Slovenski se ovršni zakon smatra najboljim u EU – Europska komisija i Vijeće Europe 2010. nagradili su ga Kristalnom vagom pravosuđa. Ovrhe provode sudovi, i to samo pet sudaca, sustav je centraliziran i digitaliziran pa su troškovi svedeni na minimum i plaća se samo inicijalna sudska pristojba pri pokretanju postupka te pristojba za moguću žalbu. Sigurno ni slovenski ovršenici nisu ludi za svojim ovršnim sustavom, no on je primjer prisilne naplate dugovanja na koliko-toliko dostojanstven način.
Pristojba se plaća i karticom
To nam je i bila misao vodilja zbog koje smo se potrudili analizirati 135 stranica slovenskog Zakona o ovrsi i osiguranju (Zakon o izvršbi in zavarovanju), što bismo savjetovali i suradnicima ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića kad već rade na pripremi materijala za radnu skupinu koja bi trebala pripremiti prijedlog novog ovršnog zakona. Premda se u tri mjeseca ta radna skupina sastala samo jednom, u skladu s vrlo ležernim tempom koji prati najavu da bi zakon mogao ugledati svjetlo dana tek na proljeće 2019. godine, prema najnovijim informacijama, javni pritisak ipak bi Vladu mogao potaknuti da presloži prioritete i u rješavanje kritičnih točaka ovršnog postupka krene odmah.
Evo što su Slovenci napravili 2008.: ustrojili su “Centralni oddelek za verodostojno listino” (COVL) koji izdaje oko 200.000 rješenja o ovrsi i rješava oko 20.000 prigovora svake godine te uveli elektronički sustav ovrha. Zbog otpora u strukturama nije im prošao prvotni prijedlog da se ustroji evidencija dužnika i odredi minimalni iznos tražbine radi čije bi se naplate mogla predlagati ovrha na nekretnini. Taj dio kod nas je trenutačno napredniji, ili bi trebao biti, da od primjene zakona nisu izuzeti ugovori potpisani za komunalne usluge prije 3. kolovoza 2017. Rješenja o ovrsi u Sloveniji priprema COVL, a dostavu su “outsourcali” – obavlja je privatni poduzetnik koji dokumente iz COVL-a prima elektronički kao PDF dokument, razvrstava i slaže u omotnice na koje ispisuje adrese, upisuje ih u upisnik i predaje poštanskom uredu na dostavu. Unutar stranice e-Sudstvo postoji podstranica e-Ovrha preko koje se elektronički podnose prijedlozi za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Vjerovnici se prijavljuju na stranici e-Sudstvo navođenjem svog imena i prezimena i e-adrese na koju primaju lozinku. Omogućeno je i e-plaćanje sudske pristojbe preko računa ili kreditnom karticom.
Nema novih troškova
Izmijenili su čak i kazneni zakon pa je zloporaba ovršnog postupka postala kazneno djelo za koje je predviđena novčana kazna i kazna zatvora do dvije godine, što se odnosi i na neosnovane ovrhe. Neovisno o visini tražbine čija se ovrha predlaže, sudska pristojba iznosi 44 eura ako je prijedlog podnesen elektronički. Zakonodavac je predvidio nešto višu pristojbu ako je prijedlog podnesen na papirnom obrascu – 55 eura.
Žalbe se podnose Višem sudu u Ljubljani, za što se plaća pristojba od 125 eura, odnosno 100 eura ako je u elektroničkom obliku. Slovenski se građani bune da se visokom pristojbom diskriminiraju mali, siromašni dužnici koji nisu oslobođeni plaćanja pristojbi. Što bi tek rekli na troškove ovrhe u Hrvatskoj?! Kod nas je čest slučaj da se ista tražbina razdijeli na manje kako bi se povećali troškovi postupka. U Sloveniji isti vjerovnik može podnijeti nove, sukcesivne ovršne prijedloge, ali nema novih troškova ni pristojbi. Sud traži od dužnika da se u datom roku izjasni priznaje li potraživanje i iznos duga. Ovrha po službenoj dužnosti ne pokreće se ispod iznosa od 10 eura po jednoj ovrsi. Ako dužnik ima pravo birati između nekoliko pojedinačnih obveza prema ovršnom zahtjevu, vjerovnik u prijedlogu za izvršenje mora odrediti slučaj kojim će obveza biti ispunjena. Vjerovnik je dužan nadoknaditi dužniku ili trećoj strani troškove provođenja ovrhe koje mu je nepravedno prouzročio. Ako ovrhovoditelj ne može biti obeštećen iz ovršenog iznosa novca na temelju pravomoćne sudske odluke, naknada se isplaćuje sudskom odlukom iz položene jamčevine, nakon čega se eventualni višak jamčevine vraća dužniku.
Moguće je ovršiti najviše dvije trećine primanja, ali tako da dužniku ostane najmanje iznos od 76 posto minimalne plaće, a ako uzdržava člana obitelji ili drugu osobu koju mora uzdržavati prema zakonu, neovršivi dio uvećava se za iznos naknade za uzdržavanje, prema kriterijima utvrđenima zakonom koji uređuje socijalne naknade. Prihodi branitelja invalida mogu se ovršiti samo u dijelu koji proizlazi iz uzdržavanja i štete za gubitak uzdržavanja zbog smrti onoga koji je plaćao uzdržavanje, i to samo do pola iznosa naknade. Prihodi iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao i životnom osiguranju također se mogu ovršiti samo do iznosa 76 posto minimalne plaće, a ako dužnik uzdržava nekoga prema kriterijima zakona koji uređuju socijalne naknade, limit se povećava za naknadu. Ako dužnik u tekućem mjesecu ostvari veće prihode, ovršitelj mora poštovati ograničenja isplate za svaki pojedinačni mjesec. U slučaju ovrhe nad nekretninom, dužnik smije u nekretnini koja se proda na dražbi stanovati još tri godine, ali plaća najam. Ako se s vjerovnikom ne uspije dogovoriti o visini najma, određuje je sud. Izuzetak su ovrhe za nekretnine pod hipotekom, ako je kredit podignut za kupnju ili gradnju nekretnine ili izvlaštenje etažnog vlasnika, kada se mora iseliti.
O reformi ovršnog postupka koristan članak pod nazivom “Reorganizacija ovrhe na temelju vjerodostojne isprave u Sloveniji” napisao je Marko Bratković s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Iznio je i računicu prema kojoj su u reformu ovršnog postupka uložili 3,2 mil. eura, a kako od sudskih pristojbi godišnje uprihode 8-10 mil. eura, nakon plaćanja poštanskih troškova od oko 3,5 mil. eura i pripreme ovršnih rješenja privatnim poduzetnicima od oko pola milijuna eura, investicija im se vratila već prve godine. U proračun se od pristojbi slije od 4 do 6 mil. eura.
Prihvatiti slovenski model. Sve ovrhe odmah zaustaviti. Starije od 5 godina izbrisati! Država je jedini krivac za ovrhe u Hrvatskoj, jer su kupovali socijalni mir isporučivši vjerovnicima svoje građane. To je zločin nad našim stanovništvom!