Nakon što je Josip Manolić u prošlom broju Nacionala optužio Tomislava Karamarka da je bio suradnik Udbe, sada se u kampanju protiv šefa HDZ-a uključio i bivši predsjednik RH Stjepan Mesić. Nije bio nedvosmislen kao Manolić, ali je svejedno posve jasno povezao Karamarka s Udbom.
– Teško mi je reći jer ja ni za koga ne znam pouzdano je li radio za Udbu, ali mnoga već spomenuta imena pojavila su se u jednom razgovoru Manolića i Tuđmana kojem sam i ja prisustvovao. U tom razgovoru Manolić je spomenuo ime Tomislava Karamarka u tom kontekstu – izjavio je Mesić za Nacional. Karamarka optužuju političari koji su tijekom devedesetih bili visokopozicionirani u HDZ-u. Oni su, na neki način, sadašnjeg šefa HDZ-a uveli u visoku politiku. Sada su na potpuno suprotnim političkim pozicijama pa i to može biti razlog ovog "rata do istrebljenja".
Pozadina sukoba
O pozadini ovog sukoba razgovarali smo s petoricom hrvatskih povjesničara koji se znanstveno bave Titovom Jugoslavijom i njezinim represivnim aparatom.
– Kada Manolić i Mesić nešto tvrde, onda treba biti posebno sumnjičav prema tome jer su oni, po svemu sudeći, potpuno nevjerodostojni ljudi. Kada bi to i bilo tako, a gotovo sam siguran da nije, onda se postavlja pitanje zašto su Mesić i Manolić birali Karamarka za svog suradnika – ističe povjesničar Ivo Lučić i pita se želi li se tako potvrditi teza koja se već neko vrijeme protura, da je Udba, a onda preko nje i Savez komunista, stvorila hrvatsku državu, a ne hrvatski nacionalisti i rodoljubi. Lučić smatra da se Manolić i Mesić žele privatno osvetiti Karamarku zato što su izgubili poluge vlasti i što su postali politički marginalizirani.
– Oni žele stvoriti dojam da još uvijek nešto znaju i da su još uvijek važni. A zapravo je riječ o potpuno beznačajnim osobama kojima se ozbiljni ljudi više ne bi trebali baviti – zaključuje Lučić.
Miroslav Akmadža ističe da je kod ovakvih prepucavanja uvijek u pozadini neki politički interes. Očito isprovociran najavom lustracije, Manolić se našao pozvanim ili prozvanim da nešto kaže.
– Jesu li te tvrdnje točne ili lažne, nemoguće je reći u ovom trenutku. Manolić i Karamarko to moraju razjasniti među sobom – kaže Akmadža dodajući kako sumnja da se ova priča može razjasniti na sudu. S obzirom na brzinu našega sudstva, nastavlja, pitanje je tko će biti živ kada se to utvrdi, a do tada će završiti i izbori. Akmadža nije mogao odgovoriti na pitanje čiji su mu argumenti za sada uvjerljiviji. Jednostavno zato što nema argumenata.
Tvrtko Jakovina naglašava da ga zabavlja način na koji djeluju politički akteri.
– Meni je pomalo bila neobična Karamarkova šutnja. Obojica su radila u represivnom sustavu i dobro se poznaju gotovo 30 godina. Teško mi je zamisliti da tu nema baš ničega. S druge strane, nisam sklon vjerovati ni jednom ni drugom. To gledam kao jedan od apsurda u hrvatskom društvu – ističe Jakovina.
Diverzija zbog kampanje
Davor Marijan, pak, smatra da je riječ o političkom podmetanju. Podsjeća na taktiku koju je Udba koristila krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Shvatila je da je lakše eliminirati političkog protivnika kada ga se optuži da je suradnik Udbe nego da mu ispali metak u glavu. Marijan naglašava da u ovom sukobu više vjeruje Karamarku. Slično razmišlja i Ivo Banac.
– Ne može se uopće usporediti jedna i druga strana. S jedne strane imamo čovjeka koji je bio vodeći čovjek Udbe, a s druge strane imamo aktivnog političara kojeg denuncira taj nevjerodostojan čovjek. Ovo je čista diverzija u svrhu izborne kampanje – zaključuje Banac.
>> 'Tužit ću Manolića, a svjedočit će ljudi koji su me obrađivali'
>> Bauk o Karamarku i Manoliću: Ni prvi ni zadnji put da se s bivšim šefom netko svađa
>> Manolić je hrvatska verzija Broja 1
treba to sve dobro i u javnosti preispitati jer nikakva sigurnost drzave nebi bila ugrozena ako se objavi ko je sto radio a ovo da se manolic boji lustracije nisam siguran jer vec svi znaju gdje je bio i sto je radio treba one "nepoznate" istjerat na vidjelo