Vrijeme je referendumskih inicijativa. Jedna je tek završila, a druga je već krenula. Ne treba živjeti u iluziji – nisu Hrvati toliko agilni u prakticiranju demokracije niti konstruktivni u iznošenju rješenja za goruće probleme, koliko su revoltirani. A gdje ćeš boljeg načina za vratiti milo za drago vladi koja na sve moguće načine guši izravnu demokraciju od – referenduma.
Lovro Kuščević sindikatima je prikupio možda i više potpisa od Vilima Ribića, a pomogao je i Marko Pavić, čovjek bez radnog staža sa zajamčenom povlaštenom mirovinom koju “zarađuje” igrajući se budućnošću ljudi koji su radili dobar dio života.
Iz Vlade sad poručuju da ne izbjegavaju referendume iako su bili spremni na prilične ekshibicije kako bi izbjegli one o izbornom sustavu i Istanbulskoj konvenciji, a ne treba smetnuti s uma ni to da su uložili više od 2 milijuna naših kuna u kampanju kojom su željeli potkopati sindikalnu inicijativu.
Oni će, doduše, reći da su taj novac iskoristili za informiranje građana, kao što su posegli za dodatnih dva i pol milijuna u kampanji za europske izbore da bi nam “približili europske teme”.
To približavanje svelo se na glorificiranje komunalnih projekata financiranih EU sredstvima iako to puno više priliči kampanji za lokalne izbore. O našim mostovima, cestama, vrtićima, školama, studentskim domovima, muzejima, kanalizacijama i odlagalištima otpada ne odlučuje se u Europskom parlamentu.
HDZ-ovo bježanje od pravih europskih tema dobar je taktički potez jer birači su skloniji nagraditi opipljivu korist, ma koliko sitna ona bila, nego naklapanja o njima apstraktnim temama poput identiteta, deficita demokracije, centralizma, federalizma i sl. Ali to što HDZ biračima prvenstveno prodaje Europsku uniju kao projekt, a ne svoju viziju te zajednice, govori i jednu drugu stvar – da je Plenkoviću i društvu puno važnije zaraditi bodove u briselskim krugovima, nego se založiti za hrvatske nacionalne interese i potencijalno trpjeti osobnu štetu.
Bilo bi pretenciozno ustvrditi da HDZ uopće ne mari za interese Hrvatske u Europi, ali su oni u svakom slučaju sekundarni u odnosu na imidž dobrog poslušnika koji si Plenković gradi u Bruxellesu. Tu leži glavna slabost “europskog HDZ-a” i razlog zašto je premijeru u interesu umrtviti kampanju, a ne otvarati europske teme kako je govorio kad je u petak u ponoć, nakon dvodnevne Mostove predstave u Saboru, posezao za dodatnih dva i pol milijuna kuna.
No dežurni Plenkovićev kamenčić u cipeli – Most – ponovno je doveo HDZ do apsurda. Nakon što je Božo Petrov u javnost iznio ideju da bi EU trebala kompenzirati Hrvatsku zbog iseljavanja kroz izmjenu kriterija za raspodjelu kohezijskih sredstava, HDZ-ovci su se rado priključili ismijavanju tog prijedloga, a premijer je usto imao potrebu i cinično bocnuti lidera Mosta komentarom o “sjajnom stupnju informiranosti i znanja o funkcioniranju EU”.
Sve bi to bilo u redu da HDZ u svom programu nema isti taj prijedlog, da o njemu na jednoj od posljednjih plenarnih sjednica Europskog parlamenta nije govorila HDZ-ova zastupnica Ivana Maletić i da sam premijer nije predložio isto na summitu u Rumunjskoj prije samo nekoliko dana. Ako ovakav prijedlog može doći samo od neznalica i neinformiranih, onda je Plenković u to društvo svrstao i sebe, Karla Resslera kao koordinatora za izradu programa i čovjeka kojega je osobno instalirao na vrh HDZ-ove liste te Ivanu Maletić koju je kao stručnjakinju za fondove poslao u Revizorski sud EU da nadgleda trošenje europskih sredstava.
Razlika je između Mosta i “europskog HDZ-a” u tome što su Mostovci trpjeli napade i ismijavanje te danima ponavljali isto nastojeći obrazložiti svoj prijedlog, dok je HDZ od istog tog prijedloga pilatovski oprao ruke i oportunistički se pridružio udaranju konkurencije. Nije to ništa neviđeno u politici, ali puno govori o njihovoj odlučnosti da doista brane hrvatske nacionalne interese u Bruxellesu.
Lošu naviku da neistomišljenike olako nazivaju populistima HDZ-ovci su pokazivali i u EP-u pa su tako inicijativu za jedinstveno sjedište te institucije, što podrazumijeva obavljanje svih aktivnosti u Bruxellesu, nazivali populizmom ističući pritom simboličku važnost Strasbourga kao mjesta europske pomirbe. No sad se i kandidat Pučana za predsjednika Europske komisije Manfred Weber zalaže za jedinstveno sjedište pa bi jedino vjerodostojno bilo i njega nazvati populistom. Priliku za to Plenković će imati već ove subote u Zagrebu.
Europski izbori za hrvatskog su premijera trebali biti velika pozornica. On je, uostalom, svoje lakeje i samoga sebe nametao kao jedine relevantne sugovornike o europskim temama, a zasad smo od njih vidjeli samo aroganciju, kukavičluk i jeftine spinove. Što se dogodilo čovjeku koji nam je iz ureda odvjetnika Šavorića u TV spotu poručivao da će vratiti vjerodostojnost u hrvatsku politiku? Mora da je u međuvremenu pao na tjeme.
Odličan članak. Pohvale autoru. Kvaliteta članka može se mjeriti aktivnošću plaćenih "komentatora" (pljuvača) angažiranih iz same središnjice HDZSDP-a. A ovdje su jako aktivni. Zato još jednom - bravo Mate!