Češka i Slovačka pretekle su Hrvatsku i po plaćama, a pitanje je vremena kad će to uspjeti i Poljska, pa će i te zemlje biti sve privlačnije za radne migracije. Hrvatski privatni i javni sektor godišnje za bruto plaće i ostale naknade zaposlenima izdvajaju oko 170 milijardi kuna, što odgovara polovini hrvatskog bruto domaćeg proizvoda!
U najboljim je razdobljima godišnja vrijednost svih investicija u zemlji tri i pol puta niža od fonda naknada i plaća – oko 50 milijardi kuna – a upravo se iz te usporedbe najbolje vidi da stvaranje prostora za rast primanja nije nimalo lak zadatak. U neto iznosu plaće zaposlenih mogle bi se kretati oko stotinu milijardi kuna podijeljenih na 1,5 milijuna stalno ili povremeno zaposlenih građana. Lani su plaće u Hrvatskoj porasle oko 5 posto podjednako u privatnom i u javnom sektoru te su dostigle prosječnih 6 tisuća kuna neto.
Poticaji umjesto rasterećenja
Jednim dijelom pogurale su ih porezne izmjene kakvih ove godine neće biti, ali i sve veći problemi s odlaskom ljudi u inozemstvo. Radnike iznad državnog prosjeka plaćaju farmaceutska, IT, naftna, duhanska industrija, financijski sektor, zračni prijevoz... no većina djelatnosti koje vuku zaposlenost u prosjeku isplaćuju između 4 i 5 tisuća kuna mjesečne plaće, a one se najviše žale na nedostatak radne snage.
Javni se sektor pak doživljava kao gutač javnog novca, prosjeci mu i nisu loši za domaće prilike pa se za javnu upravu kreću oko 7 tisuća kuna, za obrazovanje 6500, a za zdravstvo 7600 kuna, no to su sektori s najvećim udjelom zaposlenih s visokom stručnom spremom. Na negativnu selekciju i masovno iseljavanje koje je poharalo rumunjski javni sektor tamošnja je vlada odgovorila selektivnim i velikim dvoznamenkastim postotkom povećanja plaća.
Hrvatske javne financije i skromne stope rasta u usporedbi s rumunjskima ili rastom u ostalim tranzicijskim državama ne dopuštaju nagle skokove pa se u nas s državne razine ide sa snažnim poticajima za zapošljavanje, kojima se poslodavcima indirektno smanjuje cijena rada.
Privatni sektor nerado potpisuje granske kolektivne ugovore i u ovom trenutku na snazi su samo dva takva dokumenta, za građevinu i ugostiteljstvo, a njihovo je važenje potpisom ministra rada preneseno na sve poslodavce u tim djelatnostima. Ugovorene će satnice, primjerice, morati poštovati i kineski graditelji Pelješkog mosta, koji su vjerojatno i mogli sastaviti najbolju ponudu jer su u nju ukalkulirali minimalac iz spomenutog granskog ugovora. Domaći graditelji, naravno, sve teže nalaze radnike po toj tarifi pa je lani i građevinski sektor digao plaće za 370 kuna čime je s prosjecima preskočio 5 tisuća kuna.
– U Hrvatskoj je nužan rast neto plaća, međutim to ne može biti samo prioritet poslodavaca nego i države – odgovara Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, a njegov stav dijele i sugovornici iz realnog sektora te sindikata.
– Zbog sve većeg nedostatka radne snage, plaće moraju rasti, no treba s druge strane imati na umu i našu konkurentnost te velik broj nameta koje poslodavci još uvijek plaćaju. Poslovna klima također je loša pa se neplanirano povećavaju troškovi, kao što je na primjer bilo poskupljenje električne energije, što u konačnici smanjuje iznos koji poslodavci imaju za rast plaća – kaže Majetić.
