Turistički oci, kako ih volimo zvati, sjeli su u petak u Zadru za stol na Hrvatskom turističkom kongresu 2017. i skupili glave sa zajedničkim pitanjem:
– O.K., ide nam sjajno, ali što dalje? I jesmo li u pravom smjeru?
Ljudi koji povlače ključne poteze u hrvatskom turizmu – grade hotele, dovode goste, o njima se brinu, čak i iz fotelja u Vladi, ali i analitičari i znanstvenici koji prate trendove, sjeli su za stol u organizaciji Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika. Među njima Jako Andabak, predsjednik Nadzornog odbora Sunce Koncerna, do njega ministar turizma Gari Cappelli, zatim predsjednik uprave Atlasa Tomislav Varga i Damir Krešić, znanstveni suradnik u Institutu za turizam. Ukrstili su mišljenja na temu “Turizam budućnosti – jesmo li spremni za njegov razvoj”.
Ne znate što je dobra riba
– Ključ uspjeha, na kraju, ipak je čovjek. Uostalom, turistu ipak najviše znači – osmijeh. Turizam mijenja svijet. Tamo gdje se događa turizam, događa se i gospodarska djelatnost. Ako hoćete, drvna industrija radi namještaj za hotele, majstor će zaposliti još dva vodoinstalatera… Neki su se u tome brzo snašli, ali ima i onih koji nisu unaprijed razmišljali. Važno je da su zadovoljni i lokalni ljudi, ali i turisti – kazao je ministar turizma Gari Capelli pa upitao:
– Treba li nam na 100 stanovnika 101 turist ili nam je dovoljno 30 turista koji su u boljem smještaju pa plaćaju tri puta više? A taj je odgovor na lokalnim sredinama. Nema te Vlade ili ministarstva koji će inzistirati na tome kakav će tko turizam imati – kazao je ministar.
Brojke su, za sada, sljedeće – imamo 15 milijuna turista, u petka smo premašili broj od 97 milijuna noćenja, prihod je viši od deset milijardi eura.
Je li dosegnuta gornja granica?
– Ne bih na to gledao tako. Treba samo stvari dobro rasporediti. Može ih biti i više, ali dio na kontinentu, ali i kroz cijelu godinu – kazao je Jako Andabak, vodeći investitor u turističke objekte, pa slikovito nastavio:
– Kad sam učio prodavati životna osiguranja, čuo sam priču o dvojici koji su otišli u Saharu prodavati cipele. Prvi je rekao šefu: “Nema tu posla, svi hodaju bosi, nitko cipele ne nosi” pa se vratio kući. A drugi je situaciju vidio ovako: “Šefe, šaljite cipele, tu su svi bosi, sve ćemo ih prodati!”
Jedno od aktualnih pitanja našeg turizma je i – apartmanizacija. Andabak je i to zgodno opisao.
– Obiteljski turizam? Čini mi se da nismo do kraja definirali što je to... Dođe li turist u obitelj pa živi s njom ili je to zimmer frei? Ljetovao sam kao mladić kod jedne obitelji na Hvaru. Čovjek je lovio ribu, a njegova gospođa dala mi je savjet. Rekla mi je: “Vi iz grada ne znate što je dobra riba. Dobra riba je svježa riba, pusti ostale priče...” Ako tako gledamo, takav se turizam, doživljaj, može razvijati. Ako netko ima pet-šest apartmana i govori o doživljaju takvog turizma, to nije to.
Kruzeri produljuju sezonu
Ministar Cappelli nadovezao se:
– O.K., ako čovjek živi u kući pa iznajmljuje dva apartmana. Za obiteljski smještaj vlasnik mora biti prisutan, dočekivati gosta, baviti se njime. Inače, imat ćemo problem sa zatvaranjem malih hotela koje smo poticali da se otvaraju.
Postavilo se i pitanje o turistima s kruzera. Na njih se, iz rakursa domaćeg stanovništva, gleda poprijeko.
Tomislav Varga iz Atlasa to je objasnio ovako:
– Osjećam se prozvanim jer mi najveći broj kompanija dovodimo u Dubrovnik. Naravno, da mi to ne radimo, radio bi netko drugi. Mi smo dubrovačka agencija, nije nam u interesu ugroziti lokalno stanovništvo. No, gledajte, kruzeri nam produljuju turističku sezonu. Pazite, za Božić ove godine imamo posljednje iskrcavanje u Zadru ove godine. Ne znam čime bismo drugim tako uspjeli produljiti sezonu. Trebamo sjesti pa vidjeti, ali pošteno, što je za sve najbolje – kazao je Varga.
