Otvorenim pismom premijeru obratio se čelnik NHS-a Krešimir Sever, ukazujući na Vladino zaobilaženje socijalnih partnera pri dogovoru o novim gospodarskim mjerama.
Pismo donosimo u cjelosti:
Koliko li je kratko trajalo prošlotjedno vladino opredjeljenje za uvažavajući socijalni dijalog! Još se nisu pošteno ni ohladile stolice nakon sjednice GSV-a, koja je održana prošli petak, a na kojoj je, uz članove GSV-a svih triju strana, sudjelovao i poveći broj ministara na čelu s Vama, a na kojoj ste (kao i poslije sjednice, pri obraćanju predstavnicima medija) u nekoliko navrata naglašavali kako je Vladi izuzetno važan dijalog sa socijalnim partnerima, a da to pokazuje i nazočnost Vas i velikog broja ministara te kako su uvijek, a pogotovo u ovom vremenu pandemije bolesti COVID-19, dijalog i zajedništvo socijalnih partnera i Vlade silno važni, a već ste sve to zanemarili.
Nismo sigurni da bi se tada i ta sjednica održala, a pogotovo ne u tako pojačanom sastavu da sindikalne središnjice nisu burno reagirale i to, ne same, nego potpomognute i burnim reakcijama svojih međunarodnih sindikalnih organizacija (ETUC, ITUC), prema Vama i Europskoj komisiji, na pripremu zakona koji bi van snage stavio neke odredbe ZOR-a, kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu te radnike potpuno predao na milost i nemilost pravilnicima koje jednostrano donose poslodavci. Tada ste jasno naglasili da u ovoj situaciji vlada neće na tom polju donositi ništa bez konzultacija sa socijalnim partnerima. Odmah ste, već za sljedeći tjedan najavili donošenje novog paketa mjera za pomoć gospodarstvu i očuvanje radnih mjesta te osnivanje neke vrste savjeta sa predstavnicima izvan područja same vlasti, a sve zbog novonastale situacije (i to kako sudionicima sjednice tako kasnije i predstavnicima medija).
Logično je da smo očekivali Vaš poziv i uključivanje u pripremu mjera. Za prošli paket bar ste nas pozvali na sastanak dan prije upućivanja mjera u Hrvatski sabor, a nakon sastanka sa predstavnicima oporbe. Sada niti tada. Sve smo jučer doznali iz Vašeg obraćanja medijima i javnosti. Bilo Vam je posebno važno poslije sjednice GSV-a naglašavati kako je na toj sjednici izraženo visoko suglasje svih dionika oko situacije i stanja u zemlji izazvanih pandemijom bolesti COVID-19. To ste naglasili i pri Vašem jučerašnjem obraćanju javnosti. A između toga – ništa! Barem što se tiče dijaloga sa sindikatima. No, poslodavci evidentno i opet nisu zaobiđeni. Dapače, kao što se vidi iz mjera pa i komentara poslodavaca, oni su u pripremu tih mjera očito bili uključeni. Ali ste zato odmah najavili kako ćete pozvati sindikate (valjda državne službe i javnih službi) na dogovaranje oko smanjivanja plaća i materijalnih prava njihovih članova. Pri obraćanju niste ta rezanja najavili izravno, ali se jasno dalo isčitati između redaka budući da ste nedvojbeno rekli kako plaće za ožujak u državnoj i javnim službama idu po starom, a kako ćete za dalje sa sindikatima otvoriti razgovore. Opredjeljenje za socijalni dijalog i partnerstvo sa sindikatima ne možete imati samo onda kad to treba Vladi i to za donošenje nepopularnih mjera kojima radnici nešto gube, a ako radnicima nešto može koristiti, onda je to samo zasluga vlade. Ako vlada ide na ruku poslodavcima, onda je to u dogovoru s poslodavcima ili barem sluša njihove poruke. Tako to jednostavno ne ide.
Već smo za prošle mjere upozoravali i predlagali neka poboljšanja. No većina toga nije uvažena. Ostalo je to i za nove mjere. Sada ponovno, uvažavajući pri tom pozitivne pomake u novim mjerama, želimo upozoriti na neke važne detalje. Ponajprije da mjere doista moraju biti usmjerene prvenstveno na očuvanje radnih mjesta i platežne moći radnika. Dakle (a to je u skladu i sa preporukama ETUC-a), poslodavci koji otpuštaju radnike i/ili isplaćuju dobit, dividende i/ili menadžerske bonuse, ne mogu dobiti potporu iz državnog proračuna čak i onda ako su si to isplatili prije donošenja mjera. A ako neki to naprave u nekom razdoblju poslije krize i korištenih mjera, onda takve isplate treba oporezovati izrazito visokim poreznim stopama. Sljedeće je pitanje koje se nameće, trebaju li baš svi poslodavci koji mjere koriste, sredstva dobiti besplatno? Možda bi dio tako danih pomoći i potpora država trebala pretvoriti u (su)vlasničke udjele. Naravno, ne kod obrtnika, mikro, malih i manjih srednjih poduzetnika, ali zašto za uložena sredstva ne ući u (su)vlasništvo kod većih i velikih. Ne da u krizi dobiju narodnu potporu iz državnog proračuna, a poslije, kad kriza prođe, nastave poslovati kao da se ništa nije događalo, bez ikakvih povratnih obveza prema društvu koje im je u krizi izdašno pomagalo. Svjetsko iskustvo takvog ponašanja svima nam je poznato iz vremena prošle krize, kada su u privatni sektor, nerijetko velikim i moćnim, a tada posrnulim tvrtkama „upumpane“ tisuće milijardi, pri čemu su do krize prihodi i dobit pripadali samo tim poslovnim subjektima, a kad su upali u probleme, onda su njihovi problemi sanirani javnim novcem, da bi poslije krize opet i prihodi i dobit bili samo njihovi. U svemu tome radnici su bili najveće žrtve, a svi su građani to platili.
