Prema neslužbenim izjavama protagonista drugog pokušaja nabave borbene eskadrile, Hrvatska se ipak kreće prema izboru aviona 4. generacije, a taj bi posao trebao biti dovršen potpisivanjem ugovora s dobavljačem koncem iduće godine. I premda sve silnice upućuju na to da je zrakoplov američke proizvodnje, lovac F-16 i dalje glavni predmet želja, ima signala da će se ovaj put, uz “vječnog” drugog, švedski JAS-39 Gripen, u igru uključiti i Francuzi sa svojim još uvijek izvrsnim Mirageima koje zamjenjuje novi Rafale.
Istražili tržište
Kad bismo se ravnali prema tri kratka priopćenja Vlade, izgledalo bi da je nabava borbene eskadrile samo igrokaz za javnost.
“Počeo je rad na sastavljanju zahtjeva za ponudu koji će biti upućen zemljama koje budu iskazale interes”, zadnji je citat “transparentnog” informiranja hrvatske javnosti o radu Vladina Međuresornog povjerenstva za nabavu aviona. A povjerenstvo je osnovano u sjeni propala posla i međunarodnog skandala kada su Amerikanci u zadnji tren blokirali nabavu izraelskih F-16 Baraka, za koje je već bio odvojen novac u proračunu za 2018., za prvu ratu kredita.
I ostao nepotrošen. Posljedica tog neuspjeha za ministra obrane Damira Krstičevića i njegovu ekipu u MORH-u je izgubljena mogućnost da i sada oni diktiraju izbor aviona, što se vidi i iz “matematike”, gdje su od 16 članova povjerenstva samo četvorica iz vojske. Formacijski, povjerenstvom supredsjedaju Plenkovićev osobni prijatelj i predstojnik Ureda premijera Zvonimir Frka-Petešić te direktor Glavnog stožera OSRH kontraadmiral Robert Hranj, no većinu je posla preuzela Plenkovićeva ekipa. A unutar nje, proces nabave usmjerava posebni savjetnik Robert Kopal, Plenkovićev i HDZ-ov “specijalac” za posebne zadatke.
Takvo što sigurno izaziva osip u vojnom vrhu i u Ministarstvu obrane gdje drže da sada ne treba otići u drugu krajnost, da se vojnike gotovo izbaci iz procesa odlučivanja. Koliko se može saznati, Kopalova ekipa je još prije nekoliko mjeseci napravila potpuno novo istraživanje. U MORH-u to zovu svojevrsnim “istraživanjem tržišta”. I napravljen je novi popis mogućih aviona 4. generacije te evidentirano koje države što posjeduju. Kao važan filtar, važno je da bude riječ o proizvođačima iz država koje su članice NATO-a. Švedska nije u NATO-u, što jest hendikep, ali je njezin avion NATO-kompatibilan, voze ga i Česi i Mađari.
Ovaj put s “krčmarom”
Napravljen je suženi popis država kojima su poslana pisma za iskazivanje interesa, no u povjerenstvu kriju na koliko adresa. U kuloarima se priča da su otišla na 20-ak adresa. Službenim kanalima, preko veleposlanstava, pa sada naši očekuju odgovore, i to u kraćem roku, a neki su odgovori već stigli. Kad svi stignu, počet će bilateralni razgovori. Glavna dogma povjerenstva ostaje da posao isključivo može obaviti država s državom. RH će slati zahtjeve za ponudu u sklopu svojevrsnog pozivnog natječaja. O ulozi američkog Lockheed Martina, koji je jako utjecao na propast posla s Izraelom, ima dvojakih informacija. Od toga da sada nema nikakvu ulogu do teze da će biti uključen kao svojevrsni nadzornik izbora.
– Ovaj put ne radimo račun bez krčmara, objasnio je jedan od članova povjerenstva buduću ulogu LM-a. Naravno, postoji i zamka, ako RH dade LM-u da bude ekskluzivni “krčmar” riskira se da krčmar poželi preskupo naplatiti svoju robu. Ako je u igri LM, onda mu odgovara da RH izabere rabljene avione kojima treba produljenje životnog vijeka ili modernizacija na blok 50/52. A to može stajati stotine milijuna dolara. Države kojima je RH poslala pisma o iskazivanju interesa mogu angažirati LM, SAAB, Dassault, sve tvrtke bliske državama.
Nadalje, u povjerenstvu još prikupljaju ponude i za rabljene i nove zrakoplove. U vojnim krugovima strahuju da bi političari, koji nemaju stručna znanja, mogli bez struke odlučiti da nam treba, primjerice šest ili osam, a ne 12 aviona. Čulo se da smo se interesirali i kod Norvežana za njihove F-16, što zbunjuje jer Norvežani, kojima stižu novi F-35, imaju F-16 s prijeđenih 10.000 sati naleta i pogodne samo za otpad.
Svojih F-16 rješavaju se i Nizozemci i Danci, no i ovdje je riječ o jako isluženim aparatima bloka 20. Za razliku od prvog natječaja, kada smo odbili ponudu Grka za stare F-16 blok 30, krenu li Grci prema nabavi F-35, možda će moći “otpustiti” eskadrilu F-16 blok 50/52 koja je ono za čime HRZ čezne.
"važno je da bude riječ o proizvođačima iz država koje su članice NATO-a. Švedska nije u NATO-u, što jest hendikep, ali je njezin avion NATO-kompatibilan, voze ga i Česi i Mađari." - dakle važno je iako nije važno.