Od početka mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa upadljivo je nedostajala vrlo važna komponenta politike: mekana (“soft”) snaga i ostvarivanje ciljeva ne prijetnjama, nego razgovorom i uvjeravanjem, uz nešto šarma. Nju nije ni trebalo očekivati od Trumpa jer je i prije nego što je zasjeo u Bijelu kuću jasno pokazao da će biti sve samo ne taktičan, no takav pristup nismo vidjeli ni od njegovih suradnika.
Na kraju Trumpova mandata, uoči predsjedničkih izbora, u SAD-u mijenjaju ploču i državni tajnik Mike Pompeo u samo dva mjeseca dva puta dolazi na kraće turneje dijelovima Europe u sklopu kojih će sutra posjetiti Hrvatsku. Relaksirajućim, gotovo neobveznim razgovorima na slikovitim lokacijama – u Hrvatskoj doći će u Dubrovnik – Pompeo od dijela Europe traži potporu za američku čvrstu liniju protiv Kine, pri čemu je izuzetno važna komponenta 5G mreža i Huawei, kompanija koju Amerikanci drže na ledu, dok je stajalište Europske unije i Hrvatske suprotno. Američki državni tajnik koristi turneju da bi zahvalio na financijskom izdvajanju za NATO, na čemu je inzistirao Trump, i da bi uvjerio da je NATO i dalje jak i da jamči sigurnost istočnoj Europi i nakon povlačenja 12.000 američkih vojnika.
Milanović bez rukavica
Slučajno ili ne, i ona ljetna turneja, kad je posjetio Češku, Austriju i Poljsku te svratio u Sloveniju, i ova jesenja koja obuhvaća Grčku, Italiju, Vatikan i Hrvatsku, događaju se uoči američkih izbora sljedeći mjesec. Popis zemalja koje posjećuje sugerira da se Pompeo klonio najžešćih američkih kritičara i u širokom luku zaobišao zapadnu Europu te se orijentirao na jug gdje prevladava blaži sentiment prema Trumpu i u politici i u javnosti, i koji – treba reći – ima ogromnu dijasporu i potencijalne američke birače. Odabir Hrvatske State Department objašnjava činjenicom da je riječ o zemlji koja je trajan saveznik, prijatelj i partner SAD-a te je primjer euroatlantskih integracija u regiji gdje postoji kontinuirani američki angažman.
– Svakako ćemo razgovarati o jačanju trgovine i ulaganjima, o vojnoj suradnji, energetskoj diversifikaciji i LNG-u na Krku – najavio je na brifingu za američke i strane novinare visoki dužnosnik State Departmenta.
Američki predsjednik Donald Trump po svojem habitusu zaista nije netko pred kim bi premijer Andrej Plenković prvi u Europi stajao u redu da ga pozdravi, ali to ne znači da se i s njegovom administracijom nije radilo posljednje četiri godine. Ono što je dobro – ili loše, ovisno o kutu gledanja – jest to što velike države, poput prekooceanskog broda, kad jednom zauzmu smjer, vrlo ga teško mogu brzo promijeniti naglim manevrima. Dobri su i suradnja i savezništvo koje je Hrvatska pokazala kad ju je SAD gotovo bez pitanja “upisao” u koordinaciju globalne koalicije u borbi protiv Islamske države u mandatu Vlade Zorana Milanovića, te neki otkloni Zagreba od europske politike. I dok će Vlada surađivati, predsjednik Zoran Milanović je jučer, nakon što su njegov stil usporedili s Trumpovim, na berbi grožđa na Plešivici, na kojem su sudjelovali strani veleposlanici u Hrvatskoj, a među njima i američki veleposlanik Robert Kohorst kojeg je imenovao Trump, rekao da “bez Sjedinjenih Država ovaj svijet nije isti, i to u lošem smislu. Donald Trump to je sve upropastio. Potiče na mržnju, huška i to je to. To nećete čuti od hrvatskog premijera niti od ministra vanjskih poslova, ali to se mora reći”. Istodobno, pak, Milanović navija za američke borbene zrakoplove, što će biti tema razgovora Pompea s domaćinom Andrejem Plenkovićem te ministrima vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom i ministrom obrane Marijem Banožićem.
Igrač u hrvatskom kutu
S druge strane, SAD je oduvijek bio važna poluga i igrač u hrvatskom kutu, i u bilateralnim problemima i u sporovima u regiji i šire, na čiju pomoć Hrvatska računa. Održani su dobri odnosi i kad su transatlantski odnosi i prije Trumpa zapali u probleme. Posebno se to osjetilo za mandata Georgea Busha, no ni njegov nasljednik Barack Obama nije suštinski premostio taj jaz, samo ga je malo pobrusio svojim imidžem rock-zvijezde, ali i dalje zazirući od multilaterale.
Stoga je logično bilo da se Hrvatska samo uhvati vođenja svoje politike sa SAD-om, bez obzira na to tko je na vlasti u toj državi, pa su sada, nakon više od 20 godina, pred rješenjem dva velika pitanja koja se dosad nisu mogla riješiti – ukidanje viza te sporazum o ukidanju dvostrukog oporezivanja.
Hrvatska treba Ameriku i zbog šire regije, posebno zbog BiH i Srbije. Ako je povijest učiteljica života, ta će pitanja uvijek riješiti Amerikanci – uvijek se u rješavanju kriznih situacija na jugoistoku Europe u 90-im godinama prošlog stoljeća prvo vidi europska faza, koja u pravilu završava time da se kaže: A sad to ipak moramo predati Amerikancima da dovrše.
Hrvatska, SAD i ostatak demokratskog svijeta treba surađivati protiv boljševičke ološi.