Treća sreća za osječke grobare i nosače – tako bi se ukratko mogla sažeti današnja, treća po redu presuda 11-orici bivših zaposlenika gradske tvrtke Ukop optuženima za krađu zlatnine s pokojnika i iz grobova.
Za trojicu je optužba odbijena jer je nastupila apsolutna zastara, a osmorica su oslobođena krivnje. Nepravomoćna je to presuda Općinskog suda u Osijeku.
Sudske troškove, kao i odvjetnike grobara i nosača, platit će se iz proračuna. Po svemu sudeći, u državnom će proračunu završiti i zaplijenjeni zlatni zubi, satovi i ostale dragocjenosti koje su im oduzete pri uhićenju u siječnju 2013. godine.
Sud je, naime, prihvatio argumente obrane kako nije riječ o teškoj krađi, "već je to školski primjer pronevjere u službi".
– Svaki od trojice nosača, dakle Ivica Dizdar, Željko Arlavi i Ivica Ećimović pronevjerio je iznos manji od 2000 kuna. Znači, u početnoj optužnici teretilo ih se za točno neutvrđeni iznos do 20.000 kuna. Prethodni je sudac izmijenio iznose i stavio Dizdaru 1900 kuna, Arlaviju 241 kunu, a Ećimoviću 230 kuna. Po shvaćanju Vrhovnog suda o iznosima koji se smatraju malom vrijednosti, to je nedvojbeno iznos koji im ide u prilog. Za pronevjeru male vrijednosti po tadašnjem zakonu bila je propisana kazna do jedne godine zatvora. Zadnja je radnja svakog od optuženika, prema optužnici, siječanj 2013., što znači da je 31. siječnja 2019. nastupila apsolutna zastara. Radilo bi se, inače, o kaznenom djelu pronevjere da nije nastupila zastara – obrazložio je sudac Ivan Sajter.
Inače, prvi put je dvanaestorica osječkih grobara i nosača osuđena na ukupno 19 godina i 8 mjeseci bezuvjetnog zatvora. Po toj odluci iz svibnja 2017., iza rešetaka nije morao tek Željko Gavrić, kojemu je godina dana zatvora zamijenjena radom za opće dobro, i to zato što je jedini iskazao žaljenje. Vrhovni je sud ukinuo takvu presudu i vratio proces na početak.
Po drugoj presudi, iz listopada 2019., krivima za pljačkanje pokojnika i grobova proglašena su desetorica grobara i nosača, dok su trojica oslobođena krivnje uslijed nedostatka dokaza. Osuđenici su bili dužni uplatiti u državni proračun ukupno 115.000 kuna, ali ne i ići iza rešetaka jer im je zatvor zamijenjen radom za opće dobro. I tu je presudu viši sud ukinuo.
Što se tiče danas oslobođenih optuženika, na njih je primijenjena zabluda o biću djela. Oslobođeni su tako Branislav Rašković, Roman Rusan, Vladimir Šaulić, Sanel Drakčić, Zoran Martić, Dejan Vujić, Željko Molnar i Mato Mišković.
– Godinama se tako postupalo, sam je nekadašnji direktor Ukopa kazao kako je 30 godina trajala praksa "tko nađe – nađe". Kazneno djelo teške krađe može se počiniti samo s izravnom namjerom. U odnosu na tu zabludu, kako je raniji sudac obrazložio, zlato i vrijednosti koje su nađene, a ne zna im se vlasnik, blago su koje pripada Republici Hrvatskoj. Za vrijednosti za koje se zna odakle su uzete, vlasnici su pokojnikovi nasljednici. S obzirom na to da su se suci dvoumili oko toga, i to je pravno pitanje, nema razumnog razloga da biste to trebali znati vi koji ste relativno neškolovani i nemate pravna znanja. Zakon o vlasništvu veliki je zakon. Stvar je u tome da se djelo može počiniti samo s namjerom, zato ste svi bili oslobođeni – pojasnio je sudac.
A sada suditi onima koji su dozvolili da ode u zastaru.