Kada Mateja Kufner pogleda djecu oko sebe i kaže svojoj majci
“Majko, i ja bih to!”, gospođi Ani prepukne srce.
Hrabro zatomi suze, prisili se na osmijeh i svojoj teško
bolesnoj djevojčici očajnički pokuša ispuniti tek rijetku od
želja. Matejine su želje skromne, izviru iz njezinih djetinjih 12
godina.
Ona želi ozdraviti. Istina, poželi i pokoju od novih video ili
kompjutorskih igara koju imaju druga djeca na pedijatriji u KBC-u
Zagreb, za koje njezina majka nema novca. Ipak, najviše od
svega želi se smijati i ponovno zaigrati nogomet sa svojim
vršnjacima u Požegi, onako kako je to radila prije negoli su
joj liječnici dijagnosticirali rak limfnih žlijezda. Posljednju
nogometnu utakmicu odigrala je prošle zime.
Od tada pa sve do danas, zajedno sa samohranom majkom Anom u Zagrebu,
bez prijatelja i bez novca, vodi najtežu utakmicu života - onu, koja bi
umjesto lopte u golu trebala slaviti svaku njezinu sljedeću godinu.
Oca ne zna
Majka i kći u Požegi su preživljavale sa 780 kuna socijalne pomoći,
Matejin je otac otišao davno, nikad ga nije upoznala, a on
nije pitao za nju. Pomogli su im dobri ljudi.
- Roditelji s odjela skupili su 1400 kuna da bismo imale za hranu.
Zagreb nam je ustupio stan, Matejina škola poklonila joj je
laptop, pomažu nam u bolnici, u Požegi su nas oslobodili
plaćanja režija...
Nikad dobrim ljudima neću moći dovoljno zahvaliti. Čak i Mateja
razumije što su učinili za nas... - ne suspreže suze Ana.
Mateja doista sve razumije. Prije liječenja odrezala je svoju dugačku
smeđu pletenicu i s kopačkama je objesila o zid.
Bitka za život
- Voljela bih upoznati Zdravka Mamića i postati pravi Bad Blue Boys.
Voljela bih imati dres Dudua s potpisima svih igrača. Volim i Danijelu
Martinović i najveća mi je želja da je upoznam - kaže Mateja.
Ipak, dok mašta o svojim idolima, život ispostavlja račun
koji nadaleko premašuje 780 kuna socijale. U Zagrebu su joj
odredili osam mjeseci terapije i upozorili: bolest opet može buknuti.
Pomozimo joj u bitki!
Žiroračun
Erste banka
Ana Kufner
4627658553775941
8701763530
Utjeha u sportu
- Mateja je bila puna energije, nikad tužna ni malodušna. Razumjela je našu nezavidnu situaciju. Sport je bio njezin svijet, utjeha za sve ono što joj je kao djetetu manjkalo u životu. Danas joj je sport, nažalost, zabranjen, a nema ni prijatelja. Ja nemam mogućnosti odvesti je vikendom u Požegu, jer se ne smije voziti u autobusu, ni u vlaku, a taksi bi nas koštao do 1000 kuna. Preča joj je friška hrana - kaže majka Ana.
