Promjene u Lisabonskom ugovoru koje traže Njemačka i Francuska kako bi u država članica pojačale financijsku disciplinu mogle bi usporiti ulazak Hrvatske u EU. Takva su nagađanja u bruxelleskim diplomatskim krugovima iz kojih stižu upozorenja da bi Hrvatska mogla postati talac prepucavanja među članicama EU.
Pandorina kutija
Iz hrvatskih pak diplomatskih krugova komentiraju kako bi njemačko-francuska inicijativa, jer je riječ o državama koje imaju težinu u eurobloku, Hrvatsku pak mogla pogurati i osigurati bržu ratifikaciju pristupnog ugovora.
Otvaranje Lisabonskog ugovora jednako je otvaranju Pandorine kutije. Postoji mogućnost da bi Irska, pa čak i Danska, organizirale referendum, pozivajući se na ustavne odredbe. Za sada su dva scenarija kojima bi se izbjegla kriza: sastavljanje neovisnog ugovora, sličnog onom o schengenskoj zoni, i drugi – vjerojatniji – vezanje ratifikacije promjena Ugovora u zemljama članicama uz ratifikaciju hrvatskog pristupnog ugovora.
– Iako u formalnom smislu uz hrvatski Ugovor o pristupanju nije vezan ni jedan drugi paket, realno je moguće da on na ratifikaciju ide s irskim, češkim ili ovim njemačko-francuskim paketom.
Nije dočekano pljeskom
To bi moglo utjecati na vrijeme ratifikacije hrvatskoga Ugovora na različite načine, ali najvjerojatnije tako da nas ubrza. Naime, zbog velike važnosti za eurozonu i stupnja prioriteta koji tom financijskom paketu daju članice poput Njemačke ili Francuske, razložno je očekivati kako će one sve učiniti da on brzo i uspješno prođe kroz ratifikacijski proces – kažu iz hrvatskih diplomatskih krugova.
Međutim, njemačko-francuska inicijativa u EU nije dočekana pljeskom. Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle istaknuo je kako sankcije za države članice ne smiju biti vezane uz politički oportunizam. Skeptični su predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso i predsjednik Europskoga vijeća Herman Van Rompuy jer nije jasno bi li promjene vezane za euro trebale biti uključene u hrvatski pristupni ugovor. Britanski kritičari Unije traže od premijera Davida Camerona za podršku zahtjevima povrat nekih ovlasti Britaniji. O njemačko-francuskom prijedlogu, koji unatoč protivnicima ima iznimnu težinu, razgovarat će se sljedećeg tjedna.
EU je sklepana tvorevina koja poput zrakoplova od papira, ne da ide iz turbulencije u turbulenciju, već se ljulja kako god zapuhne i najmanji povjetarac. Svjedoci smo velikih različitosti u novonastaloj tvorevini u koju neki pokušavaju uvući i one zemlje koje po svojem zemljopisnom pordručju te kulturnom i vjerskom opredjeljenju, uopće nikako ne pridaju Europi, već drugim kontinentima. Među sadašnjim članicama vladaju velike napetosti (ne u smislu nekog rata, hvala Bogu valjda ga u civiliziranoj Europi neće biti) nego u smislu rivalstva, nekoliko velikih se natječe, tko će dominirati i čija šaka na stolu se čuje jače. A što mali? Ništa. Kao niti mali prst na ruci. Ostati će najmanji i najslabiji. A mali i slabi (naročito oni slabi koji su dodatno sami sebe oslabili) oni će samo biti balast koji će se džati za oplatu broda. Pa naravno da su i mali na kopanji u koju se stavlja hrana ali zamislite kolike su im šanse da se dobro nahrane. Prasetu koje nama svoju sisu, budućnost nije dobra. Zato mislim da je Hrvatska poslije rata trebala osnažiti pravnu državu i dovesti je na nivo najuređenijih pravnih država. Odmah je trebala raditi na jačanju svojeg gospodarstva stradalog u ratu, a pravna država eliminirati dugoprstiće i pospremiti na vrijeme u kaznionice. Umjesto nicanja nebrojenih trgovačkih centara, barem paralelno raditi i na nicanju proizvodnih pogona i zapošljavanju radnika. Očuvati navitalnije subjekte Hrvatskog gospodarstva u Hrvatskom vlasništvu. Da, to smo mogli da nismo prerano dali signal za članstvu u EU. E, sada nemamo ništa, sada nemamo niti svoje banke, niti svoje vitalno gospodarstvo. Ali zato imamo Europske ucjene i povlačenje za nos. Sada nas mrcvare ovako oslabljene i na stolu kao da smo na autopsiji. I sada su on nas napravili ovisnike koji moraju slijediti zapovjedi. A da smo išli korak po korak, da smo se oznažili, sve postupno kroz ovih 20 godina doveli na nivo uljuđenih zemalja u čije društvo danas želimo, nebi bili u poziciji da smo na koljenima pred njihovim vratima, već bi oni kucali na naša vrata bez ikakvih uvjeta. I za to čemo dobiti pokoru.