Papa Franjo danas i sutra hodočasti u Fátimu, gdje će povodom 100. obljetnice ukazanja Blažene Djevice Marije u portugalskom mjestu 190 kilometara od Lisabona proglasiti svetima dvoje vidioca, malih pastira, sestru i brata Jacintu i Francisca Marta. Ukazanja su započela nepismenim pastirima Luciji (10), Franciscu (9) i Jacinti (8), kada su napasali stado u dolini Cove da Iria, dva i pol kilometra udaljeno od Fátime.
Jedini ukras – zlatna traka
Oko podneva opazili su bljesak, prestrašili se oluje i htjeli krenuti kući. No zatekao ih je i drugi bljesak, snažniji od prvoga. Nakon nekoliko koraka ispred niskog hrasta zastali su i ostali bez daha, kako je posvjedočila u svojim pismima biskupu najstarija vidjelica Lucia don Santos.
Na zelenoj krošnji drveta visokog oko jednoga metra vidjeli su „divnu Gospođu, svu od svjetla, sjajniju od sunca“. Po Lucijinu svjedočenju izgledala je kao da je u dobi 15 do 18 godina „u haljini satkanoj od svjetla, bijela poput snijega, a rukavi prilično uski“.
Na sebi je imala „lagani bijeli plašt, obrubljen zlatom, koji joj je padao od glave do stopala“, „ruke su bile sklopljene, o desnoj joj je visjela krunica od bijelih zrnaca, koja je završavala blistavim, mali križićem“. Jedini ukras bila je bijelo-zlatna traka od prsiju do struka… Lice joj je bilo „neizrecivo nježno, divnih crta, a oko glave svijetla aureola“, posvjedočila je Lucia, dodavši da, „kako god je opisivala, sve ne kaže ništa prema tome kako je izgledala“.
Treće je ukazanje, piše fra Tomislav Pervan u „Svjetlu riječi“, za vidioce bilo najdramatičnije. Odmah nakon ukazanja Marija je zamolila vidioce da mole krunicu za mir u svijetu i okončanje rata jer se samo molitvom mogu zaustaviti ratna razaranja. Lucia je ponovno tražila od Gospe znak, a Marija je obećala da će u listopadu dati znak kako bi mnogi povjerovali u istinitost ukazanja.
Nakon usrdne Marijine molitve da mole za obraćenje grešnika te da se prikažu Gospodinu kao žrtva za oprost grijeha koji se nanose njezinu Bezgrešnom Srcu, Marija je raširila ruke iz kojih su sijevale snažne svjetlosne zrake i raskolile zemljinu utrobu.
Vidioci su vidjeli ognjeno jezero te u njemu demone i duše u paklu koje su bile u bestežinskom stanju, vrcale su kao iskre iz plamena. Djeca su čula krike i vapaje demona i duša, gotovo su se ukočila i zanijemila od prizora.
– Vidjeli ste pakao kamo idu duše grešnika. Da bi ih spasio, Gospodin želi uvesti pobožnost mojem Bezgrešnom Srcu – primirila ih je Marija. Ako Crkva i svijet ne prihvate njezinu molbu, za ponitifikata pape Pija XI. buknut će još strašniji rat. Marija pretkazuje rat, katastrofe, glad, razaranja, mnogi će narodi nestati s lica zemlje.
Pretkazuje progone Crkve, govori kako će Rusija prosuti svijetom svoje zablude, a od pape traži posvetu svijeta i Rusije njezinu Bezgrešnom Srcu te Pobožnost prvih subota. Posluša li svijet njezin glas, Rusija će se obratiti, nastupit će mir. Ako ne, Rusija će svijetom proširiti ratove, na Crkvu će navući nove progone, dobri će biti mučeni, ali će na kraju ipak njezino Bezgrešno Srce trijumfirati.
