Dva je dana na vratima Tesline sobe broj 3327 u newyorškom hotelu New Yorker, koja mu je bila dom od 1933., visila obavijest “Ne smetaj”. Dva je dana sobarica poštovala želju stalnog gosta koji i nije uvijek bio najljubazniji prema osoblju, a onda je 8. siječnja 1943. godine riskirala i ipak ušla. Strepnja od možebitne ljutnje bila je nepotrebna. Teslu je pronašla mrtva. Navodno, samo u čarapama. Od tog trenutka počinje grozničava utrka za Teslinom ostavštinom, njegovim dokumentima i tajnama koje su one skrivale, poput superoružja – mitske zrake smrti. U utrku se uključio, očekivano, FBI poslavši svog čovjeka da pregleda dokumente.
Taj čovjek, fizičar John George Trump, stric sadašnjeg američkog predsjednika, svojim je nalogodavcima javio da u Teslinim papirima nema ničeg zanimljivog. No je li govorio istinu? Pronalazak preminulog inženjera i inovatora jedini je dio priče oko Tesline smrti koji je nedvojben. Ostatak priče rekonstruiran je prema navodima svjedoka, često proturječnima, objavljenima u Teslinim biografijama, poput one J. J. O’Neilla, Marca Seifera i Seana Patricka, ali i dokumentima američkog FBI-a koji je spise o Tesli prije tri godine morao objaviti po zakonu o pravu na informacije. Upravo je FBI desetljećima uporno ustrajao u tvrdnji da nije imao nikakve veze s Teslom, ni prije ni poslije njegove smrti. Tako su redom, šablonskim odgovorima koje je za svog mandata na čelu Federalnog istražnog biroa potpisivao J. Edgar Hoover, odgovarali na pitanja znatiželjnika.
Slali su ih najrazličitiji ljudi – od sveučilišnih do srednjoškolskih profesora koji su htjeli više doznati o Teslinim neotkrivenim radovima, do pisama s tvrdnjama da je Tesla s Venere, da je donesen na ovaj planet 1856. i “ostavljen kod obitelji Tesla u dalekoj planinskoj regiji koja se danas zove Jugoslavija”, što je desetljećima tvrdio jedan od najdugovječnijih i najupornijih zagovornika kulta Venere, Arthur H. Matthews, potkrepljujući svoju tvrdnju izjavama da je s Teslom često putovao na Veneru te da je izumitelj još živ. Nisu svi ti ljudi bez razloga pisali FBI-u. Njihova umiješanost postala je javna tajna otkako je prvi Teslin biograf J. O’Neill objavio kako je FBI pregledavao znanstvenikovu ostavštinu, što ovi donedavno nisu htjeli priznati. I nije umiješanost FBI-a bila samo moralno upitna, ona je bila nezakonita.
Zato su se – formalno – poslužili trikom, izvrćući zakone do krajnje granice. Poslije vijesti o smrti, u Teslinu je sobu u New Yorkeru stigao njegov nećak Sava Kosanović, prijeratni političar, zatim ministar u kraljevskoj vladi, potom ministar u vladi bana Ivana Šubašića, a nakon rata jugoslavenski veleposlanik u SAD-u te ministar informiranja u Titovoj vladi. FBI je u početku tvrdio kako je Kosanović “počistio” sve papire iz apartmana, no uprava hotela, koja je nadgledala otvaranje sefa, potvrdila da je Kosanović, uz Teslinu potvrdu o američkom državljanstvu, odnio samo tri slike i jednu knjigu. Gdje je bio ostatak? Tesla nije ostavio oporuku pa su njegovu imovinu trebali preuzeti najbliži rođaci, nećaci Nikola Trbojević (Terbo) i Sava Kosanović. No nisu.
Operacijom “Teslina imovina” upravljao je sam J. Edgar Hoover, šef FBI-a i gorljivi antikomunist. Hoover je u službenoj bilješci napisao kako se boji da bi Kosanović neke materijale moga predati neprijatelju. Doduše, ni sam nije bio načisto tko bi taj neprijatelj mogao biti – Kosanović je bio poznat kao član Istočnoeuropskog odbora za planiranje, ali zbog stanja u balkanskim državama, Hoover nije mogao točno utvrditi tko su bili njegovi suradnici. Možda je bio naklonjen kralju Petru, komunistu Titu, fašističkim snagama koje su podržavale Mussolinija i Hitlera, Sovjetskom Savezu ili pak nijednoj opciji od navedenih. Hoover je provjeravao i motivaciju samog Tesle dok je čitao podeblji dosje načinjen za inovatorova života koji se uglavnom sastojao od novinskih članaka u kojima Tesla najavljuje stvaranje moćnog superoružja.
