Okitili smo bor, napravili jaslice i mislili smo da će nam ovo biti najljepši Božić do sada. Supruga i ja imamo sina od godinu dana i dva mjeseca, on je počeo shvaćati što se oko njega događa, pričati, kuglice hvatati... Kuću smo kompletno preuredili i opremili novi dnevni boravak, kuhinju, kupaonicu i već smo se počeli pripremati za Božić. Zadnji majstor nam je iz kuće izašao u petak, za vikend smo okitili u bor, a u ponedjeljak je došla voda. Samo vikend smo proveli u novouređenoj kući. Očekivali smo najljepši Božić u svom novom domu, a bit će nam najtužniji, u tuđini, a ne u našoj kući, u domu koji smo radili za sebe – s tugom u glasu priča Frane Pervan iz Kokorića, sela u vrgoračkom kraju koje je preplavila voda i ostavila ga odsječenog od svijeta. Bujica je preplavila prvo konobe i prizemlja, nasade, plastenike, a onda se na najnižim dijelovima penjala i na više katove. Voda je naglo došla i brzo otišla, otkrivajući užasnutim mještanima pustoš koji je iza sebe ostavila.
Franina kuća jedna je od 16 koje su oštećene, a on je, slažu se svi, najgore prošao s obzirom na to kako je njegova mlada obitelj upravo uredila svoj dom.
Ispred kuće još je uvijek velika lokva vode, oko kuće otpad, slomljene grane koje je nanosila bujica, vreće s pijeskom koje na žalost nisu puno pomogle, a u kući katastrofa: krš i lom. Natopljeni zidovi i podovi, stvari ispreturane, kućanski aparati neupotrebljivi. Frane nam pokazuje jedan od rijetkih, njemu vrijednih predmeta koje je uspio spasiti: album s fotografijama s vjenčanja.
VIDEO: Poplava u Vrgorcu: Do mnogih kuća se više ni ne može, snimila: Slavica Vuković
Supruga i sin evakuirani
Franini supruga i sin su među prvima evakuirani, Frane je ostao i borio se, ali na koncu nitko nije mogao ostati u kući. Otišli su u Vrgorac, a Frane se, čim se voda povukla, vratio.
Dok smo razgledali štetu, kuću je došla obići i njegova teta. Ne može doći k sebi od užasa.
– On mi je bratov sin, oženio se, dobio sina, baš su sebi svili gnijezdo i što se dogodilo – kaže kroz suze i pokazuje na unutrašnjost uništenog doma.
Pred Franinu kuću dolazi i Toni Poljak koji je rukovodio akcijom HGSS-a u Kokorićima. Oni su tijekom šest dana poplave omogućavali život u poplavljenom mjestu. Most, ceste, ulaz u mjesto, sve je bilo pod vodom. U selo i iz sela se moglo samo čamcima HGSS-a. Oni su prevozili ljude na posao i s posla, djecu u školu, dijelili namirnice i bili na usluzi svima: i ugroženim mještanima i hitnim službama koje su im pomagale.
– HGSS je svoj dio posla obavio. Sada je na redu čišćenje i dezinfekcija, a onda obnova. Došao sam u obilazak terena i vidjeti Franu. On je zadnji koji je kapitulirao. Obitelj mu je evakuirana, a on se borio ovdje s vodom 4-5 noći, ali nije se moglo – govori Toni.
I gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić, koji je sve dane poplave bio u Kokorićima, došao je vidjeti što je ostalo od Franine kuće.
– Ne boj se, nisi sam. Pomoći ćemo, kao što smo pomagali kada je bila voda. Nećemo te ni sad napustiti! – čuli smo kako ga tješi. Nadamo se da će obećanje ispuniti pa smo ga i zabilježili.
Dragan nije hio iz kuće
Pomoć je obećao i ministar Darko Horvat, ne samo Frani Pervanu, već svima kojima su uništene kuće. Rekao je kako ministarstva imaju novac za ovakve situacije. Poručio im je da ne vidi razloga zašto im država ne bi kupila nove štednjake, hladnjake, škrinje, kao i drugima u sličnim situacijama.
Ministrica poljoprivrede Marija Vučković obećala je pomoć u nadoknadi šteta na poljoprivrednim površinama. Uništeni su plastenici, povrtnice i 90.000 nasada jagoda. Voda je nanijela štetu svakom od oko 180 stanovnika Kokorića.
– Ja sam dobro proša’. Voda mi je bila do tu po metra poviše vrata. Vidi se crta – pokazuje Dragan Pervan rukom visoko iznad svoje glave. Na zidu se jasno vidi prljava crta, voda je ispisala do kuda se popela.
Dragan se nije dao iz svoje kuće. Popeo se na kat i živio usred jezera.
– Svaki dan sam išao na posao. Po mene su dolazili ujutro HGSS-ovci čamcem i popodne su me vraćali u kuću. Radim u Zagvozdu, dolazili su svako jutro u 4 i po sata – priča nam Dragan kako je bilo živjeti u vodenom okruženju. U kući osim njega i supruge, žive još sin, nevjesta i unuka.
– Sin je s obitelji otišao, a žena i ja smo ostali. Nije mene voda potjerala iz postelje! Imali smo struju i vodu, hranu su nam dovozili, dobro smo prošli. Kolika je šteta? Namještaj, aparati, sve je upropašteno. Treba bacit’ sve u smeće. Nismo uspjeli spasiti ništa, voda je navirala velikom brzinom. Tko se nadao ovome. Stavili smo neke aparate u garažu, ona je na uzvisini, a i nju potopilo – odmahuje rukom i vraća se poslu.
Pokušava dovesti u red dvorište prepuno pijeska, dasaka, razbacanih drva.
