Marino Micich, direktor arhiva muzeja Rijeke u Rimu, u povodu postavljanja crvene zvijezde na riječki neboder u spomen na poginule jugoslavenske partizane u bitki za Rijeku, koja se odigrala tijekom druge polovice travnja i početkom svibnja 1945. godine, doveo je u pitanje broj poginulih partizana, ali i cjelokupnu manifestaciju u kontekstu Rezolucije Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, u kojoj se jugoslavenski komunistički režim našao na popisu totalitarnih diktatura.
Naime, spomenuta instalacija sadrži 2800 crvenih krhotina u spomen na navodno isto toliko partizanskih žrtava, a Micich je upozorio, pozivajući se na relevantnu historiografsku literaturu, da poginulih partizana nije bilo više od 350. Međutim, i broj od 350 poginulih partizana treba uzeti s rezervom. Autor ovoga teksta, istražujući djelovanje protivnika jugoslavenskog komunističkog režima s hrvatskih državotvornih pozicija, imao je priliku razgovarati s nizom bivših hrvatskih političkih zatvorenika iz razdoblja 1945.-1990. Želeći što potpunije shvatiti njihovu motivaciju za nepoistovjećivanje sa spomenutim režimom, zanimao se i za obiteljsku pozadinu takvih osoba.
Jedan od njih, podrijetlom iz Like, svjedočio mu je kako je njegov otac bio među zarobljenim domobranima, pripadnicima regularnih vojnih snaga Nezavisne Države Hrvatske, koje su partizani u bitki za Rijeku kao živi zid, i to nenaoružane, tjerali ispred sebe prema dobro utvrđenom brdu Sveta Katarina, koje su držale njemačke jedinice. Njegov je otac preživio pokolj i sjećanje na taj događaj prenio na uski obiteljski krug. To robovsko tretiranje tome je domobranu u vojnu knjižicu upisano kao služenje u Narodnooslobodilačkoj vojsci, a nakon otpuštanja kući bio je i uhićen.
Ne ulazeći u diskusiju o prikladnosti komemoriranja oslobođenja Rijeke na navedeni način, svakako se valja zapitati koliko je prikladno da krhotine crvene zvijezde obilježavaju pogibiju ljudi koje je pred njemačke strojnice nenaoružane potjerala ta ista crvena zvijezda. Valja se zapitati je li ovo njihovo drugo ubojstvo, na simboličkoj razini, počinjeno krhotinom crvene zvijezde, nakon fizičke smrti od njemačkih metaka. I na kraju, koliko je kulturna europska prijestolnica kulture koja dopušta i financira djelovanje koje je u suprotnosti s civilizacijskim normama 20. stoljeća?
zanimljivo je kako se nitko od "eminentnih" komunjarskih povjesničara ne oglašava o ovoj temi, makar i pseudoargumentima (jer drugih i nemaju).