Posebno sumnjivim mu se činilo Teslino obraćanje Prijateljima Sovjetske Rusije u Massachusettsu 1922. godine. Sumnju da bi Tesla mogao biti naklonjen komunistima nije mogao odagnati ni dobro poznati podatak o Teslinu prijateljevanju s tadašnjim potpredsjednikom Henryjem Wallaceom, kao ni bliskost s predsjednikom Franklinom Rooseveltom preko pisama upućenih njegovoj ženi Eleonor.
Industrijalac alarmirao državu
Kao da sam Hoover nije bio dovoljno zabrinut, njegovu brigu još je potpirio Abram Spanel, industrijalac i predsjednik tvrtke Latex. Čim je čuo za Teslinu smrt, zatražio je razgovor s agentom FBI-a Friedrichom Cornelsom te mu prenio izrazitu zabrinutost da bi Kosanović tajnu Teslina superoružja mogao predati Sovjetima
. Uostalom, pisao je, Tesla i Kosanović, blizak komunistima, u posljednje vrijeme nisu bili u dobrim odnosima. Spanel se predstavio kao čovjek s dobrim vezama u Washingtonu i nije lagao. Već tada je bio ostvario suradnju s Ministarstvom rata kad im je za milijun dolara prodao svoj pronalazak – plutajuća pontonska nosila za vojnike ranjene u iskrcavanju iz amfibija – a onda im u domoljubnom zanosu vratio taj novac.
Spanel nije alarmirao samo FBI – svoju je zabrinutost prenio i savjetniku potpredsjednika Wallacea koji se o toj temi savjetovao sa svojim šefom, a možda i s predsjednikom Rooseveltom. Spanel je upozorio i na Teslina štićenika, mladog inženjera Bloycea D. Fitzgeralda, kojega je upoznao nekoliko godina ranije.
Fitzgerald je istražiteljima otkrio kako je Tesla izvodio mnoge eksperimente povezane s bežičnim prenošenjem struje, poznatim kao zraka smrti, te dodao da mu je Tesla samo mjesec dana prije smrti rekao da je te eksperimente usavršio.
Dva kamiona stvari
Fitzgerald je također govorio i o navodnom revolucionarnom dizajnu torpeda. Sve to, kao i bojazan da bi Njemačka mogla usporedo razvijati tajno oružje, nagnali su Hoovera da osobno zapovijedi akciju. Izravno se FBI nije uplitao, pa je prljavi posao za njih odradio Ured za čuvanje imovine stranaca.
Njima je naređeno da skupe i zadrže sve Tesline predmete, “barem dva dana, kako bi ih pregledali”. Ured, nakon što je primio naredbu, bio je na sto muka. Brinule su ga zakonske odredbe – njihova nadležnost bila je imovina stranaca, a Tesla je bio američki građanin. Kako je, međutim, Kosanović vjerojatno bio zakonski nasljednik, a nije bio američki državljanin,
Ured je kroz vrlo široko tumačenje zakona imao opravdanje za proglašavanje materijala imovinom stranog državljanina. Činjenicu da je Tesla imao još jednog nećaka, Amerikanca Nikolu Trbojevića, koji bi također trebao biti zakonski nasljednik, jednostavno su ignorirali pa su tako iz Teslina apartmana u New Yorkeru odvezli dva kamiona stvari. – Negdje oko podneva, u subotu 9. siječnja, iz središta u Washingtonu telefonom mi je naređeno da ne zatvaram Ured, već da čekam upute – otkrio je 50 godina kasnije zaposlenik Ureda, mladi pravnik Irvin Jurrow. Javili su mu da je umro Nikola Tesla i objasnili o čemu je riječ.
Nuklearno prije nuklearnog
– Rekli su kako vjeruju da je izumio “zraku smrti“, važan vojni uređaj koji je mogao uništiti neprijateljske avione tako što bi se uperila zraka u nebo i stvorilo polje energije zbog kojeg bi se avioni raspali. Štoviše, sumnjalo se da su njemački agenti u očajničkoj potrazi za tim uređajem ili planovima za njegovu izradu. Dobio sam naredbu da Teslinu imovinu pokupim iz New Yorkera i svih hotela u kojima je živio – prisjetio se 50 godina kasnije Jurrow.
U prikupljanju Tesline imovine pridružile su mu se osobe iz Mornaričke obavještajne službe, Vojne obavještajne službe i FBI-a. Ukupnu imovinu činilo je “12 zaključanih metalnih kutija, željezni ormarić, 35 metalnih konzervi, pet bačvi i osam kovčega”. Sve su odvezene u posebno skladište na Manhattanu. FBI je sada trebao osobu od povjerenja, a k tome dovoljno stručnu da pregleda Tesline dokumente i stvari. Pozvali su profesora Johna Trumpa, strica današnjeg američkog predsjednika Donalda. Predsjednik Trump o njemu je govorio više puta.
