Njegov izborni slogan bio je "Yes We Can", "Mi to možemo", ali američki predsjednik je u svom prvom tradicionalnom obraćanju naciji potkraj siječnja (govor "State of the Union") morao priznati da se mnogo toga jednostavno nije moglo, što je popratio odlučnim "ja ne odustajem".
Pozivajući naciju da ne odustane od proguravanja njegova programa zdravstvene reforme u koji je uloženo mnogo, iako taj program teško može proći u parlamentu nakon izbora republikanca na ključno mjesto u Massachussetsu ("nemojte odustati, sad kad smo toliko blizu"), Obama je najavio zamrzavanje javne potrošnje na tri godine od 2011., osim izdataka za vojsku i savezne programe poput Medicarea, što će pogoditi obrazovanje, poljoprivredu i druge djelatnosti.
Ističući koliko je Amerikanaca pogođeno recesijom, Obama je najavio bespoštedni lov na nova radna mjesta i poseban zakon o tome, za koji je rekao da ga hoće imati pred sobom što prije.
Braneći svoje poteze poput pomoći bankama, za koju je istaknuo da bi bez nje kriza bila još gora i još mnogo više radnih mjesta izgubljeno, Obama je podsjetio da je pri stupanju na dužnost naglasio da neće vući samo popualrne poteze, nego one neophodne, ma koliko nepopualrni i teški bili. Izvlačenje Wall Streeta usporedio je sa zubarskom intervencijom i istaknuo koliko je on mrzio taj potez.
Na vanjsku politiku osvrnuo se jednostavnim obećanjem: "Rat u Iraku će završiti i naši vojnici doći će kućama."
Svoj govor od sat i dvet minuta, najduži govor o stanju nacije još od Clintonova doba, američki predsjednik završio je riječima da ne prihvaća drugo mjesto za SAD ni u čemu, i završio riječima:
- Mi ne odustajemo, ja ne odustajem. Iskoristiomo ovaj trenutak da počnemo iznova, da nastavimo ostvarivati san i još jednom osnažimo našu naciju.
Obama je nesposoban. Njegova doktrina ne funkcionira niti kod kuće a niti u medjunarodnoj politici. Biti dobar govornik i imati samopouzdan nastup nije dovoljno...