas, svjedoci su nedostupni, često u drugim državama od kojih neke surađuju, a neke ne. U našim bazama podataka imamo više od 400 ratnih zločina (s jednim ili više kaznenih djela) i na svemu tome se radi. Ali, mi smo jedina država koja je bila zahvaćena ratnim događanjima koja nema specijalizirano tužilaštvo za ratne zločine. Mislim da bi to bilo bolje rješenje jer bismo tada imali koncentraciju informacija, znanja, iskustva i odgovornosti.
Ministar Bošnjaković govorio je o preblagoj kaznenoj politici?
Upravo je traženje strože sankcije najčešći razlog podnošenja naših žalbi. Ni mi nismo zadovoljni kaznenom politikom i to općenito jer su kazne koje se izriču u donjoj trećini propisanih zakonom. Kad već nemamo vodič za izricanje kazni, kao što ga imaju američki suci, što bi i nama pomoglo za sporazume o sankciji, rješenje može biti da se zakonom suzi te raspone koji su za neka kaznena djela od 1 do 12 godina zatvora.
Na zatvor su lani osuđene 3164 osobe, ali ih je 34,4% u zamjenu dobilo rad za opće dobro, dok ih je čak 75% uvjetno osuđeno.
Meni se čini da je to preblaga kaznena politika. I bez zakonske intervencije mogla bi biti stroža te zadovoljiti potrebe generalne i specijalne prevencije.
Vrlo pesimistično u godišnjem izvješću pišete o ishodu predmeta za ratno profiterstvo i pretvorbeni kriminal. Poručili ste da ne očekujte pozitivne pomake.
Od primjene zakona nećemo odustati iako odluke sudova, na žalost, ubijaju volju za daljnjim procesuiranjem takvih predmeta. Smatramo da je bila opravdana izmjena Ustava i da u određenim predmetima još ima razloga inzistirati na progonu te da odluku Ustavnog suda treba čitati da se odnosi na apsolutnu, a ne na relativnu zastaru prije izmjena Ustava i donošenja Zakona.
Uskok odbacuje 72% kaznenih prijava za zlouporabu položaja. To su uglavnom neargumentirane prijave građana.
Nije problem u tome da građani prijavljuju, već što u ZKP-u nije kvalitetno definirano što je to kaznena prijava i tko je podnosi državnom odvjetniku. Tu smo zadržali rješenje još iz socijalizma. Jasna podjela između dužnosti i ovlasti pojedinih tijela temelj je vladavine prava jer se tada zna tko je za što u pojedinom stadiju postupka odgovoran. Policija je osposobljena i ima sve zakonske instrumente za obavljanje zadaća kriminalističkog istraživanja pa bi, kako ja to vidim, moderan sustav trebao biti uređen tako da sve dojave o počinjenom kaznenom djelu dolaze do policije. Ako policija nakon kriminalističkog istraživanja ne proslijedi slučaj državnom odvjetniku, onda bi podnositelj koji dobiva obavijest o ishodu, imao pravo prigovora državnom odvjetniku.
Kaznene prijave sve češće podnose političari i stranke. Je li ijedna bila korisna?
Meni se čini da ni u jednom slučaju nismo prešli u idući stadij postupanja. Te su prijave pisane na temelju medijskih napisa, bez upućivanja na dokaze, svjedoke... Jednom je tu kod mene bio predstavnik podnositelja takve prijave pa je bilo riječi oko prava uvida u spis i preuzimanja progona. S tim da smo za istu stvar već zaprimili kaznenu prijavu fizičke osobe, a koju je politička stranka pokušala osnažiti svojom prijavom. Tada sam rekao kako žrtva ima pravo uvida u spis, ali tko ste vi prema ZKP-u, a odgovor je bio: “Ja sam politički zastupnik oštećenika u kaznenom postupku.”
Ha, ha, ha...
Čini mi se da državno odvjetništvo tim političkim čimbenicima služi kao sredstvo njihove političke borbe. I onda odbačaj prijave tumače kao nerad ili nevoljkost da se postupa te se sve skupa upakira u percepciju o pravosuđu koje nije efikasno, ne radi, ili je pod političkim pritiscima... Ali, čijim? Upravo onih koji na taj način vode političku borbu za vlast.
Odbijanjem potpisivanja obavijesti o prekršaju, političke stranke izbjegavale su procesuiranje za nepoštivanje spolnih kvota. Ali od 1. siječnja vlastoručni potpis više nije uvjet pa nema prepreka za 127 predmeta nakon lokalnih izbora?
To je bio problem zakonskog rješenja koje su koristili i drugi, ali sada to više ne bi smio biti slučaj.
Pokazatelji učinkovitosti rada su pozitivni. Imajući u vidu spolnu strukturu, žene u državnom odvjetništvu dobro rade.