– Stric mi je pričao o nuklearnom, prije nego što je postalo nuklearno. Išao je na MIT i bio je bio vrhunski profesor. Genije – rekao je Trump u jednom intervjuu.
Fizičar John Trump bio je ravnatelj i osnivač Visokonaponskog istraživačkog laboratorija pri Tehničkom institutu Massachusetts (MIT) i tajnik u Odboru za nacionalnu obranu i istraživanje. Dva je dana pregledavao materijale i donio mišljenje koje je priopćio FBI-u.
“Gospodin Tesla nesumnjivo je u svoje doba bio veliki inženjer i izumitelj zaslužan za mnoge dragocjene izume, no njegov je rad posljednjih 15 godina imao uglavnom spekulativan, filozofski i donekle promotivan karakter. Smatram da Teslini dokumenti ne sadrže ništa što bi nam koristilo u ratne svrhe i ništa što bi bilo od pomoći neprijatelju ako bi mu došlo u ruke, pa predlažem da materijal predate nasljednicima”, napisao je Trump. Trumpov izvještaj sadržavao je klasifikaciju materijala. Kao najzanimljiviji izdvojio je rad o generiranju visokog napona i ubrzavanju naelektriziranih čestica, Teslin opis elektrostatičke metode za proizvodnju visokih napona velike moći i niz pisama predstavnicima britanske vlade u kojima se, uz naknadu, nudi otkrivanje tehnike za ubrzavanje sićušnih čestica. Takvi snopovi činili bi zraku smrti koja bi mogla zaštititi Veliku Britaniju od zračnog napada.
Zanemario je Tesline traktate, napisane 1937. i nazvane “Nova vještina prenošenja koncentrirane, nerasipajuće energije kroz prirodni medij”, gdje je Tesla – što je suprotno Trumpovim ocjenama – iznio potpuno nove spoznaje te opis načina rada oružja za uništavanje tenkova i aviona i za paljenje eksploziva. Novosti su bile otvorena vakuumska cijev, način za dobivanje nekoliko milijuna volti da bi se naelektrizirale sićušne čestice, kao i metoda stvaranja i usmjeravanja koncentriranog snopa tih čestica s putanjom dugom nekoliko milja.
Iako je Trump zanemario važnost tog dokumenta, njegova kopija poslije je poslana Američkoj vojsci, Mornaričkoj obavještajnoj službi, FBI-u, zračnoj bazi Wright Patterson, MIT-u i najvjerojatnije u Bijelu kuću. Taj podatak, kao i špekulacije o nestalim dokumentima te mikrofilmovima, otvorio je cijeli niz nagađanja i teorija o stvarnoj sudbini Teslina superoružja. No pregled dokumenata u skladištu na Manhattanu nije bio kraj operacije Tesla.
Tajna kutije iz hotela
Trump je morao obaviti još nešto. U hotelu Governor Clinton, jednom u nizu u kojem je Tesla živio i ostao dužan jer je imao neobjašnjiv običaj ignorirati račune, stajala je velika kutija.
Ostavio ju je sâm Tesla kao zalog za neplaćene račune. U rukom napisanoj poruci Tesla je potvrdio kako oprema koju ostavlja u kutiji vrijedi deset tisuća dolara. Usmeno je bio upozorio upravu hotela da je njegov “uređaj” tajno oružje i da će se aktivirati ako ga otvore. Nakon što su Trumpu prenijeli Tesline riječi, upravnik hotela i zaposleni brzo su napustili sobu. Trump je opisao kako je dugo oklijevao skinuti smeđi papir koji je prekrivao uređaj. Kad je skupio hrabrost, pred njim se nije ukazalo nikakvo superoružje, već obična kutija – uređaj za mjerenje otpora. Uobičajeni predmet koji se mogao naći u svakom elektrolaboratoriju na početku stoljeća.
Trump se okrenuo na peti i indignirano i iznervirano otišao. Za njega je slučaj Tesla bio završen. No za tisuće i tisuće ljudi diljem svijeta nije. Sumnje – bile one osnovane ili ne – da je Tesla zaista usavršio revolucionarne izume koje razne vlade još skrivaju od javnosti, nikada neće nestati.
Ovaj članak pišući o interesu FBI za Teslinu ostavštinu ne spominje bitnu stvar. Tesla je umro 1943. godine, kada je SAD bila usred 2.svjetskog rata. Nije čudno, da su zaplijenili Tesline papire, jer se kod Tesle teško razlikovala njegova mašta i stvarnost. Tesla je tvrdio, da to njegovo oružje može srušiti 10000 aviona na udaljenosti 400km. To je oružje ponudio vladi SAD, vladama većih Europskih zemalja pa i Kraljevini Jugoslaviji. Bez odgovora. Jedino je od Sovjetskog Saveza dobio neki novac. U članku se to ne spominje, iako je to razlog za blokadu Tesline ostavštine.