Odrastanje uz psa kućnog ljubimca može biti prekrasno iskustvo ili noćna mora. Svjesno ili nesvjesno svaki roditelj donosi ovo odluku kada dovodi psa u svoj dom.
Premda su danas znanstveno dokazane brojne prednosti odrastanja uz kućnog ljubimca, svjetski podaci upozoravaju nas da je potrebno znanje i iskustvo roditelja za sretan suživot djece i pasa. Naime, najveći broj ugriza pasa upravo dolazi od obiteljskih pasa. Po zrelosti psi emocionalno dosežu razinu djece od dvije do dvije i pol godine i ne donose odluke kakve mi očekujemo. Zbog toga je uvijek je potrebno nadzirati odnos psa i djeteta, jer ako nešto krene po zlu kriva je odrasla osoba, a ne dijete ili pas. Naime, djeca su prirodno znatiželjna, pa znaju psa potezati za uha, repove, gurati im prse u oči. S druge strane, psi se nastoje obraniti jer ih to boli.
Djecu u dobi do 10 (neki kažu 12) godina ne bi se smjelo ostavljati same sa psom. Nadzirati ih znači s punom pažnjom gledati što oni rade, a ne samo biti u prostoriji i gledati televiziju, telefonirati, prati suđe... Premda se često ističu neke pasmine kao pogodnije za obitelji s djecom, sama pasmina nije garancija da pas neće ugristi. Svaki pas treba biti socijaliziran i posebno naučen na kontakt s djecom jer dječji način govora i kretnje drukčiji su nego kod odraslih ljudi. Za dobar odnos psa i djeteta svakodnevno treba zadovoljiti sve pseće potrebe, uključujući i šetnju. Važno je da to ne rade mala djeca jer nema garancije da se neće dogoditi neka nesreća.Premda su neki roditelji uvjereni da je pas dobar i da neće učiniti ništa da dijete strada, to nije garancija da se neće dogoditi neka nesreća. Na primjer, dovoljno je da drugi pas napadne psa kojeg vodi dijete, dijete će braniti svog psa i može stradati.
Posebno je važno naučiti djecu da ne gledaju psa ravno u oči, ne grle ga, ne poliježu ga na leđa protivno njegovoj želji i ne podižu ga kao bebu (pod ruke). Kada se psa diže uvijek se mora dati potporanj prednjem i stražnjem dijelu tijela, čak i kada je pas štene i/ili male pasmine. Djecu treba naučiti i da psu koji spava ne smiju naglo prići i probuditi ga. Ne znamo što pas sanja i kako će dodir povezati sa sadržajem svog sna, možda će reagirati agresivno ako sanja nešto loše.
Konačno, jedna od čestih grešaka je da djeca diraju psa dok jede, guraju mu ruku u zdjelicu ili mu otimaju neku igračku. Premda je moguće naučiti pse da ne reagiraju, još je važnije naučiti djecu da to nije pristojno i da se to ne radi drugom živom biću.
U svijetu se provode edukativne kampanje kako bi se djeci još u vrtićima i školi pružilo šansu da nauče kako se sigurno ponašati u društvu psa. Uči se što se smije i što se ne smije činiti psima s kojima žive ili se igraju, a posebno kako se ponašati ako im naiđe nepoznati pas. Djeca uče prepoznavati na fotografijama kako izgleda opušteni, zaigrani pas ili nervozan pas, pas koji se boji i mogao bi ugristi.
Veće inozemne udruge i institucije imaju programe edukacije za djecu, a materijali su dostupni besplatno on-line. Takve edukacije provode se već deteljećima pa su neka od djece koja su slušala ovakve edikacije sada već roditelji.
https://www.dogstrust.org.uk/news-events/news/national-awareness-week-aims-to-teach-kids-how-to-stay-safe-around-dogs
Što se smije a što ne smije sa psom
http://info.drsophiayin.com/download-free-poster-how-kids-and-pets-should-not-interact
Jednako tako, ako već imate psa, a uskoro u kuću stiže dijete, psa trebate pripremiti za kontakt s djetetom.
