Pripadnicima takozvane “Merčepove postrojbe” koncem mjeseca će iz početka početi suđenje za ratne zločine počinjene u Marina Selu pokraj Pakračke Poljane. Riječ je o članovima postrojbe, Damiru Kufneru, Davoru Šimiću, Pavlu Vancašu, Tomici Polettu, Željku Tutiću i Antunu Iveziću optuženima da su 1991. godine na području Marina Sela zlostavljali, mučili i ubijali preko dvadeset srpskih civila. Protiv njih je pokrenut postupak tek nakon što je Tužiteljstvo Haaškog suda 2006. godine Državnom odvjetništvu u Zagrebu dostavilo materijale prikupljene u istrazi protiv Tomislava Merčepa.
Zapovjedna odgovornost
No, kao što je to bilo i ranije kada se procesuirao slučaj ubojstva obitelji Zec, ili kada su se teškom mukom otvarali postupci protiv Siniše Rimca, Muniba Suljića, Igora Mikole, Miroslava Bajramovića zbog zarobljavanja, mučenja i ubijanja Srba u svojevrsnom koncentracijskom logoru u Pakračkoj Poljani, i u slučaju Marina Sela je izostavljeno pitanje zapovjedne odgovornosti. Merčep, tako, unatoč zvjerstvima koja su činili njegovi podređeni, nikada nije došao na red za optuženje.
Na temelju dijela materijala koji su iz Haaga stigli u Državno odvjetništvo RH pod nazivom “Atlantis group” podignuta je optužnica protiv Kufnera, Šimića, Vancaša, Poletta, Tutića i Ivezića. Proces se vodio na Županijskom sudu u Požegi, gdje su optuženici redom proglašeni krivima i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne za djelo ratnog zločina. No, obrane su uložile žalbe Vrhovnom sudu koji je u ožujku ove godine presudu ukinulo i postupak vratio na ponovno suđenje koje će se ovaj put voditi na Županijskom sudu u Osijeku.
Ključni razlog za ukidanje presude je taj što se temeljila na iskazima preživjelih žrtava zlostavljanja, a prikupili su ih haaški istražitelji. Svjedoke koji danas uglavnom žive u Srbiji nakon što su razgovarali s haaškim istražiteljima, hrvatska tijela kaznenog progona više nisu saslušavala. Vrhovni sud je to ocijenio kao propust, a izjave dane haaškom Tužiteljstvu tretirao je jednako kao policijske zabilješke koje u našem pravnom sustavu nemaju dokaznu snagu te se izdvajaju iz spisa.
Obrazlažući svoju odluku, Vrhovni sud je rekao da se pred domaćim sudovima kao dokazi mogu koristiti materijali što su ih prikupili haaški istražitelji, ali samo u slučaju kada su oni ustupljeni po strogo propisanim pravilima, i to nakon što je podignuta optužnica. Za slučaj zločina u Marinu Selu nije se radilo o takvoj proceduri. Veliku zabrinutost zbog ovakvog stava Vrhovnog suda izrazile su nevladine udruge koje prate postupke za ratne zločine. Posebice upozoravaju da, ako će svjedočenja koje su žrtve zločina dale haaškim istražiteljima biti proglašena indicijama, dolazi u znak pitanja procesuiranja mnogih drugih zločina budući da velik broj njih domaća tijela kaznenog progona uopće nisu istraživala.
Udruge zabrinute
Voditeljica Documente, Vesna Teršelić svojedobno je upozorila da je od 703 kaznene prijave njih oko 400 još u predistražnoj fazi. S obzirom na stav Vrhovnog suda po kojemu iskazi što su ih prikupili haaški istražitelji nisu valjani dokaz, osječki bi sud trebao u ponovljenom postupku sam pozvati i saslušati preživjele žrtve. Pošto je od zločina proteklo gotovo 20 godina, upitno je tko je još živ i tko je, s obzirom da su otišli u Srbiju, u mogućnosti doći svjedočiti u Osijek.
nema jos dejstvovaca i Sorosevca ovdje da cmizdri nad sudbinom zeceva.