Vlasnik jednog zagrebačkog hotela morao je zatvoriti 30 soba jer nije mogao naći čistačicu. On i članovi njegove obitelji sad čiste preostale sobe koje su i dalje u ponudi. Na vratima mnogih trgovina pak mjesecima stoje pozivi prodavačima-prodavačicama da se jave za posao. U građevini radovi više-manje kasne zbog nedostatka radnika. Autopraonice se zatvaraju jer poslodavci ne mogu naći nikoga tko bi u njima radio. Kućni majstori traže se svijećom, a njihove satnice dosežu vrtoglave iznose.
Navedeni primjeri nedostatka radne snage zorno pokazuju koliko je taj problem u Hrvatskoj eskalirao. I to unatoč kvotama za uvoz radnika koje su svake godine sve veće. Uz radnu snagu u Hrvatskoj, gdje je broj nezaposlenih pao na minimalnih 112 tisuća, na tržištu je i 33 tisuće stranaca koji su dobili dozvole za rad. Prema podacima MUP-a s kraja prošlog tjedna, od 51 tisuće novih radnih dozvola za ovu godinu, ostalo je neiskorišteno 18 tisuća, ali po svemu sudeći samo zato što tvrtke ne mogu naći radnike ni u okruženju.
Regionalni bazen presušio
Nakon što je prvo tromjesečje donijelo natprosječnu stopu rasta ekonomije od 3,9 posto, zagrebački Ekonomski institut iznio je procjenu da bi stopa rasta u drugom tromjesečju mogla biti visokih 4,7 posto, što znači da će potražnja za radnicima biti još izraženija. Regionalni bazen za uvoz radne snage je gotovo presušio pa je u Hrvatskoj sve više radnika iz azijskih zemalja. Agencija Donatti Stuffing posreduje u zapošljavanju radnika iz Indije i Nepala u Hrvatskoj.
Direktorica te agencije Lejla Krežić kaže da dnevno imaju puno pitanja poslodavaca za uvoz nepalskih i indijskih radnika, ali da kvote polako nestaju. U hotelijerstvu i ugostiteljstvu, kaže, nema više nijedne nepopunjene kvote.
Njezina je agencija dosad u Hrvatsku dovela stotinjak radnika iz Indije i Nepala, i to u gotovo svim sektorima gospodarstva. Tako u Hrvatskoj sad rade građevinci, stočari, poljoprivredni radnici, pomoćni kuhari, konobari pa čak i automehaničari iz Indije i Nepala.
– Najveća potražnja za radnicima je u Zagrebu. U Liku smo pak doveli stočare iz Indije i Nepala. U Istri su traženi ugostiteljski radnici – objašnjava Lejla Krežić. Dodaje da procedura za izdavanje radne dozvole i vize, koja je potrebna za radnike iz Indije i Nepala, traje gotovo dva mjeseca. Stoga se boji da je u slučaju ugostiteljstva sad kasno čak i ako se povećaju kvote jer je već lipanj. Za radnike iz Indije i Nepala kaže da su vrlo lojalni, a radnici iz Srbije, BiH i Kosova u Hrvatsku dolaze uglavnom kako bi se lakše prebacili u zapadnoeuropske zemlje.
Digli ruke od oglasa
Domaći su poslodavci očito digli ruke i od objave oglasa za zapošljavanje pa tako Ekonomski institut navodi da je njihov OVI indeks, koji mjeri broj novih oglasa u mjesecu, u svibnju pao za 10,9 posto u odnosu na isti mjesec lani. Među pet najtraženijih zanimanja su prodavač, konobar, kuhar, vozač i skladištar, no potražnja za konobarima i kuharima pala je za više od 25 posto u odnosu na svibanj 2018., i to najviše na sjevernom i južnom Jadranu. Jedno od obrazloženja za to može biti da su se vlasnici lokala i hotela pobrinuli za radnike na vrijeme.
Posljedice iseljavanja su, uz Slavoniju, naročito vidljive i u ostalim ruralnim područjima Hrvatske. Na Banovini tvrtke imaju iznimno velike probleme s pronalaženjem radne snage.
– Prije nekoliko godina imali smo natječaj za 15-ak radnih mjesta i primili više od 600 molbi, a na nedavne natječaje za kontrolu kvalitete dobili smo samo 15 molbi, od čega je većina kandidata bila s neadekvatnom stručnom spremom. Tako da nismo uspjeli popuniti željene potrebe za zaposlenicima – kaže Danko Podoreški, voditelj pravnih poslova tvrtke Hipp Croatia iz Gline.
Kako ističe, situacija je bila još i gora zbog velike fluktuacije domaće radne snage, koja se masovno iseljavala iz Hrvatske. No, to je u zadnje vrijeme stalo.
– Situacija je bolja, odlazaka je manje. No, i dalje je teško. Planiramo investicije sukladno planu proizvodnje, no da danas zapošljavamo 50 ljudi u nekom novom pogonu, imali bismo velikih problema – dodaje Podoreški.
Hipp Croatia nije tvrtka u koju radnici ne žele doći, prosječna plaća je 6500 kuna, uz koju se zaposlenima nude i mnogi dodaci, no radnika nema. U Glini nema radne snage s potrebnom strukom, nema je praktički više ni u Sisku, a u tvrtki ističu kako iz Zagreba u Glinu nitko na ta radna mjesta ne želi doći. No, kažu da se počelo i nešto pokretati. Naime, Tehnička škola Sisak postala je centar kompetencija za dio struke koja je Hippu potrebna, pa su se i oni uključili te će učenici u dualnom obrazovanju dolaziti njima na praksu.
– Nadamo se da ćemo iz obrazovnog procesa dobiti kvalitetne radnike – dodaje Podoreški.
I druge tvrtke na sisačkom području imaju problema s radnom snagom. Primjerice, sisački tekstilni brend Siscia ima stalno otvorene natječaje za zapošljavanje djelatnica, no bez većih uspjeha. Zainteresirane radne snage jednostavno nema.
VIDEO Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj:
Prava prilika za smanjenje javne uprave, tu se krije ogroman baze radne (trenutno neradne) snage. Njihove place preliti u znacajno smanjenje porezne presije i podignuti place u privredi. Ima li koji hrabar politicar za takvo sto?