Na još Vam jedan detalj želimo skrenuti pozornost, a vezan je za one poslovne subjekte koji, prema postavljenim uvjetima, ne mogu ostvariti pravo na potpore ako su potpuno ili u određenom udjelu u državnom vlasništvu. Ne isključujte ih unaprijed sve iz mogućnosti ostvarivanja prava na potporu (na to smo upozoravali i ranije). Možda nekome na prvi pogled i prve riječi to može lijepo izgledati i zvučati u javnosti. No, bez obzira na gotovo uvriježene stavove, kako su svi takvi poslovni subjekti „moćni i financijski potkovani“, ipak to nije tako i treba odlučivati od subjekta do subjekta. Neki ni do sada nisu dobro stajali, neki su se „jedva održavali iznad vode“, a neki će sad upasti ili su već upali u velike probleme, vezano za nemogućnost poslovanja (bilo da je riječ o zabrani ili poslovnim okolnostima), stjecanje prihoda, podmirivanje obveza i isplatu plaća. Oni bez ozbiljne potpore države svoje probleme ne mogu riješiti. Takvi su primjerice HŽ, Narodne novine (kojima je zatvorena maloprodajna mreža) i još mnogi drugi. Stoga poslovnim subjektima u određenim oblicima državnoga vlasništva i vlasništva lokalnih zajednica treba, od slučaja do slučaja, omogućiti primanje spomenutih državnih potpora baš kao i privatnim subjektima, pod jednakim uvjetima. Uz to, skrećemo Vam pozornost kako kod svih onih poslovnih subjekata kojima će Vlada otpustiti obvezu uplaćivanja dijela ili cijelog iznosa doprinosa, Vlada to treba podmiriti za svakog radnika u pripadajućem iznosu. Kako nismo imali prigodu sudjelovati u pripremama tih mjera, ovo je tek „ono na prvu“, što smo uspjeli isčitati iz predstavljenoga.
Ovu prigodu želimo iskoristiti i kako bismo Vam skrenuli pozornost na cijeli niz zlouporaba koje se na terenu događaju, a vezano za otkazivanje ugovora o radu uz potpis radnika da se odriče otkaznoga roka, pri čemu se radnike nerijetko tjera na potpis sporazumnoga raskida radnog odnosa, a radnici tada gube sva prava i na otpremninu i naknadu za nezaposlene. Neke se radnike upućuje na rad od kuće, pri čemu stvarno tako rade i to u punom radnom vremenu, a takav im se rad vodi kao korištenje godišnjeg odmora. Neke se radnike upućuje na neplaćeni dopust bez obzira što to radnici nisu tražili, dok se druge vodi na godišnjem odmoru, a bez dogovora s njima! Još je cijeli niz primjera različitih kršenja radničkih prava. Radnici se za sve ovo ne usuđuju dati svoje podatke i naziv poslodavca, bojeći se posljedica. Uz sve navedeno, molimo da jasno naznačite kako je i ova potpora od 4.000,00 kuna neto na koje Vlada plaća doprinose, potpora na koju se očekuje da poslodavac isplati razliku do pune ugovorene radnikove plaće. Ovo napominjemo zbog iskustva sa ovom tek minulom potporom, za koju je dio poslodavaca radnicima tumačio kako je to jedino što im trebaju isplatiti, iako imaju mogućnost i za više. Nad svim tim isplatama treba uspostaviti poseban nadzor i kontrolu.
Nevjerojatno je nepoznavanje funkcioniranja sustava od strane sindikata. Ko da ne žive u Hrvatskoj... Ne može se zloupotrebiti potpora, jer se ne može ne isplatiti plaća. To je moguće samo u državnim i javnim tvrtkama. Također, otkazivanje ugovora o radu, neproduživanje ugovora i sl. nije zlouporaba... A potpore javnim tvrtkama nisu potrebne, imaju svoje sigurne kreditne linije, imaju namete koji se naplaćuju, ništa njima nije obustavljeno. Da npr. građani ne trebaju plaćati struju, onda bi se moglo razmišljati o nekim potporama... Ma svijet za sebe, radi njih i političara smo na dnu EU-a, glavna borba bila im je usmjerena na bildanje prava i primanja, a rad i struku su potpuno izbacili iz svih računica. Pa glavni razlog zašto smo na dnu EU-a, zašto smo otok gubavaca za sve investitore su baš zakoni o radu, baš ta državna i javna služba... To je totalno neki drugi svijet, nadrealni sektor, potpuno bez ikakvog kontakta s realnošću, sa stvarnim problemima, misle da novac raste na drveću...