Dvadeset godina tranzicije donijelo nam je visoku koncentraciju vodećih lanaca u sektoru trgovine. Prvih pet trgovačkih kuća kontrolira čak dvije trećine hrvatskog tržišta prehrane i mješovite robe, što bi mogao biti i jedan od razloga da je roba u hrvatskim dućanima jednako skupa, ako ne i skuplja nego na zapadu, dok se po cijenama s istočnim susjednima ne možemo ni mjeriti.
Prema podacima za 2018. godinu domaću trgovačku scenu diktira pet lanaca od kojih se samo za Plodine, u vlasništvu Mile Ćurkovića, može reći da su u domaćem vlasništvu dok su ostala četiri trgovačka lanca, uključujući još uvijek vodeći Konzum, u vlasništvu stranaca.
Kvartovskim dućanima 9%
Domaće tržište prehrane i mješovite robe preko Konzuma kontrolira ruski kapital, Lidla i Kauflanda njemački te Spara austrijski. Porijeklo kapitala manje je bitno od činjenice da visoka koncentracija malog broja poduzetnika vodi prema monopolu i mogućnosti dogovaranja cijena. Prije deset godina (2008.) tržišni udio pet vodećih trgovačkih lanaca bio je 52 posto, no preuzimanje slabijih i osipanje malih trgovina dovelo je do sadašnje koncentracije od koje potrošači mogu biti na gubitku. I dok prvih pet trgovaca kontrolira 66 posto tržišta, udio prvih deset preskočio je 82 posto.
– Kakve će biti cijene, ovisi o time kakva je konkurencija na pojedinim lokacijama – kaže Damir Anić, istraživač Ekonomskog instituta Zagreb i stručnjak za trgovinu.
– Ako na nekoj lokaciji imamo više konkurenata, veća je konkurencija i postoji pritisak na snižavanje cijena. Dok tamo gdje ne postoji konkurencija, gdje jedan trgovac drži tržište postoji manja spremnost na promjene i moguć je rast cijena – kaže Anić, koji ne gleda pesimistično na okrupnjavanje trgovine. Mali kvartovski dućani zadržali su samo 9 posto udjela u prihodu trgovine hranom i mješovitim robama.
Ne tako davne 1999. godine, kada je na zagrebačkoj periferiji otvoren prvi šoping-centar Mercatone, 78 posto prometa odvijalo se u malim kvartovskim dućanima i samoposlugama. Danas se glavnina prodaje – 70 posto – preselila u supermarkete i hipermarkete, koji su u mnogome promijenili i navike građana!
Dvojac iz njemačke Schwarz grupe, petog po veličini svjetskog trgovačkog lanca, Lidl i Kaufland apsolutni su pobjednici jer su se sa zajedničkim prihodima opasno približili Konzumu, koji je u jeku Agrokorove krize 2017. godine izgubio 1,3 milijarde kuna prihoda pa ni prošle godine nije dostigao prihode iz 2016. godine. Ostali su, dakako, iskoristili priliku.
Cijene 3,6% više nego 2015.
– U 2017. godini promet koji je prije ostvarivao Konzum preraspodijelio se na druge maloprodavače i izravne konkurente, a najveću dinamiku na tržištu prodaje ostvarili su neki mali lokalni trgovci, koji su preživjeli tržišnu utakmicu i sada nastavljaju s brzim rastom, kaže Anić koji je u sektorskoj analizi naveo da su se od manjih po povećanju prometa izdvojili Istarski supermarketi, Ribola, Lonia, Trgovina Krk, Strahinjčica i Gavranović.
Gledaju li se veliki, najveći tržišni prodor napravio je najmlađi lanac na hrvatskom tržištu – Lidl, koji je za samo 13 godina postao drugi lanac u zemlji ostvarivši lani više od pet milijardi kuna godišnjeg prihoda. Usporedbe radi, prihodi Konzuma lani su bili oko 9,5 milijardi kuna, a Plodina 4,22 milijarde kuna, dok je Spar nakon preuzimanja Bille došao do 4,5 milijarde kuna.
– Visoka koncentracija tržišnog udjela kod vodećih maloprodavača ne znači nužno zadržavanje ili rast postojećih cijena, već može uzrokovati i konkurencijom među njima na pojedinim lokacijama – dodaje Anić.
Prema Državnom zavodu za statistiku, cijene hrane, pića i duhana u travnju ove godine bile su samo 3,6 posto više nego 2015. godine, no ne treba smetnuti s uma da je konkurencija među velikim lancima krenula s visokih razina. Konzum nikad nije bio jeftin trgovački lanac, tako da je njegovim konkurentima, pa i Lidlu, bilo lako biti nešto jeftiniji i pridobiti kupce.
VIDEO Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj:
Domicilni papkari i kopitari nisu tako bogati da bi mogli kupovati jeftinu robu, pa im zato treba derati kožu. Zbog toga i tvrdi zapadni diskonteri u neovisnoj državi drže cijene više nego u zapadnoj Europi, dok o srednjoj i istočnoj da se i ne govori. Naši cjepidlake pak odlaze u susjedne države kako bi tamo kupile jeftinu robu. Govori se da su Turci bili haračlije, a uzimali su samo desetinu za harač, a naše vlasti vjerodomoljubne deru samo na PDV-u jednu četvrtinu. Naša kuna je zbog svoje precijenjenosti neovísnu državu pretvorila u grobnicu domaće industrije i poljoprivrede, a to je plaća cijene njene povjesne vrijednost. Inače hrvatske povjesne vrijednosti skupo koštaju najvjernije stado Hrvatskog Boga, ali dvonožnim papkarima, kopitarima, pogotovo glodarima nije za isto ni žao niti krivo.