Novi protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji znatno je detaljniji od važećeg i mogao bi donijeti pozitivne pomake u zaštiti žena i djece od nasilja, no hoće li se to i ostvariti, ovisit će o tome hoće li biti odlučnosti za njegovo provođenje. Ocjena je to nevladinih organizacija koje se bave zaštitom žena žrtava obiteljskog nasilja, koje redom upozoravaju kako i važeći protokol, star već 14 godina, sadrži niz dobrih rješenja, ali kako ga se nadležne institucije nikada nisu do kraja držale.
– Dapače, stvari su se u nekim segmentima i pogoršale. Primjerice, došlo je do prakse u kojoj policija, izbjegavajući arbitrirati, prekršajno prijavljuje i nasilnika i njegovu žrtvu, čega nekada nije bilo – upozorava Sanja Sarnavka, predsjednica zaklade Solidarna. Ističe kako je dosljednu provedbu mjera propisanih protokolom nemoguće očekivati ako istodobno nisu utvrđene kazne za one koji su dužni provoditi Protokol, a to ne čine.
I doista, Protokol je predvidio niz mjera koje nadležne institucije i osobe u tim institucijama obvezuju da reagiraju na obiteljsko nasilje, no nigdje se ne propisuje što će se, primjerice, dogoditi liječniku koji utvrdi ozljede žrtve nasilja, ali nasilje ne prijavi policiji, što je dužan raditi i po novom i po važećem protokolu. Sarnavka upozorava da važeći Protokol policiju, primjerice, obvezuje da napravi plan sigurnosti za žrtvu nasilja, no tvrdi kako ona nikad nije susrela žrtvu kojoj je plan sigurnosti doista i ponuđen.
– Kako da povjerujemo da će svi ti ljudi sada provoditi nešto što do sada nisu provodili – pita se ova aktivistica i preporučuje da se za one koji su dužni provoditi Protokol, a ne provode ga, propišu jasne prekršajne kazne.
Olakšan posao udrugama
Ministrica Nada Murganić kao ključnu vrijednost novog Protokola ističe njegovo inzistiranje na ranom prepoznavanju rizika i žurnoj intervenciji institucija u slučajevima obiteljskog nasilja, ali žurnost su isticali i dosadašnji pravilnici pa ona zapravo i nije novost. No to ne znači da u Protokolu doista nema vrijednih novina. Primjerice, uvodi se obveza policije da već na samoj intervenciji kontaktira s nevladinim organizacijama koje pomažu žrtvama nasilja, što će ovim organizacijama uvelike olakšati posao. Ako se ove odredbe budu dosljedno provodile, njima se više neće moći dogoditi da, primjerice, danima moljakaju da im se dostavi policijski zapisnik ili da im se taj zapisnik naplati 30 kuna, kao da njime nastoje pomoći sebi, a ne žrtvi o kojoj skrbe zajedno s policijom.
Važna je novina i aktivacija Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja – 116006 – na koji će žrtve moći nazvati i dobiti naputke. Taj će se centar upućivati i na kontaktiranje s državnim tijelima i civilnim udrugama za podršku žrtvama. Vrijednima bi se mogli pokazati i županijski timovi koji bi trebali pratiti kako institucije provode Protokol na terenu, no njihova uloga ovim dokumentom nije do kraja razjašnjena.
Sarnavka podsjeća kako su takvi timovi i do sada bili organizirani “na papiru”, ali kako nisu imali ni definirane ovlasti ni budžete. Čime će se zapravo baviti, tko će ih i kako financirati, nije utvrđeno ni u novom protokolu. Jasno je tek da bi, uz praćenje prakse, trebali voditi i statistiku, a praktične detalje, poput onoga hoće li njihovi članovi primati ikakvu naknadu za svoj rad, doznat ćemo vjerojatno iz pravilnika koji se tek imaju donijeti.
Važna je novina i da će sve službe zadužene za intervenciju u slučaju nasilja u obitelji morati dežurati 24 sata dnevno, no dežurstvo je pasivno, što znači da će, primjerice, dežurna socijalna radnica za vrijeme dežurstva biti kod kuće, a javljat će se na poziv policije. Policija će, pak, morati registrirati slučaj čak i kada se radi samo o sumnji na nasilje, a žrtva negira da je nasilja doista i bilo.
Zanemarena prevencija
U području pravosuđa, Protokol uređuje postupanje probacijske službe, koja će nadzirati osuđene nasilnike na uvjetnoj slobodi.
Protokol donosi i niz mjera koje su dužne provoditi odgojnoobrazovne ustanove, u kojima će učitelji kada primijete obiteljsko nasilje alarmirati ravnatelje, a oni policiju, no ni ovdje nisu predviđene kazne za one koji tako ne postupe pa je pitanje hoće li ovakav protokol doista i zaživjeti u praksi s obzirom na slučajeve poput splitskog, u kojem je ravnatelj nasilje proglasio dječjom igrom. Sutkinja Lana Petö Kujundžić upozorava i da je Protokol zanemario prevenciju koju, ističe, treba provoditi kroz obrazovne sadržaje i učenja djece vrtićke dobi o nenasilnom ponašanju, a potom kroz nastavne sadržaje osnovne i srednje škole.
“Obvezni predmeti o nasilju u obitelji trebali bi se provoditi i na fakultetima, i to pogotovo: pravnom, medicinskom, stomatološkom, učiteljskom uz socijalni rad te rehabilitacijskom fakultetu”, napisala je Petö Kujundžić kao primjedbu u javnom savjetovanju o Protokolu koje je u tijeku.
VIDEO Prosvjed #spasime
Protokol treba zaživjeti! I to prvenstveno od strane policijskih službenika i liječnika, koji se često vode onom "mi to tako tu radimo, ili mi to tako tu ne radimo", pa se dosta nasilja svodi pod prekršaj, iako ih je Kazneni zakon vrlo jasno implementirao.