Podrijetlom sam iz Gore, malog mjesta na Baniji između Gline i Petrinje. Na selu je otkos prvi zamah. Broj 10 u nazivu operacije dao je zapovjednik – prisjeća se profesor Ivica Debić, “kum” imena Otkos 10, operacije u kojoj je sudjelovao kao pomoćnik zapovjednika. Riječ je o prvoj planiranoj, započetoj i dovršenoj operaciji oslobađanja okupiranog teritorija Republike Hrvatske, koja je trajala od 30. listopada do 4. studenog 1991., kada je oslobođeno oko 300 četvornih kilometara bilogorskog područja, pa i do tada okupirana općina Grubišno Polje, za manje od stotinu sati.
Otkos 10 bio je uvod u sljedeću moćnu operaciju, Orkan ‘91., i naposljetku akciju Papuk ‘91., a sve tri operacije prve su oslobodilačke operacije u Domovinskom ratu zahvaljujući kojima je oslobođeno više od 2200 četvornih kilometara hrvatskog prostora. No, usprkos toj činjenici ove tri operacije premalo su vrednovane u novijoj hrvatskoj povijesti. Protekla dva dana u Maloj Pisanici kod Bjelovara za okruglim stolom okupili su se ratni zapovjednici, vojnici i povjesničare s jednim ciljem: da se ne zaboravi.
“Velimire, čuvaj se”
Tijekom operacije Otkos 10, nasuprot brojčano superiornijem neprijatelju, na glavni smjer napada uzduž komunikacije Virovitica – Lončarica – Grubišno Polje stali su 127. brigada HV-a iz Virovitice, pripadnici Specijalne policije Omega iz Bjelovara, 52. samostalni bataljun Daruvar, 57. samostalni bataljun ZNG-a, Odred narodne zaštite iz Grubišnog Polja, Tenkovski vod 105. brigade Bjelovar i Koprivnička satnija dragovoljaca. U operaciji je sudjelovalo ukupno 2647 branitelja, petorica su poginula, a više desetaka je ranjeno.
U taj zadnji listopadski sunčani dan, nedugo nakon što su utihnula podnevna zvona s tornja župne crkve sv. Josipa, razbuktala se bitka na vrhu Gornje Rašenice. Četnici su, u očajnom bijesu, pružali grčeviti otpor. Ali hrvatsku mladost nisu mogli zaustaviti. Ispred svih bio je Velimir, drsko prkoseći smrti. “Velimire, čuvaj se, s ruba šume vreba mitraljez” – upozoravali su ga suborci. – “Jednom se gine!”, odvratio je smirenim glasom i zakoračio iz voćnjaka na padinu prema crnoj šumi znajući da ga iz nje vrebaju luđačke oči. Učinio je pet-šest koraka. Bio je pogođen. Njegovi suborci pokušavali su ga izvući do sigurnog zaklona, no padne granata... – opisuje Ivica Debić trenutke pogibije hrvatskog branitelja Velimira Bijelića. Kada je čišćenje Bilogore završeno, na ovom je području poginulo 96 civila.
– Krvi je bilo kao u priči. Nas su napali naši sumještani i tu nema oprosta. Ubrzo nakon oslobađanja ovo područje “okupirao” je Unprofor, čime je u znatnoj mjeri gušena gospodarska i druga aktivnost u razvoju kraja – prisjeća se Ivica Debić.
Kao nastavak Otkosa, otpočela je operacija Orkan, koja je trajala od 29. listopada 1991. do 3. veljače 1992. godine. Nositelji operacije bili su pripadnici 1. brigade ZNG-a, Tigrovi, te brojni dijelovi postrojbi rezervnih brigada, samostalnih bataljuna, kao i hrvatske policije. Operaciju Orkan pripremalo je zapovjedništvo Operativne grupe Posavina, odnosno general Rudi Stipčić.
– U povijesti Hrvatske vojske ostat će zapisano da je 1. brigada ZNG-a bila prva postrojba HV-a koja je u uvjetima 1991. uspješno ubacila u pozadinu neprijatelja dvije borbene grupe, koje su sinkronizirano djelovale sa snagama na fronti. Za uspješno vođenje napadnih bojeva i junaštva u sklopu napadne operacije Orkan ‘91., Prva brigada ZNG-a zaslužila je pridjev “gardijska”, koji su u povijesti ratovanja dobivale postrojbe koje su se istakle u boju – kaže brigadni general Rudi Stipčić.
Operacija je provedena u dvije etape. U prvoj, koja je trajala do 15. prosinca, udarom na više linija, posebno glavnim pravcem Novska – Okučani, zaustavljeno je daljnje napredovanje JNA i postrojbi pobunjenih Srba. Oslobođen je i niz okupiranih sela u zaleđu Novske, a Lipik je postao prvi oslobođeni grad u Domovinskom ratu. Cilj druge etape, započete 22. prosinca bio je utvrđivanje obrambenih položaja. Oslobođeno je daruvarsko bojište te niz naselja na području planina Papuka, Ravne Gore i Psunja, zaustavljeni su daljnji napadi agresora. Dužina bojišnice zapadne Slavonije skraćena je na 80 kilometara, oslobođeno je 28 sela, a pobunjenici su, sve do oslobodilačke Operacije Bljesak, onemogućeni da eventualnim prodorom osvajaju Pakrac i Lipik. Omogućeno je prometovanje zapadnom Slavonijom, no gubici na strani branitelja bili su veliki, 184 poginulih i 595 ranjenih.
– U Operaciji Orkan ‘91 agresorskoj JNA nanesen je najteži poraz tijekom ratne 1991., te je združenim snagama 5. korpusa JNA onemogućeno spajanje sa snagama 32. Korpusa kao i snagama JNA i pobunjenih Srba iz istočne Slavonije – ističe povjesničar Tomislav Šulj.
Sloboda važnija od života
U teritorijalno najopsežnijoj operaciji hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji Papuk ‘91, koja je trajala od 28. studenoga do 3. siječnja 1992., oslobođeno je oko 1000 km² područja. Vojne snage pobunjenih Srba potisnute su iz općina Daruvar, Virovitica, Orahovica, Podravska Slatina i Požega, pri čemu je oslobođeno oko 100 naselja. Provedbom operacije, srpske snage više nisu mogle presjeći Hrvatsku prema mađarskoj granici i odvojiti istočnu Slavoniju od ostatka Hrvatske.
Operacija je okončana ulaskom hrvatskih branitelja u selo Bučje, kojom prilikom su oslobođeni poznato neprijateljsko uporište Voćin i još 23 naselja zapadne Slavonije. Nažalost, srpska paravojna formacija Beli orlovi prilikom povlačenja u smrt je odvela 55 hrvatskih civila. Zbog svih njih, kao i poginulih branitelja zapadne Slavonije valja nam se češće prisjetiti dana ponosa i slave, kada je sloboda Hrvatske bila važnija od života.
Je li admin ispio terapiju? Naravno da nije.