Šef industrijskog sindikata SSSH Mladen Novosel očekuje od države da ohrabri granske kolektivne ugovore i u realnom sektoru tako što će se obvezati da za vrijeme važenja sektorskog kolektivnog ugovora neće povećavati troškove poslovanja bez prethodne konzultacije sa socijalnim partnerima, kao to se dogodilo s povećanjem PDV-a u turizmu.
– Ne branim poslodavce, ali oni doista ne znaju kad će im se dogoditi novi namet – ističe Mladen Novosel.
Oporavak i na tržištu rada
Oporavak ekonomije konačno se prelijeva i na tržište rada! Prema računici Tomislava Globana, docenta Ekonomskog fakulteta Zagreb, u studenom je, nakon desezoniranja, broj zaposlenih (podaci HZMO-a) neznatno premašio 1,5 milijuna osoba te je za tri tisuće bio veći nego u listopadu.
– Ovo je prvi put da je desezonirani broj zaposlenih nadmašio razinu od 1,5 milijuna još od kolovoza 2010. U odnosu na dno dosegnuto u 2014., zaposlenost je u prethodne tri godine porasla za 80 tisuća ljudi, ali prema vrhuncu s kraja 2008., u Hrvatskoj je još uvijek manjak zaposlenih od čak 120 tisuća osoba – navodi Globan u Ekonomskim semaforima i objašnjava da je dugoročan trend zaposlenosti pozitivan 37 mjeseci uzastopno, no tek je zadnjih sedam mjeseci iznad svog dugoročnog prosjeka promatra li se period za koji postoje podaci, od 1998. do danas. No, Globan ipak dodaje da se rast zaposlenosti događa sporijim tempom nego u sličnoj fazi ekonomskog ciklusa 2005. Kao prva vatrogasna mjera s državne je razine stigla odluka da se dopusti masovniji uvoz radne snage, čak 32 tisuće radnika, a sve je ostalo na poslodavcima.
– Što se tiče kvota za zapošljavanje stranaca, iako je Vlada ove godine znatno povećala broj radnih dozvola, čini se da to još uvijek nije dovoljno, pogotovo u pojedinim zanimanjima. Kvote idu po modelu da ih dobije onaj poslodavac koji ih prvi zatraži. Ono što jest problem jest to da, ako netko od stranaca zaposlenih preko kvote da otkaz, ona propada za ostatak godine i na to radno mjesto ne može doći nitko drugi – ističe Majetić i traži fleksibilniji sustav po uzoru na slovenski model prema kojem poslodavac svoju potrebu za radnikom iskazuje zavodu za zapošljavanje te, ako u roku od pet dana ne dobije slovenskog državljanina, poslodavac automatski stječe dozvolu za zapošljavanje stranca za to radno mjesto.
– Za tržište rada ovo će biti zanimljiva i dinamična godina i treba se potruditi da javne politike pruže okvir za rast gospodarstva što onda dovodi i do rasta plaća – navodi šef HUP-a Majetić kojemu partneri sa sindikalne strane prigovaraju da nevoljko potpisuju kolektivne ugovore, a to onda znači i redovne povišice. Novosel kaže da HUP tri godine oteže s potpisivanjem granskog kolektivnog ugovora u trgovini, gdje su prosječne neto plaće oko 4700 kuna.
– Sektorski ugovori imali bi dvostruki učinak, štitili bi poslodavce od nelojalne konkurencije, ali dizao bi se standard i prava radnika i u tvrtkama koje nemaju sindikat – kaže Novosel.
Doktorat za putni nalog
Poslodavce, unatoč pojedinim sektorskim razlikama, povezuju slični problemi. Damir Šimunović, direktor i vlasnik splitske tvrtke S.A.K.Z. d.o.o. koja se bavi apliciranjem zaštitnih premaza u industriji, energetici i brodogradnji upravo traži 45 radnika.
– Raspišem oglas i svejedno se nitko ne javlja – kaže Šimunović. Ne preostaje mu drugo nego uvoziti radnu snagu.
