Ukiseljene i konzervirane namirnice, keksi i drugi konditorski proizvodi, kakao, čokolada, kečap, senf, slane grickalice, tjestenina, riža, čaj, kava, sol, brašno, šećer, začini..., samo su neke od namirnica koje mogu trajati puno dulje od oznake “najbolje upotrijebiti do” na ambalaži, a kako je njezino nerazumijevanje upravo najčešći krivac što tisuće tona još jestive hrane godišnje u EU završi u smeću, Europska komisija će do kraja 2022. predložiti novi sustav označavanja rokova trajanja.
Još nije poznato kako će on izgledati. No izmjene rokova trajanja dio su velike reforme sustava označavanja hrane te porijekla i sastava prehrambenih proizvoda u EU, koja proizlazi iz europskog Zelenog plana, odnosno strategije Od polja do stola za koju je zadužena i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan.
Prepoloviti bacanje do 2030.
Sve države članice EU do 2030. trebale bi, naime, prepoloviti količine bačene hrane, s time da će polazna količina za Hrvatsku biti 286.379 tona otpada od hrane godišnje ili 71 kg po stanovniku, koliko je izmjereno prošle godine.
– Dok god ima gladnih ljudi, a skladišta socijalnih samoposluga i pučkih kuhinja nisu puna, svaki kilogram bačene hrane je previše. Osim toga, za njezinu proizvodnju potrošeni su resursi – rad, gorivo, voda, zemlja, koji su ograničeni i vrijedni. To je nešto što je generaciji naših djedova i baka bilo nezamislivo – smatra Borzan.
I nedavno istraživanje o uzrocima i količinama bačene hrane u Hrvatskoj potvrdilo je ono na što ona upozorava već nekoliko godina – velik dio građana ne razumije oznake rokova trajanja hrane i to je jedan od glavnih razloga ogromnih količina bačene hrane u Hrvatskoj i Europi.
– Pola građana EU ne razumije razliku između “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”, a hrvatsko istraživanje pokazalo je da jedna četvrtina ispitanika baca hranu odmah po isteku ovog drugog roka, iako je još sigurna za jelo. Naime, “najbolje upotrijebiti do” znači da proizvođač tvrdi da je do tog dana proizvod najkvalitetniji, a može biti jestiv dugo nakon isteka roka. Upravo zato pokrećemo izmjene tih oznaka – objašnjava hrvatska europarlamentarka.
Lista izuzeća
Jedna od opcija o kojoj se razgovara je i da se istovremeno stave obje oznake na proizvod – i “upotrijebiti do” koja građanima kaže do kad je hrana sigurna za jelo - i “najbolje upotrijebiti do” dokad zadržava optimalnu kvalitetu.
– Ima i ideja da se potpuno ukine “najbolje upotrijebiti do”, da ostane samo rok dokad je hrana sigurna za jelo. U Švedskoj i Norveškoj su pak eksperimentalno zamijenili tu oznaku s “najbolja kvaliteta do” i “najbolje do, ali upotrebljivo nakon”. Ako novi sustav za samo nekoliko postotaka smanji bacanje u EU, radit će se o stotinama tisuća tona spašene hrane – upozorila je Borzan.
Sjeverne zemlje EU sklone su pojednostavniti sustav, dok se Italija primjerice protivi ukidanju oznake koja označava rok optimalne kvalitete hrane. Ista podjela postoji i u vezi prijedloga da se proširi lista vrlo dugotrajnih proizvoda, poput tjestenine, riže, kave i čaja, koji bi bili potpuno izuzeti od označavanja roka trajanja.
Dakle, umjesto da se stara hrana baca nakon isteka roka, sada će je građani EU pojesti. U slast!