Dr. Herman Vukušić, ugledni psihijatar s Klinike za psihološku medicinu KBC Zagreb odgovorio je na nekoliko pitanja koja su glavna tema u javnosti. Govorio je o koronavirusu, nedavnim smrtnim slučajevima u hrvatskoj vojsci, te o LGBT populaciji.
U nešto više od mjesec dana, izvan službe, šest je smrtno stradalih pripadnika Oružanih snaga Hrvatske. Različitih priča i špekulacija tu ima...od samoubojstava do droge. Što je po vašem mišljenju kao psihijatra navelo te mlade na samoubojstva?
Sjećam se kako je još davne 1998. godine kao moj gost u Hrvatsku dolazio jedan od koordinatora psihijatrije za cijeli NATO savez, profesor dr. Lars Weisaeth, priznati međunarodni stručnjak za psihotraumu. Te godine imali smo veliku međunarodnu konferenciju u Cavtatu i Dubrovniku na kojoj se nemali broj izlaganja odnosio na stresove kojima su izloženi pripadnici mirovnih snaga UN-a i NATO-a.
Od tada je i Hrvatska postala priznatom članicom atlantskog saveza i veliki je broj naših vojnika sudjelovao u mirovnim misijama diljem svijeta, od kojih su se neki vratili sa razvijenim simptomima PTSP-a. Sve ovo navodim kao primjer raznih stresova i psihofizičkih opterećenja kojima su pripadnici HV-a izloženi i van ratnih uvjeta, a koji bez odgovarajuće psihosocijalne, društvene i stručne potpore mogu dovesti i do težih negativnih duševnih stanja. Kao netko tko je aktivno surađivao sa vojnim psiholozima u ratnim vremenima i kao stručnjak koji nešto zna o učinku teških stresova po ljudski organizam sagledao bih ovu nemilu situaciju sa povećanom incidencijom suicida u HV-u kao poruku da se nešto mora hitno mijenjati u pravcu pripreme djelatnika HV-a na sučeljavanje sa stresnim situacijama, kao i organizacijskog osnaživanja HV-a kroz visokospecijalizirani psihijatrijski kadar.
Kao stručnjak za liječenje PTSP-a, koliko se povećao broj oboljelih od PTSP-a kao posljedica koronavirusa i lockdowna?
Još početkom novog milenija Svjetska zdravstvena organizacija navela je depresiju i stresna psihička oboljenja kao globalni zdravstveni problem broj 1 u svijetu do 2020. godine. Uz to što su se ova tamna predviđanja obistinila sama po sebi, imali smo pandemiju covid virusa koja još traje i koja je znatno pojačala sve negativnosti vezane uz duševne poremećaje, kao i stopu njihove nazočnosti u općoj populaciji. Strah od virus i bolesti općenito, nemogućnost odlaska liječniku zbog drugih kroničnih tegoba, odgađanje dijagnostičkih pretraga i operativnih zahvata, kontradiktornost pojedinih epidemioloških mjera, javno prepucavanje znanstvenika i stručnjaka koji bi trebali voditi glavnu riječ u ratu protiv korone, kao i stalno "zaprašivanje" javnosti negativnim statistikama i strahom od novih valova epidemije doveli so do stanja kolektivne psihičke ugroze u kojem se sve više govori i piše o COVID-PTSP-u. Da gotovo cijela Europa i svijet još nemaju adekvatno rješenje za ovu problematiku u smislu definiranih psiho-socijalnih mjera i jasne komunikacijske strategije razvidno je iz sve većeg porasta broja javnih prosvjeda u kojima postepeno raste i razina nasilja.
Preboljeli ste koronavirus, koliko ta bolest ostavlja posljedice na zdravlje čovjeka?
Imam dojam da se još uvijek premalo govori o tome kako je korona sistemska bolest koja ne ostavlja posljedice samo na plućima i čiji oporavak traje jako dugo. Osobno sam tjednima po izlasku iz bolnice bio preslab da sa maskom na licu stojim u redu u dućanu, banci ili pošti duže od minute, a nitko iz odgovornih službi se nikada nije osvrnuo na temu mjera koje bi korona pacijentima trebale olakšati povratak u normalan život. Ako i zanemarimo etičko-humanu dimenziju potrebe takvih mjera, još uvijek nam ostaje pitanje njihove ekonomske opravdanosti jer bi te mjere zasigurno smanjile broj dana na bolovanju pacijenata koji su preboljeli kovid. Pozitivna strana moje bolesti bila je da sam se kao liječnik našao u ulozi kroničnog pacijenta i na osobnom primjeru iskusio svu požrtvovnost, ljubaznost i stručnost svojih kolega i ostalih zdravstvenih djelatnika. Odgovorno tvrdim, mnoge razvijenije zemlje mogu samo sanjati o medicinskom kadru koji ima Hrvatska.
