Danko Seiter, jedan od članova Uprave Karlovačke banke 1999. godine, te Zdravko Pašalić kao direktor tvrtke Zagreb drvo, osuđeni su danas nepravomoćno na karlovačkom Županijskom sudu svaki na po tri godine zatvora – Seiter jer je sudjelovao u odluci Uprave Karlovačke banke u lipnju 1999. godine da se tvrtki Zagreb drvo otpiše 13,4 milijuna kuna, oko polovica iznosa kredita koji je tvrtka dugovala banci, a Zdravko Pašalić jer je Upravu društva na to poticao.
Na taj je način složena i optužnica koju je Županijsko državno odvjetništvo protiv njih dvojice, Seitera kao trećeoptuženog i Pašalića kao četvrtooptuženog podiglo još davnih dana, prije 22 godine. Prvi i drugo optužena, preostali dvojac članova tadašnje Uprave Karlovačke banke, Mijo Bursić i Sanda Cvitešić, tek bi trebali odslušati svoje presude kada se pojave na ročištu karlovačkog Županijskog suda, obzirom da su sada oboje kovid pozitivni. U optužnici je stajalo i ime tadašnjeg predsjednika Uprave Kabe Vladimira Tvrdinića, no on je u međuvremenu preminuo.
I dok Danko Seiter nije želio komentirati, kako je rekao nepravomoćnu presudu, Zdravko Pašalić je nakon izricanja presude kazao da nije kriv, te najavio žalbu na presudu.
– Nisam u to vrijeme mogao na nikoga utjecati, niti sam s ikim iz Uprave Karlovačke banke pričao o tome. U to sam vrijeme bio i radio u Republici Srpskoj – kazao nam je Zdravko Pašalić, brat Ivića Pašalića.
Marin Ivanović, odvjetnik Z. Pašalića ponovio je da u spisu ne postoje materijalni dokazi da je Pašalić utjecao na ikoga u banci na takvu odluku.
– Postoji jedino iskaz u istrazi gospodina Danka Seitera gdje je kazao da mu je Vladimir Tvrdinić, tadašnji predsjednik Uprave banke, rekao da je o otpisu kredita razgovarao sa Pašalićem u Zagrebu. No, Seiter je na ročištu prije par dana rekao da nije siguran za koga mu je Tvrdinić govorio. Osim toga, jasno smo dokazali i da Zdravko Pašalić u vrijeme donošenja odluke o otpisu dijela kredita od strane Karlovačke banke, dakle 1999. godine više nije bio niti član Uprave niti je bio u vlasničkoj strukturi Zagreb drva. Za to postoje materijalni dokazi, pa ne znam kako je sudac u pojašnjenju presude tumačio da je Zdravko Pašalić u to vrijeme bio predsjednik Uprave Zagreb drva – kazao je Marin Ivanović.
Na ročištu na Županijskom sudu dan prije donošenja presude, Danko Seiter je izjavio da se sada više ne sjeća što mu je pokojni V. Tvrdinić pričao.
– Moguće je da sam krivo interpretirao razgovor s Tvrdinićem oko njegova sastanka u Zagrebu i nisam siguran je li rekao da se našao s Ivićem ili Zdravkom Pašalićem i razgovarao oko otpisa kredita – izjavio je Danko Seiter.
Seiter je tvrdio i da nije sudjelovao u odluci o otpisu dijela kredita tvrtke već da je tu odluku donio Nadzorni odbor banke, ali i da je donošenja u skladu s tadašnjim načinom poslovanja banaka u Hrvatskoj koje su imale praksu da otpisuju kredite koje ne mogu naplatiti kako bi bolje poslovale. Pravdao se i da ta odluka Kabe nije bila sporna HNB-u, revizorima niti Malim dioničarima banke, niti im je itko od njih zamjerio da su tom odlukom nanijeli štetu poslovanju banke.
Sudac Županijskog suda Leon Kovačić pojasnio je da su bankarska i financijska vještačenje dokazala, kao i ostali dokazi i razgovori sa svjedocima, da je otpisom dijela kredita od 13,4 milijuna kuna napravljena šteta banci, jer banka dug nije niti pokušala naplatiti aktivacijom brojnih elemenata osiguranja naplate koji su postojali u ugovoru, čime je banci napravljena šteta, a tvrtki osigurana materijalna korist.
– Banka je s Upravom tvrtke Zagreb drvo tijekom 1997 i 1998. godine sklopila pet ugovora o kreditiranju na ukupni iznos od oko 28 milijuna kuna, a na datum odluke o otpisu 13,4 milijuna kuna duga, dakle 24. lipnja 1999. godine, tvrtka je banci dugovala 24 milijuna kuna. Članovi Uprave odluko o otpisu duga bez pokušaja naplate nisu zaštitili tuđe imovinske interese u banci – kazao je sudac Kovačić.
Inače, ovo je suđenje skoro završilo u zastari, jer je spis u ladici suda stajao godinama, a od zastare ga je spasila sutkinja istoga suda Elma Kalem Mamić koja je predmet dobila tek u veljači 2019. godine, četiri mjeseci prije zastare. Na ročištima im se optuženi uglavnom nisu pojavljivali uz usmena ili pisana pojašnjenja razloga; mahom raznovrsnih zdravstvenih problema, pa je sutkinja u zakonskom roku donijela presudu na temelju dokaza koje je imala i članovima banke 'odrezala' svakome po tri godine zatvora zbog zloupotrebe u gospodarskom poslovanju. Riskirala je da joj presuda padne na Vrhovnom sudu, ali je predmet spasila od zastare.
Sud bi trebao biti ozbiljna institucija. Međutim termin nepravomoćna presuda ne izgleda ozbiljno, a još veća je neozbiljnost da u registru stoje predmeti za koje vjerojatno nitko ne zna. Još je čudnije da nitko zbog takvih stvari nije dobio otkaz. A možda treba uvest termin nepravomoćni otkaz. Čudano je to naše pravosuđe.