– Pripremio sam drva za zimu, pokušavam ih sada ovako mokre sakupiti. Nema ih ni pola. A što ćeš? – govori Dragan.
Do njegove kuće je kuća Stipe Pervana. On se još nije uspio vratiti u svoju kuću okruženu brdom pijeska koji je trebao spriječiti naviranje vode. Nije uspio. Potopljeno je bilo prizemlje i prvi kat. Kada se poplava povukla, ostao je krš i lom. Obitelj se privremeno smjestila u kamenoj kućici u sastavu Eko-etno sela Kokorići, Vlasnik, Zvonko Pervan svim sumještanima pogođenim poplavom ponudio je smještaj u Eko-etno selu. Zatičemo Zvonka kako šmrkom i vodenim mlazom pere svoju donedavno poplavljenu konobu i cestu ispred kuće. Većina mještana nije čekala ni vojsku ni vatrogasce koji su najavili dolazak upomoć, već su se posla uhvatili čim se voda povukla.
– Moramo se držati zajedno i pomoći jedni drugima. Bitno je da ljudi ostanu ovdje, da ima života u Kokorićima. Mi smo naučili živjeti s vodom, uvijek je plavilo, ali nikada nije bilo ovako. Problem je nastao, ja to otvoreno kažem, zbog izgradnje autoceste, koja nama život znači i hvala ti Bože što je ona napravljena, nitko od nas nema ništa protiv nje, ali nije se slušalo nas i zatvorili su prirodne izvore, kanale i putove vode za koje mi ovdje svi znamo i sada se voda u ovolikim količinama slijeva u naše polje. Vode je bilo i prije, ali bila je za metar i pol manja. Ja imam sve to dokumentirano – govori Zvonko Pervan, a isto to je i rekao ministru Darku Horvatu prije tri dana, kada je obišao stradalo područje. Ima Zvonko i rješenje problema.
– Može se to nivelacijski riješiti, voda se može tunelom od 330 metara uputiti prema Kutcu i to rješava pitanje. Ako to stave u državne programe, riješit će, mi to sami ne možemo – kaže Zvonko Pervan,
Hrvatske vode planiraju sustavom tunela riješiti problem plavljenja vrgoračkog kraja, koje ugrožava 4000 poljoprivrednika iz Vrgorca, Ploča i Pojezerja. Riječ je o skupom projektu za koji će trebati pet godina izgradnje, a Kokorićima treba pomoći odmah da ne moraju strepiti od svake jače kiše. Manji tunel o kojemu govore u Kokorićima bit će dio tog većeg projekta koji bi potpuno trebao riješiti problem poplava na Vrgoračkom polju koje je svake zime pod vodom.
Mila Pervan bavi se poljoprivredom. Stradali su joj plastenici i brojna poljoprivredna mehanizacija.
– Sve je otišlo, ništa nismo uspjeli spasiti, sve je propalo, mehanizacija, plastenici s paprikom. Jednu turu smo obrali prije poplave, ali ostalo je oko tri tone unutra. Što će biti s jagodama, ne znam, trebamo čekati da se voda povuče – govori Mila.
VIDEO: Evakuacija mještana i gradnja zečjih nasipa u poplavljenom selu Kokorići
Što će biti s jagodama?
Što se jagoda tiče, kojih je u Kokorićima pola milijuna, poplava u ovo doba godine ne bi trebala imati utjecaja na njihov uzgoj, kažu nam uzgajivači, ali 90.000 komada je uništeno.
Sve poljoprivrednike brine što se za vrijeme poplave pokvario uređaj za navodnjavanje i ako se hitno ne popravi na proljeće, kada im voda najviše bude trebala, očekuje ih suša. Međutim, župan Blaženko Boban obećao im je da će županija financirati popravak uređaja za navodnjavanje, što će koštati 100.000 kuna. Predsjednik Mjesnog odbora Kokorići Tomislav Mićo Pervan zadovoljan je odnosom grada, županije i države, osobito pripadnika hitnih službi, HGSS-a i Crvenog križa. U Kokorićima su djelatnici i volonteri Crvenog križa sada zamijenili HGSS-ovce. Tu su kako bi najugroženijima podijelili hranu, a svima ostalima pomogli.
– Sada slijedi popisivanje svega što je uništeno i čišćenje i prosušivanje. Obećali su nam nadoknaditi štetu. Prvo će doći inspekcije i utvrditi štetu na kućama i plastenicima, a na poljoprivrednim površinama ćemo znati tek na proljeće. Ministra Horvata proveo sam po kućama, skamenio se čovjek kada je vidio kako to izgleda iznutra – govori Mićo Pervan. I ostali njegovi suseljani hvale organe vlasti koji ih nisu napustili kada je bilo najteže. Očekuju da će tako i ostati i da nadoknada štete neće biti simbolična, nego stvarna.
– Dolaze svi, gradonačelnik Pranić je stalno tu i sve zna što nas muči. Župan je obećao pomoć, ministri su isto bili i obećali pomoć u obnovi kuća i obeštećenju za poljoprivredne kulture. Svi oni obećavaju, a što će od toga biti, vidjet ćemo. Bitno da mi je motika ostala, dok je nje, nećemo mi propasti – kažu nam u Kokorićima. Poplava im je nanijela materijalnu štetu, ali duh im nije uništila.
Šteta je velika i ljudi su u problemu. Postoji i druga strana problema koje ističu stručnjaci za koji se zna, ali se uporno zanemaruje, a to su naplavna mjesma, poplavna mjesta, mjesta sa klizištima za koja ljudi znaju, ali ipakk tu rade kuće. U ovom slučaju treba osigurati odvod vode iz kotline. Možda ova šteta donese na kraju dugoročno dobro...