Portugal će ostati vjeran istini vjere – piše Pervan dodajući kako im je Gospa tada rekla i da, kada mole krunicu, nakon svakoga otajstva nadodaju molitvu: “O, Isuse moj! Oprosti nam naše grijehe, sačuvaj nas od paklenoga ognja i privedi u raj sve duše, napose one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe!” Poznato je kako se ta molitva danas redovito moli u krunici. Prije rastanka, za posljednjeg ukazanja, Marija je rastvorila svoje ruke i zraka sjajnija od Sunca prekrila je cijelo mjesto.
Djeca su gledala kako Marija nestaje na obzorju, prema istoku, dok su nazočni bili svjedokom neviđena čuda. Mnogi su na mjestu ozdravili, slijepi su od radosti slavili Boga. Svi su bili svjedoci Sunčeva plesa, čuda na Suncu. O tome su pisale i novine. Pojavila se golema ognjena kugla srebrnaste boje i svi su mogli bez straha za svoj vid gledati u tu pojavu.
Prostor je bio ispunjen krikovima, vikali su: “Čudo, čudo!” Prestrašeni i blijedi gledali su u nebeski prizor koji se dramatično odvijao pred njima. Sunce se nepravilno kretalo, plesalo, protiv svih zakona. Sunčev ples! Vatrena se kugla približavala nazočnima, izgledala je kao plameni kotač.
– Umiremo! Gospo, pomozi nam! – vikali su mnogi. Bilo ih je koji su javno priznavali svoje grijehe i kajali se. Nakon 10-ak minuta čudo je prestalo i na svima se najednom osušila odjeća! Taj ples Sunca ponovio se i u vatikanskim vrtovima četiri puta pred papom Pijem XII., prema njegovim osobnim bilješkama, uoči i nakon proglašenja dogme Marijina uznesenja na nebo, 1. studenoga 1950. To kao da bijaše nebeska potvrda istinitosti onoga što je papa učinio za cijelu Crkvu i svijet – piše fra Tomislav Pervan dodajući kako su fatimska ukazanja crkveno priznata autentičnima 1930., a te su godine portugalski biskupi posvetili svoju domovinu Bezgrešnom Marijnu Srcu.
Nakon posvete gubili bitke
On navodi i to da je Portugal u Drugom svjetskom ratu bio pošteđen ratnih razaranja, a ni za prevratničkih previranja u Španjolskoj 1936. revolucionarni plamen nije zahvatio Portugal.
– Bili su pošteđeni, zacijelo zaštitom Nebeske Majke. Za slavlja 25. obljetnice fatimskih ukazanja, papa Pio XII. posvetio je cijeli svijet i Rusiju Marijinu Bezgrešnom Srcu dvokratno: 31. listopada i 8. prosinca 1942. Učinio je to još jednom 1944., u tijeku rata, i uveo svetkovinu na čast Marijina Bezgrešnoga Srca, koja se danas slavi u subotu nakon svetkovine Presvetoga Srca Isusova.
Povijesna je činjenica da su nakon posvete 1942. njemačke trupe na svim bojištima gubile sve velike bitke, a u studenom 1942. Amerikanci su se iskrcali u Maroku. Ratna sreća okrenula se protiv Sila osovine. Slično bi se dalo zaključiti i nakon one posvete što ju je učinio sv. Ivan Pavao II. na Blagovijest 1984.
Godinu dana nakon toga u Sovjetskom Savezu dolazi do promjene političkoga vrha, uslijedila je perestrojka i glasnost te dolazi do urušavanja i implozije komunizma te pada Berlinskoga zida 1989. Ni tu se ne može zanemariti uloga Svetoga Oca, Neba i Majke Marije. Milijunski molitveni mimohodi i procesije na europskom Istoku sa svijećama u rukama i molitvenim bdjenjima, pod geslom “Mačeve u plugove” – koplja u srpove srušili su komunistički Moloh – zaključuje fra Tomislav Pervan.
