Novoizabrani predsjednik britanske Laburističke stranke Keir Starmer bio je član hrvatskog pravnog tima u tužbi Hrvatske protiv Srbije zbog genocida pred Međunarodnim sudom pravde, o čemu svjedoči i fotografija iz Večernjakove arhive.
Naše bilješke sa suđenja pokazuju da je trećeg dana usmene rasprave u tom predmetu, u ožujku 2014., Starmer bio zadužen da sucima u Haagu prezentira događaje u Vukovaru tijekom opsade i osvajanja grada, a posljednjeg dana usmene rasprave, 1. travnja 2014., uzvraćao je uime Hrvatske na argumente iz protutužbe Srbije koji su se ticali vojno-redarstvene akcije “Oluja”.
Prije no što ga je Hrvatska angažirala u svom pravnom timu pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Haagu, gospodin Starmer već je imao iza sebe karijeru glavnog tužitelja za Englesku i Wales te reputaciju vodećeg pravnog stručnjaka na području međunarodnog i kaznenog prava.
Jučer je izabran za novog predsjednika trenutno oporbene Laburističke stranke u Ujedinjenoj Kraljevini. Na tom mjestu naslijeđuje Jeremyja Corbyna. Time je bivši “hrvatski odvjetnik” u tužbi protiv Srbije postao lider oporbe u Velikoj Britaniji.
Premijer Boris Johnson iz Konzervativne stranke, inače, također ima neko iskustvo s protagnostima velikosrpske agresije na Hrvatsku, i to kao novinar, koji je u svibnju 1999. za Daily Telegraph intervjuirao Željka Ražnatovića Arkana u Beogradu. Intervju je do danas ostao dostupan na portalu irskog Independenta, a novinar Boris Johnson napisao ga je kao da je blagonaklono čavrljao, prije nego kritički i u bespoštedno novinarskom stilu ispitivao jednog od najvećih ratnih zločinaca.
Nakon što mu Arkan objasni svoju verziju ratnih zločina koje je počinio u Bosni i Hercegovini, Johsnonovo sljedeće pitanje je o - lijepom Arkanovu prstenu (“jolly fine ring”). A nakon što mu Arkan malo kasnije kaže kako će otvoriti biznis s plastičnim vrećama jer će Britancima trebati puno takvih vreća za njihove mrtve vojnike na Kosovu, Johnson ga pita - zar nije šteta što sad (Arkan) ne može lijepo putovati Europom zbog neke tamo haaške optužnice?!
Stvarnu Arkanovu ulogu u agresiji na Hrvatsku obrazlagao je, kao član hrvatskog pravnog tima, upravo i Starmer, zajedno s ostalim pravnicima iz hrvatskog tima.
- Od 13. listopada 1991. vodstvo JNA i vodstvo Srbije bilo je svjesno da čine djela koja su sami okarakterizirali kao genocid. Bez suradnje s JNA, paravojne skupine, uključujući i Arkana, ne bi mogle izvoditi kontinuirane napade na hrvatske civile - rekao je Starmer u usmenoj raspravi u Haagu 7. ožujka 2014., kada je objašnjavao sucima da je vodstvo Srbije imalo motiv osvojiti, etnički očistiti i pripojiti dio teritorija Hrvatske u sastav Velike Srbije.
Posljednjeg dana usmene rasprave, nakon što je pravni tim Srbije iznio i svoju obranu, ali i svoje argumente za kontratužbu protiv Hrvatske za genocid, Keir Starmer je bio zadužen, zajedno s Philippeom Sandsom, za raskrinkavanje protuoptužbi Srbije, posebno onih vezanih uz “Oluju”.
- Granatiranje gradova u tzv. Krajini bilo je centralno u protutužbi Srbije. Ali ne možemo ne zaključiti da je pravni tim Srbije potpuno izgubio povjerenje u svoje argumente - rekao je tada, pozivajući se često, kao i čitav hrvatski pravni tim, na pravomoćnu presudu drugog haaškog suda, ICTY-ja, u predmetu Gotovina. Pravni tim Srbije pokušavao je navode o raketiranju izbjegličke kolone povezati sa sadržajem čuvenih brijunskih transkripata sa sastanka hrvatskog političkog i vojnog vrha uoči “Oluje”, ali Starmer je podsjećao suce da ICTY nije našao dokaze da su civili napadnuti niti da je o tome raspravljano na Brijunima.
- Ostavljanje izlaza za neprijatelja jedna je od najstarijih praksi u ratu, i sigurno nije temelj za zaključak o genocidu - rekao je tada Keir Starmer.
Suđenje pred Međunarodnim sudom pravde, podsjetimo, završilo je odbacivanjem tužbe, kako one hrvatske protiv Srbije, tako i protutužbe Srbije protiv Hrvatske. Suci su prihvatili dokaze da su određena djela genocida počinjena nad Hrvatima u Domovinskom ratu, ali su se, očekivano, držali visokih standarda dokazivanja genocidne namjere i odbacili hrvatsku tužbu većinom od 15 glasova sudskog vijeća za i dva protiv.
Jako zanimljiv članak. Što se tiče Starmera, mislim da će biti bolje rješenje od Corbyna. Iako će mi potonji zapravo ostati u dobrom sjećanju. Ne toliko što je bio u pravu, nego zato što se držao svojih načela, ma koliko ponekad ona bila kriva. Nepraktični idealist, ali ipak idealist. Ono što je sigurno je da su i jedan i drugi nezamislivi u bilo kojoj kombinaciji na čelu neke lijeve stranke u Hrvatskoj. Ali to je već šire pitanje usporedivosti hrvatske ljevice sa zapadnoeuropskom. Ma zapravo i tzv. hrvatske desnice. Dok se probitak u politici kod nas bude svodio na podobnost, ništa od evoluiranja naših partija. Treba nam pošten izborni sustav da to i ostale stvari dovede na svoje mjesto.