Zašto ste odustali od kandidature za gradonačelnika Zagreba?
Ja sam se kandidature u ime agramera prihvatio još u vrijeme "friškog" oporavka od korone i odmah sam dao do znanja da moje zdravstveno stanje uvjetuje moj smanjeni angažman na terenu. Stoga sam se prihvatio društvenih mreža i digitalnog marketinga, čime sam u suradnji sa timom iz agencije Kentra ostavio vrlo zabilježen trag u kampanji. Preko dvadeset regionalnih portala i gotovo svi relevantniji mainstream mediji naš su predizborni spot sa "ovcama i balvanima" proglasili najoriginalnijim, a sam spot i prateći sadržaji imali su preko 500.000 pregleda i nezapamćen organski rast. Nažalost, podbacila je organizacijsko-tehnička služba Agramera na terenu koja mi nije skupila dovoljan broj potpisa za kandidaturu, premda sam ja sam skupio oko 1.700 potpisa.
Kada vidim kamo ide nova gradska vlast i kako se u vrlo kratko vrijeme uspjela iskompromitirati čak i pred vlastitim biračima, žao mi je što nisam bio duže "u igri" jer bi našim drugim spotom udarili u srce tog licemjerja i obmane kojem sada svjedočimo.
Zašto ste na društvenim mrežama aktivni protiv LGBT populacije?
Upravo suprotno, ono što pišem na društvenim mrežama ide u korist LGBT populacije kada govorimo o gay osobama. Ne zaboravite da sam osobno kao gradonačelnički kandidat prvi predstavio program u okviru kojega je pri uredu gradonačelnika trebao djelovati LGBT savjet. Moji tekstovi usmjereni su protiv transrodne ideologije koja zagovara navodnu fluidnost i društvenu uvjetovanost spola, odnosno roda. Na stranu što je cijela ta ideologija postavljena na znanstveno nepostojećim osnovama, svojim inzistiranjem na principu rodnog samoodređenja bez dobne granice ona predstavlja platformu hiperseksualizacije dječje populacije. Kada tu ubrojimo i povijesno neviđenu promidžbu putem društvenih mreža i pop-kulture, dolazimo do situacije kada djeca postaju prerano seksualno stimulirana i kao takva su izrazito ranjiva za seksualne predatore, kako heteroseksualne, tako i homoseksualne. Na koncu, ali nikako i najmanje važno, svojim tekstovima želim upozoriti na licemjerje vezano uz ratifikaciju Istanbulske konvencije.
Uvjeravali su nas kako se konvencija donosi u cilju učinkovitije prevencije obiteljskog nasilja a dobili smo situaciju u kojoj sustavom upravljaju ulica i glumica, dok se mimo volje narodne većine gura ideja trećeg spola X kao i liberalizacija promjene spola bez dobne granice, medicinsko-psiho-socijalnih indikacija i suglasnosti roditelja. U svijetu se svakodnevno javlja sve više žrtava ove ideologije koje su u ranoj životnoj dobi bile zbunjene po pitanju svoje spolnosti, podlegle sveprisutnim transrodnim trendovima i promijenile svoj spol, a danas zbog toga jako žale. Ne vidim potrebu da se to događa i u Hrvatskoj i kome je to u interesu.
Medicinska znanost, naime, ne poznaje rod kao relevantnu kategoriju nego samo ženski i muški spol u čovjeka. Ljudska seksualnost funkcionira kao binarno biološko i objektivno svojstvo. Geni XY i XX genetska su obilježja zdravoga stanja a ne nekoga poremećaja. U znanosti ne postoji pojam rodnoga identiteta, a ne postoji ni pojam roda osim u taksonomiji i gramatici.
"A propos odluke Ustavnog suda od 13. srpnja kojom se omogućava promjena spola po vlastitom određenju u matičnim uredima mislim da je ona skandalozna i dugoročno društveno jako štetna. Po logici većine sudaca Ustavnog suda (čast iznimkama!) pojam "života u drugom rodnom identitetu" po niti čemu se ne razlikuje od "života u drugom kulturološko-nacionalnom identitetu". Stoga ovim putem najavljujem svoj prelazak iz Hrvatstva u etnološko-fluidni matrix u kojem po svojem dnevnom nahođenju mogu jedan dan biti Zulu, drugi dan Srbin, a treći kako god se osjećam. Sukladno postojećim transrodnim trendovima i recentnoj odluci Ustavnog suda, za sebe i sve one koji se osjećaju kulturološko-nacionalno fluidni tražiti ću sva pripadajuća manjinska prava.
Apsolutno je u pravu. Predatori su se dočepali zakona kojim vrebaju djecu i igraju im se s glavama, da zadovolje svoje bolesne seksualne potrebe.