– Naš je posao pod maskama, uz boje i isparavanje, i nije lagan pa se ne javlja puno ljudi. Ako tome pridodate broj ljudi koji je otišao iz Hrvatske, prisiljeni smo uvoziti radnike iz Srbije i BiH. Evo, upravo sam potpisao takav jedan ugovor s inozemnom tvrtkom koja će nam pomoći u uvozu radnika. Tvrtke u našem sektoru, od Pule, Rijeke do Dalmacije, masovno uvoze radnu snagu iz trećih zemalja, unatoč tome što imamo visoke plaće – govori Šimunović koji, kao i gotovo svi drugi poslodavci, izdvaja porezni pritisak kao najveći problem u poslovanju.
– Za onoliku plaću koju damo svakom radniku, toliko još dajemo i državi. Vrlo je teško tako poslovati. Od odlaska u Njemačku čovjeka možete zadržati samo ako mu date visoku plaću pa da mu se za razliku od 500 eura koja mu ostane u Njemačkoj nakon što sve plati ne isplati ići. A da bismo dali radniku veću plaću, država nam može pomoći samo na jedan način: smanjiti poreze i doprinose – apelira Šimunović.
IT sektor kao jedna od najspominjanijih propulzivnih grana u Hrvatskoj također ima svoje specifičnosti. Kako kaže predsjednik uprave tvrtke Sedam IT Ante Jurišić, plaća je u tom sektoru neuobičajeno visok trošak u poslovanju kompanija. – IT industrija netipična je utoliko što plaće čine više od 70% ukupnih troškova, a kad se tome pridodaju školovanja i ostali troškovi direktno povezani sa zaposlenicima, taj omjer prelazi 80% ukupnih troškova – objašnjava Jurišić.
S druge strane, visoka inozemna potražnja za obrazovanim hrvatskim kadrovima privlači hrvatske stručnjake u zemlje gdje su oni neminovno još bolje plaćeni, iako su opet plaće među hrvatskim IT-ovcima daleko iznad prosjeka naše zemlje. Postavlja se logično pitanje gdje je uopće manevarski prostor za zadržavanje stručnjaka u Hrvatskoj, bilo s regulatorne, bilo s tržišne strane.
– Mislim da nema univerzalnog modela, odnosno politike plaća koje će zadržati ljude. Kombinacija iznadprosječnih plaća, mogućnosti napredovanja, ali i beneficija, uz održavanje zdrave atmosfere unutar poduzeća, ključna je za ostanak mlade osobe. Nijedan od spomenutih elemenata nije jednostavno ostvariti, a kamoli sinergiju svih u vremenu globalizacije – kaže Tajana Barančić, predsjednica udruge izvoznika softvera CISEx, koja ipak vidi prostor u kojem država može olakšati poslodavcima i radnicima u tom sektoru.
– Postoje te mekane, tzv. soft mjere koje bi poslodavcima i radnicima olakšale poslovanje, a državni proračun zapravo ne bi koštale ništa. Primjeri su takvih mjera topli obrok za radnike, fitness i slične beneficije koje su danas oporezive kao plaća, što je veliki udar na naš budžet – kaže Barančić i naglašava da je prevelika reguliranost jedna od glavnih kočnica gospodarstva. – Danas vam je potreban doktorat za obračun običnog putnog naloga – plastično opisuje frustracije većine hrvatskih poduzetnika.
Administracija polako prepoznaje važnost IT sektora pa je tako u proceduri trenutačno usvajanje izmjena Zakona o poticanju ulaganja, što su IT-ovci pozdravili. Novi zakon omogućit će primanje poticaja i snižavanje osnovice poreza na dobit na nižoj razini ulaganja nego što je to bilo dosad, uz uvjet da se otvori deset novih radnih mjesta. No, Jurišić smatra da ovdje ne treba stati.
– Podržavamo daljnje ulaganje države u IT sektor, od poticanja ulaganja u istraživačko-razvojne projekte do intenzivnijeg otvaranja novih natječaja za sufinanciranje razvojnih projekata iz sredstava EU u budućnosti – govori šef tvrtke Sedam IT.
