Početkom mjeseca svibnja svake godine Demokratski savez Hrvata Vojvodine (DSHV) podsjeća na početak progona Hrvata iz Vojvodine i Srbije. Kao datum uzet je 6. svibanj, odnosno dan kada je 1992. godine u Htrkovcima održan miting na kojemu je sudjelovao Vojislav Šešelj i pročitao imena sedamnaestero Hrvata kojima je javno poručeno da se sele.
- Protjerivanje vojvođanskih Hrvata započelo bez ikakvih povoda prije točno 30 godina, polovinom 1991. godine etničkim nasiljem u Novom Slankamenu, ali je događaj u Hrtkovcima u javnosti prepoznat kao najeklatantniji i najočigledniji primjer. Podsjetit ćemo javnost i ovoga puta da su Hrvati 1990-ih protjerivani i iz drugih vojvođanskih mjesta: Golubinaca, Sota, Morovića, Erdevika, Kukujevaca, Gibarca, Šida, Vašice, Rume, Iriga, Beške, Maradika, Inđije, Zemuna, Novih Banovaca, Surčina, Srijemske Kamenice, Beočina, Čerevića, Petrovaradina, Srijemskih Karlovaca, Srijemske Mitrovice, Nikinaca, Platičeva, Martinaca, Bača, Plavne, Sonte, Stanišića… Nevladine udruge govore o tome kako je u Vojvodini 1990-ih ubijeno 25 osoba te da ju je moralo napustiti između 35 i 40 tisuća Hrvata. Od izbjeglih se do danas gotovo nitko nije vratio u rodni kraj, navodi predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov.
Dodaje i kako je zadaća svih političkih i društveno relevantnih hrvatskih institucija i organizacija koje djeluju u Vojvodini i Republici Srbiji otrgnuti zaboravu strahote koje su 1990-ih godina vojvođanski Hrvati preživjeli. Pojašnjava i da zajednica koja ne pamti i ne memorira vlastito stradanje, koja primjereno ne njeguje sjećanje na vlastite žrtve, jest zajednica koja nema budućnost.
- Tim prije nam to mora biti zadaća, jer u politikama suočavanja s prošlošću u Srbiji još uvijek izostaje tematiziranje i sukladno rješavanje pitanja protjerivanja Hrvata iz Vojvodine – pravosudna tijela nisu pokretala sudske postupke za učinjene zločine, ne postoji niti jedno javno obilježje, a nema ni prigodnog memoriranja. Ovi se zločini različitim strategijama nijekanja prešućuju, na što ne pristajemo, rekao je Žigmanov.
Podsjetio je i kako je za zločine nad Hrvatima u Vojvodini pravomoćno osuđen, pred Mehanizmom za Međunarodne kaznene sudove u Haagu, Vojislav Šešelj. On je nakon toga, a mimo svih demokratskih načela i standarda međunarodnoga prava, potom nastavio svoje političko djelovanje koje je, po riječima Žigmanova, dijelom usmjereno ne samo na nijekanje činjenica zbog kojih je osuđen – zločina nad Hrvatima u Srijemu, nego i na aktivno djelovanje u mjestu u kojemu su se zločini i događali, kao što su Hrtkovci, gdje njegova stranka ima prostor u kojima se odvijaju aktivnosti nijekanja zločina – što držimo za njihovu banalizaciju.
- Smatramo nedopustivim djelovanjem za svaku demokratski legitimiranu državu, koje bi onda i mjerodavna tijela Republike Srbije morala zabraniti. To, kao pripadnici ranjene zajednice, s razlogom očekujemo, jer se isto može tumačiti i kao ruganje nevinim žrtvama i kao nespremnost srbijanskih vlasti da se primijene neke od temeljnih preporuka Europske unije kada je riječ o politikama suočavanju s prošlošću. Nadamo se kako nedjelovanje glede toga ne znači i odobravanje, rekao je Žigmanov.
Hrvati su zaista ugroženi i nemaju nikakva prava u Srbiji, ista takva prava trebaju imati Srbi u Hrvatskoj, tkp god kaže da se mi nećemo ponašati kao oni su najobičniji izdajnici. Hrvati su također ugroženi u BiH i isto tako nas uvjeravaju da se mi ne trebamo tako ponašati prema njima u Hrvatskoj. Kada nas je Slovenija blokirala i otimala teritoriji opet su nam govorili da se nećemo ponašati kao oni. Probudi se narode, vode nas teški izdajnici.