Unatoč narodnoj izreci “Čovjek je čovjeku vuk”, stanovnici Like, Gorskog kotara, Dalmacije, Korduna, područja u kojima vuk obitava smatraju kako vukovi imaju jednaka prava kao i ljudi i da i dalje trebaju živjeti na teritoriju Hrvatske u svojim drevnim, prirodnim staništima. Velika većina građana koji žive na područjima na kojima žive vukovi, vukova se ne boje i, unatoč šteti koju nanose njihovoj stoci, većina smatra da bi se život bez vukova promijenio nagore jer bi ekološka ravnoteža bila narušena. U znanstvenom časopisu Socijalna ekologija objavljeni su rezultati prvog istraživanja socioekonomskog i kulturnog utjecaja vukova u Hrvatskoj.
Istraživanje pod nazivom “Tko se boji vuka još? Socioekonomski i kulturološki učinci obitavanja vuka u Hrvatskoj” provela je Sanja Tišma iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose s kolegicama Danielom Angelinom Jelinčić, Ivom Tolić, Andreom Solić i Snježanom Malić Limari. Procjenjuje se da danas u Hrvatskoj živi 200-tinjak vukova te su stalni stanovnici Like, Gorskog kotara, Banovine i Dalmacije. Tijekom rujna i listopada 2019. provedeno je istraživanje o učincima prisutnosti vuka u lokalnim zajednicama.
Vraćaju se na stara mjesta
U istraživanju je sudjelovalo 29 sugovornika od 27 do 83 godine, različitih zanimanja i obrazovanja s područja Like, Gorskog kotara, Dalmacije i Žumberka. Većina ispitanika bila je u dobi od 40 do 50 godina, a u istraživanju su sudjelovala i tri turista koja su uživala u prirodnim ljepotama tih područja. Osobna iskustva s vukom imalo je 23 od 29 sudionika ispitivanja (79,3%), a među njima su bili stočari i lovci. Jednom lovcu su dva vuka presjekla put u blizini lovačke kućice.
Dugo su stajali pred njim i gledali ga, a zatim krenuli dalje. Osim osobnih iskustava, većina sugovornika poznaje nekoga tko je imao iskustva s vukovima. Najviše su to bili direktni susreti s vukom na pristojnoj udaljenosti ili situacije u kojima je vuk odnio pse ili ovce. No, bilo je i posrednih svjedočenja. Jedan je ispitanik ispričao što se dogodilo njegovu znancu – vozio se s kolegom na posao u Nacionalni park Risnjak te je ugledao kako se na livadi na snijegu igra čopor od 5 odraslih vukova. Promatrao ih je u igri, obuzela ga je radost i uzbuđenje što je tome svjedočio i to iskustvo smatra prelijepim. Jednome je sugovorniku iz istraživanja vuk ušao u štalu, a to iskustvo je popratio riječima: “Vuk prvo ispita teren – skoči unutra, iskoči van, onda opet uskoči i napravi ‘dar mar’ i izađe van.” No, kod njegova susjeda dogodilo se nešto dojmljivo. Vuk mu je uskočio u štalu, ali nije mogao iskočiti van zbog prepreke.
“Vuk cijelu noć nije udavio ni jednu ovcu – nije htio, nego je strpljivo čekao da ujutro gazda otvori vrata, pogledali su se u oči i vuk je pokunjen izašao van”, ispričao je autoricama istraživanja ispitanik rekavši kako osjeća “veliko strahopoštovanje za tu životinju, koju krasi velika pamet jer nije napravio štetu znajući da ne može pobjeći i da ima veće šanse da će ga gazda pustiti. I pustio ga je na slobodu.”
Nakon ovih iskaza treba li se čuditi što većina ispitanika smatra da vukovi imaju jednaka prava kao i ljudi živjeti na svojim drevnim staništima? Većina sugovornika (79,3%) vuka se ne boji. Prisutnost vuka u lokalnoj zajednici donosi i ekonomske koristi smatraju sugovornici, najviše za turizam. Zimi vuk ostavlja tragove u snijegu, što pruža mogućnosti za razvijanje turizma u divljini, koji uključuje fotosafari, praćenje tragova. Vuk sam po sebi predstavlja atrakciju, ljudi ga vole vidjeti i u zoološkom vrtu, a zaljubljenici u prirodu bi ga sigurno voljeli vidjeti i u njegovu prirodnom staništu. Također, atraktivnost vukova predstavlja mogućnost za izradu zanimljivih suvenira, brendiranje područja ili usluga, organizaciju događanja s temom vuka te za razvoj novih obrazovnih programa. Takvo mišljenje prevladava i u svijetu.
Ponovno nastanjivanje vukova u nacionalnom parku Yellowstone u SAD-u privuklo je nove turiste generirajući ekonomske i društvene koristi procijenjene na 6 do 9 milijuna USD godišnje. Dovelo je i do smanjenja populacije losova te oporavka raznih biljnih vrsta, porasta šumskog raslinja i porasta turističke atraktivnosti nacionalnog parka. Iako u hrvatskom istraživanju nekolicina sugovornika smatra kako bi se život bez vukova promijenio na bolje – više ne bi bilo opasnosti od vuka za stoku, a ni oni ne bi živjeli u strahu – ipak većina sudionika istraživanja smatra kako bi se život promijenio nagore jer bi bila narušena ekološka ravnoteža.