I žene i muškarci u državnom odvjetništvu dobro rade, ali državnih odvjetnica je gotovo 70%.
Postaje li to problem?
Mislim da je za svaku zdravu radnu sredinu koja teži napretku i prihvaćanju različitih ideja i načina rada nužna spolna ravnoteža.
Očito to nije atraktivan posao?
Suočeni smo s odlascima savjetnika i zamjenika. Lani je otišlo 13 dužnosnika, ove godine još nekoliko. I to u najboljim profesionalnim godinama, oko 40. Jedan kolega trebao je steći uvjete za županijskog odvjetnika i onda je izmijenjen zakon i minimalno potreban staž povećan je za dvije godine, što više nije htio čekati. S druge strane, veliki su zahtjevi same organizacije, a još veća očekivanja javnosti. Kolege mi otvoreno kažu da su često frustrirani jer misle da rade pošteno, kvalitetno i u datim okolnostima najbolje što znaju i mogu, i vremenski jako puno, posao nose i doma, stalno komuniciraju s policijom, stiješnjeni su instruktivnim pa prekluzivnim rokovima po isteku kojih se gubi pravo recimo na podnošenje optužnice, pod prijetnjom stegovnog postupka. Sve to izaziva stres, a percepcija je negativna, pritisci su veliki i ljudi ne žele raditi u takvom okruženju. To otvara vrata negativnoj selekciji, a ja ne bih želio da imamo tužitelje kojima je svejedno.
Neki općinski tužitelji moraju koristiti javni prijevoz, imate i vozila starija od 20 godina, USKOK nema svoj prostor...
U prosincu 2021. bit će 20. godišnjica utemeljenja USKOK-a koji je u inozemstvu jedan od najcjenjenijih dijelova hrvatskog pravosuđa. I uz sva busanja u prsa o tome da nam je borba protiv korupcije na prvom mjestu, još se nije našao adekvatan prostor za USKOK. To se tiče svih političkih opcija koje su bile na vlasti. Trebali bi imati minimalno standard kakav su nekoć imali istražni suci, a USKOK nema gdje saslušavati stranke.
Tražite li što? Kukate li?
Je, mome prethodniku su, kad je iznosio godišnje izvješće u Hrvatskom saboru, spočitnuli upravo stalno kukanje. Mislim da je to stvar osviještenosti o tome što se radi i u kakvim uvjetima. Neki bi odbili raditi u takvim uvjetima.
Očito nema iskrene političke volje za borbu protiv korupcije.
Ako su materijalni uvjeti mjerilo, onda bi se od vlasti očekivalo da pripomogne kako bi se osigurali adekvatni uvjeti za USKOK. Imali smo opciju, ali, nažalost, otpala je jer je najmodavac odustao.
Iako država gubi na stotine sporova po tužbama liječnika, policajaca, vojnika, carinika... ne ide se na mirno rješenje, premda ste u tri godine nagodbama uštedjeli godišnji rad 33 suca.
Moje poruke kolegama su gdje god možete, sklapajte nagodbe. Teško mi je općenito govoriti zašto u tim predmetima nema nagodbe jer nagodba ovisi i o drugoj strani. Racionalno gledajući, nagodbe su budućnost rada hrvatskog pravosuđa.
Za velika očekivanja javnosti od DORH-a dovoljno je jako malo, a DORH mora tako puno učiniti, pa i bez očekivanog rezultata?
Začuđujuća bi bila lakoća rješavanja problema učinkovitosti pravosuđa kada bi sve ovisilo o interpunkcijama u našim činjeničnim opisima. Ali, mislim da je jedan instrument u tom smjeru bio jako dobro zamišljen i pridonio bi skraćivanju rasprave, a to je pripremno ročište. Na tom ročištu sud i stranke trebali bi razbistrili što je u postupku sporno, a što nesporno pa da se onda samo o spornim činjenicama raspravlja. Ali, to nije zaživjelo i bojim se da bi zakonodavac mogao od toga odustati. Bolje bi bilo da su se provele dodatne edukacije za suce, tužitelje i odvjetnike o važnosti tog instrumenta i potrebi kvalitetne pripreme za to ročište jer bi to rezultiralo skraćivanjem i pojeftinjenjem kaznenog postupka. Primjerice, ako je netko optužen za utaju poreza, a sporno je samo postoji li namjera za utaju ili je riječ o propustu i ako postoji porezno rješenje Porezne uprave kojim je utvrđena obveza plaćanja poreza i visina neplaćenog poreza, čemu provoditi vještačenje koje će netko morati platiti, ako to nije sporno!?
Nema nikakvog oprosta. Je li ti jasno kako je 200 godina mizerno?