U Pastoralnom centru sv. Bone u Vukovaru, neposredno uz popis 2717 žrtava Domovinskog rata iz Vukovaru, danas je otvoren stalni postav izložbe o stradaloj djeci u Domovinskom ratu u Vukovaru i bližoj okolici.
Izložba je nastala na temelju knjige autorice Ani Galović pod nazivom „Mama, ne vidim nebo“, a koja govori o 34 djece stradale u Vukovaru. Najmlađe stradalo dijete bila je Antonija Zeko koja je imala svega dva dana i umrla je u inkubatoru vukovarske bolnice dok je najstarije dijete stradalo Tomislav Baumgertner koji je imao skoro 18 godina.
- Valjda je tako htio Bog. Imala je svega dva dana kada je umrla. Bila je u inkubatoru, a kako je granata pogodila agregat nestalo je struje i Antonija se smrzla u njemu, rekao je Antonijin otac Niko Zeko.
Prisjetio se kako ju je vidio kada se vratio s položaja. Znao je da mu je supruga u bolnici i da je rodila prije termina. Kada je došao u bolnicu poznanici su mu govorili da je to njegova kćerka.
- Stajao sam uz inkubator i gledao je. Čekali smo je dugo i na žalost Bog m ju je uzeo. Rekli su mi poslije da je bila u vinkovačkoj ili nekoj drugoj bolnici gdje su bili normalni uvjeti kako bi sigurno preživjela, rekao je Niko Zeko govoreći o najmlađoj žrtvi Vukovara tijekom Domovinskom rata.
Na izložbi je bio i Željko Štefančić, stric Martine Štefančić (4) koja je ubijena zajedno s bakom u noći 20/21 ožujak 1992. godine u njihovoj obiteljskoj kući u Borovu selu. Martinini roditelji su bili na radu u Njemačkoj. Te noći ispred kuće pojavili su neki ljudi iz sela koje je i inače Željko poznavao.
Kada je otvorio vrata počeli su pucati na njega te ga ranili. U drugoj sobi su bili njegova majka i Martina koje je poslije pronašao mrtve. Majka je ležala na krevetu, sva krvava, a malena Martina na podu.
Fra Ivica Jagodić, župnik župe svetoga Filipa i Jakova, kazao je kako otvaranje stalnog postava dolazi u simbolično vrijeme jer je početak Korizme koje je vrijeme pokore i posta, odricanja i žrtve.
- Njihova imena su na popisu svih žrtava Domovinskog rata u Vukovaru, a sada imaju i posebno i časno mjesto koje oni svakako zaslužuju. Drago mi je da se stalni postav nalazi upravo u blizini popisa svih žrtava, rekao je fra Jagodić.
Inače, izložba je napravljena na način da su ilustracije poginule djece rađene po kronologiji stradanja, a sve zajedno ih povezuje mučeništvo koje simbolizira crvena nit.
- Bilo je izuzetno teško i stresno raditi sve te priče. Cilj mi je bio da se ne zaborave njihova stradanja, a što nije zapisano zaboravi se. Među smrtno stradaloj djecom je dijete staro svega 2 dana, tri dječaka su ubijena na Ovčari, više njih su ubijena u egzekucijama, a tijela četiri dječaka se i danas traže. Oni svi zaslužuju da ne budu zaboravljeni, rekla je autorica knjige Ani Galović.
Govoreći o knjizi kazala je i kako nekih od tih obitelji više niti nema. Uz stradalu djecu ubijeno je 9 majki koje su bile uz njih.
Kad bu Pupi posetil tu izložbu?