Također, vuk je simbol područja na kojima je provedeno istraživanje, oduvijek je tamo i ljudi su naučili živjeti s njim, navode autorice istraživanja. Kad vukova više ne bi bilo, došlo bi do širenja bolesti kod papkara, svinjske kuge i sličnih bolesti koje utječu i na ljudsko zdravlje. Kad je riječ o nedostacima za ljude koje nosi život u blizini vukova, većinom su to štete koje vukovi nanose stoci. Tako je u Hrvatskoj 9,162 milijuna kuna odštete isplaćeno lokalnom stanovništvu zbog “aktivnosti” velikih zvijeri u koje spadaju vukovi od 2014. do 2019. Ipak, većina sugovornika smatra da su ljudi naučili živjeti s vukovima i čuvati stoku od šteta. Inače, kako navode autorice istraživanja vukovi se posljednjih desetljeća vraćaju u područja u kojima generacijama nisu živjeli. Tu nailaze na slabo čuvane domaće životinje...
Posljedično, vlade ulažu znatna sredstva za prevenciju i naknadu štete, kao i za osiguravanje područja u kojima su populacije vukova strogo regulirane. Za štete od medvjeda i vuka u Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Austriji, Španjolskoj i Portugalu prosječno se izdvaja oko 2 milijuna eura godišnje, dok je 2,15 milijuna eura utrošeno za preventivne mjere. I u Švedskoj vukovi najčešće napadaju ovce, pa ipak i većina Šveđana smatra da vukovi u toj zemlji trebaju obitavati. U Norveškoj 73,6% ispitanika, također, smatra to isto. I u Poljskoj je lokalno stanovništvo otvoreno za suživot s vukovima i ostalim velikim zvijerima sve dok to ne predstavlja prijetnju za sigurnost ljudi. Obitavanje vuka u lokalnim zajednicama ima i neke zdravstvene učinke. Vukovi se često hrane bolesnim životinjama čime smanjuju mogućnost zaraze unutar populacije, ali i neizravno smanjuju utjecaj bolesti na pripitomljene vrste.
Dio baštine i tradicije
U Hrvatskoj ispitanici smatraju da prisutnost vukova omogućava intenzivniji razvoj turizma u divljini te priliku za istraživanje i edukaciju ljudi. Većinom ne mogu zamisliti šumu bez vuka. Svi sudionici istraživanja smatraju da bi vukovi trebali slobodno živjeti na teritoriju Hrvatske u drevnim staništima, na području Like, Gorskog kotara, Dalmacije, Korduna. Većina sudionika u istraživanju (82,76%) smatra da je vuk sam po sebi specifična životinja koja budi različite asocijacije kod ljudi, od tajanstvenosti i strahopoštovanja do elegancije i divljine, te može biti snažan izvor ideja i inspiracija za likovnu, glazbenu, plesnu umjetnost, književnost...
U Lici, Gorskom kotaru i Dalmaciji vuk predstavlja važan dio baštine i tradicije. Vuk je oduvijek tu, dio je kulturne baštine, običaja, tradicionalnih priča i narodne književnosti. Na područjima u kojima je provedeno istraživanje simbolika vuka postoji i u imenima naselja. Dvoje sugovornika je navelo da je naziv Lika došlo od grčke riječi lykos, koja znači vuk, a ostali navode niz naziva mjesta u Hrvatskoj povezanih s vukom. Danas su ljudi svjesni prisutnosti vukova u područjima u kojima obitavaju i nužnosti čuvanja stoke te su znatno tolerantniji prema vuku nego u prošlosti. Svi sudionici u istraživanju voljeli bi da za 30 godina vuk i dalje postoji i živi na području Hrvatske.
Romantični prikaz vukova. Vuk je krvoločna životinja koja bez obzira na potrebe za hranom je u stanju poklati sve do zadnje ovce u toru. Ako ih je pedeset poklat će svih pedeset iako je za prirodne prehrambene dovolna jedna. Imaa taj koljački nagon koji se ne može nikada zanemariti. Da, lijep je i inteligentan. Ali taj ekosustav više ne postoji. Turisti, pogotovo oni koji ne poštuju prirodu što se vidi u tonama smeća koje ostavljaju za sobom, predstavljaju dodatnu opasnost. Samo jedan nekontrolirani incident kada će vuk napasti nekog turističkog psa ili dijete bit će u svim novinama i na televizijama u roku tri sata. Puno ljepši je događaj recimo livanjskih konja. Ili gamsija po planinama. Iz daljine. Ili čak i blizine. Dobro je uređena šteta koju vukovi čine stočarima. I to je sve. Vuk nije pas, a i psi su različiti i nekih se treba čuvati i nisu svi uvijek pouzdani. Stoga oprezno s romantičarskim idejama koje nisu više primjenljive u realnom svijetu.