U prosincu je Vlada donijela odluku o ozbiljnom povećanju kvota za zapošljavanje stranaca pa je među njima IT sektoru za 2018. godinu pripalo 300 stranih radnika, dok je za 2017. taj broj bio mnogo manji, samo 38. No, te uvozne kvote doživljavaju se samo kao vatrogasno rješenje i problem se mora početi rješavati prije svega na obrazovnoj razini.
– Ako se dovoljno fokusiramo na zakonodavni i porezni sustav koji će olakšati konkurentnije plaće i beneficije te na obrazovni sustav, uvozne kvote neće biti primaran put rješavanja naših problema – govori Barančić.
Po svemu sudeći, uvozne kvote i obrazovni sustav u neraskidivoj su vezi. – Kvote će zasigurno imati uzlazni trend, posebno ako se ne poveća broj IT stručnjaka koji godišnje ulazi na tržište rada iz hrvatskog obrazovnog sustava – tvrdi predsjednik uprave Sedam IT Ante Jurišić, a predsjednica CISEx-a pak ističe da se situacija u posljednjih pet ili šest godina ipak popravila, ne samo po pitanju otvaranja obrazovnih institucija prema tržištu rada, već i u samoj svijesti studenata kako su studentske prakse i usavršavanja jedini način dobre početne pozicije na tržištu rada. Turizam, izrazito važan sektor za Hrvatsku, opet ima svoje probleme. Ozbiljan je nedostatak radne snage na moru pa je Vlada odlučila da smještaj i hrana sezonaca postaju porezna olakšica kako bi poslodavcima ostalo više novca za plaće radnika. Povećane su kvote za strane radnike i u tom sektoru.
Rad na crno ruši sve
Pulska tvrtka Arena Hospitality Group za 2018. godinu planira zaposliti ukupno čak 1100 sezonskih radnika, najviše sobara, konobara i kuhara, a Elena Erman Paro, rukovoditeljica kadrovskih poslova, spominje niz pogodnosti kojima privlače radnike. – Plaća se sastoji od fiksnog dijela i stimulativnog koji može doseći 30 posto plaće. Nudimo i mogućnosti korištenja brojnih programa edukacija i sustava usavršavanja, mogućnosti napredovanja i razvijanja karijere unutar poduzeća te mogućnosti potpisivanja ugovora za stalnog sezonca – opisuje Erman Paro načine na koji se ova tvrtka pokušava izdvojiti među radnicima u ovom kompetitivnom sektoru.
Jedan je od problema u turizmu postojanje poslodavaca koji svoje radnike ne prijavljuju što ruši cijenu rada svim ostalima. Upravo je to odgovor koji Erman Paro daje na pitanje kako se u ovom sektoru mogu povećati plaće. – Kao poslodavac očekujemo od države što sustavnije suzbijanje rada na crno na svim razinama, posebno za vrijeme sezone s obzirom na to da takav rad ruši plaće koje poslodavac može ponuditi putem ugovora o radu za sezonske poslove, pogotovo u odjelu domaćinstva – objašnjava rukovoditeljica kadrovskih poslova u Arena Hospitality Groupu i dodaje da, iako dosad tvrtka nije imala problema s nedostatkom radne snage, a lani je čak imala i rekordnu sezonu zaposlenih, primjećuje pad broja kvalificiranih kuhara ili sobarica koje zadovoljavaju njihove standarde.
Ovi "naši" mediji moraju konstantno Hrvatsku spuštati i to lažima, dok npr. srpski mediji svako malo Hrvatsku dižu u nebesa. Jučer na srpskom portalu B92 pročitao: plata im samo skače, skoro stigla na 850€ . Srbi prate više naš državni zavod za statisiku kao i eurostat nego naši tzv. mediji. Hrvatska ima snažan rast plaća u 2017. pogotovo u zadnjem tromjesečju i ispred smo čeških, poljskih i slovačkih plaća, a rumunjske i bugarske plaće su daleko iza nas.