Tko ovih dana na društvenim mrežama utipka #janaauskassel (Jana iz Kassela) suočit će se s podijeljenošću njemačkog društva u doba pandemije. Jedni Janu uzimaju u zaštitu dok se drugi (pritom se radi o nadmoćnoj većini) izruguju ovoj 22-godišnjakinji ili se jednostavno sablažnjavaju nad njezinom povijesnom nepismenošću, arogancijom i zatupljenošću. Što je Jana zapravo učinila?
Jana spada među one građane Njemačke koji posljednjih mjeseci prosvjeduju protiv mjera za suzbijanje pandemije koronavirusa, tzv. Queerdenkera (u slobodnom prijevodu – oni koji razmišljaju drugačije). Jana je prošle subote na jednom prosvjedu u Hannoveru stala na pozornicu i izrekla rečenicu koja je uzrokovala opću sablazan. "Osjećam se kao Sophie Scholl, jer sam mjesecima aktivna u otporu, držim govore, idem na prosvjede, dijelim letke i prijavljujem prosvjede." Ona je na to još rekla kako su njoj također 22 godine kao i Sophie Scholl (što je netočno jer je Sophie Scholl pogubljena u dobi od 21 godine). Na to je jedan redar izišao pred pozornicu i rekao da ne može kao redar čuvati skupove na kojima se šire ovakve gluposti. Na to je Jana briznula u plač i prekinula svoj govor.
Podsjetimo: Sophie Scholl je bila pripadnica pokreta otpora Bijela ruža i za vrijeme Drugog svjetskog rata je u Münchenu djelovala protiv nacističkog režima. Zajedno s ostalim članovima grupe je uhićena te sa svojim bratom Hansom 1943. osuđena i pogubljena na giljotini, prenosi DW.
Jana iz Kassela nije usamljeni slučaj tragikomične usporedbe protivnika korona-mjera sa žrtvama nacionalsocijalizma. Tjedan dana prije nje na pozornici tzv. Queerdenkera u Karlsruheu jedna jedanaestogodišnjakinja je svoju sudbinu usporedila sa sudbinom još jedne poznate žrtve nacionalsocijalizma, Annom Frank. I to zato što je morala u tišini proslaviti rođendan. "Morali smo biti tihi kako nas susjedi ne bi prijavili. Osjećala sam se kao Anne Frank", rekla je jedanaestogodišnjakinja. Simbol progona Židova, djevojčica Anne Frank, se tijekom Drugog svjetskog rata godinama skrivala na tavanu jedne kuće dok ju nacisti nisu otkrili i odveli u koncentracijski logor Bergen-Belsen gdje je umrla, najvjerojatnije od tifusa.
Jedan dio korisnika društvenih mreža redara iz Hannovera slavi kao nekoga "tko je pazio za vrijeme nastave povijesti". Na opasne rupe u povijesnom znanju ukazuje i povjerenik njemačke vlade za antisemitizam Felix Klein koji je oštro osudio sve češće usporedbe tzv. Queerdenkera s progonom Židova tijekom nacionalsocijalizma. "Sve češće usporedbe protivnika korona-mjera s progonjenim Židovima je poruga stvarnim žrtvama i relativiziranje holokausta", rekao je Klein. On je istaknuo da su slučajevi u Hannoveru i Karlsruheu pokazali koliko je važno tematiziranje zločina nacionalsocijalizma na nastavi povijesti.
Isto je učinio i njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas poručujući preko Twittera: "Svatko tko danas sebe uspoređuje sa Sophie Scholl ili Anne Frank se izruguje onima koji su ustali protiv nacističkog režima".
Predsjednik Središnjeg vijeća Židova Josef Schuster je u razgovoru za dnevnik Mein Post osudio instrumentalizaciju holokausta i pripadnika pokreta otpora. "Ne samo da prosvjednici nemaju obzira prema zdravlju svojih sugrađana nego nemaju poštovanja ni prema žrtvama nacionalsocijalizma. To je odvratni cirkus", rekao je Schuster. Jedan komentator na Facebooku je primijetio kako je čudno što se pripadnici Queerdenker pokreta osjećaju kao žrtve nacionalsocijalizma dok istovremeno marširaju na prosvjedima rame uz rame s okorjelim neonacistima koji su od samog početka aktivni sudionici prosvjeda protiv korona-mjera.
U ovoj medijskoj histeriji i demoniziranju onih koji drugalčije misle, ne bismo se trebali čuditi da uskoro oni koji su protiv mjera i cijepljenja dožive Šeksov "identificirati, locirati, uhapsiti, transferirati" poučak. Hoće li se i tada mirne savjesti govoriti "voriti " nismo znali"?