Nema vlasnika psa koji ne strahuje od piroplazmoze. A ona je samo jedna od vektorskih bolesti čiji uzročnici, prije nego dođu do psa, određeno vrijeme provedu u vektoru – krpelju, komarcu, pužu.
Babezioza, piroplazmoza, najrasprostranjenija je bolest pasa koju prenose krpelji. Ovisno o težini kliničkih znakova, može se klasificirati kao nekomplicirana ili komplicirana. Kod nekomplicirane javlja se anemija i trombocitopenija, a odgovor na specifično liječenje obično je dobar. Kompliciranu babeziozu karakterizira sindrom sistemskog upalnog odgovora i zatajenje organa. Uz specifično liječenje, zahtijeva intenzivnu potpornu njegu i ima lošiju prognozu. Klinički znakovi su letargija, povišena temperatura, blijede sluznice, žutica, urin smeđe ili tamnonarančaste boje, splenomegalija, hepatomegalija, ubrzano disanje, hipotenzivni šok, oligurija.
Krpelji prenose i anaplazmozu, bakterijsku bolest čiji su rezervoar glodavci, domaći i divlji preživači. Često je asimptomatska, a klinički znakovi su letargija, povišena temperatura, otežano kretanje, šepanje, proljev, krvarenje, limfadenopatija. Za navedene bolesti preporučuje se upotreba proizvoda za prevenciju od krpelja. Često je prijenos povezan s trajanjem vezivanja parazita na domaćina, stoga preferirajte proizvode koji brzo odbijaju ili ubijaju krpelja kako bi se smanjio rizik od prijenosa bolesti.
Uzročnik borelioze (Lymska bolest) je spiroheta Borrelia, a vektor je isto krpelj. Rezervoari zaraze su mali glodavci i ptice, dok su preživači i jeleni reproduktivni i transportni domaćini zaraženih krpelja. Bolest je često asimptomatska, samo kod 5 do 10% pasa uzrokuje kliničke simptome. Često dolazi zajedno s drugim patogenima koji dijele istog vektora i razlog su povećanog morbiditeta. Simptomi su šepanje, otečeni zglobovi, povišena temperatura, anoreksija, letargija, limfadenopatija.
Erlihiozu uzrokuje bakterija Ehrlichia, a krpelj je opet glavni vektor. Psi i divlji kanidi su rezervoari. Bolest ima subkliničku, akutnu asimptomatsku i kroničnu fazu. Prognoza za kronično bolesne pse je loša. Razdoblje inkubacije je od jedan do četiri tjedna. Njemački ovčari i sibirski haskiji pasmine su osjetljivije na erlihiozu. Simptomi su gubitak kilograma, anoreksija, letargija, povišena temperatura, poremećaji koagulacije: krvarenja na koži, sluznicama, konjunktivama, iz nosa, zatim povećanje limfnih čvorova, slezene, konjunktivitis, uveitis, edem rožnice, ponekad i neurološki simptomi. Liječenje ponekad traje i dulje od 4 tjedna, a nakon liječenja moguć je visok titar antitijela u krvi i preko godine dana. Seropozitivni psi i dalje su podložni ponovnoj infekciji. Prognoza za akutnu erlihijozu, najčešći oblik bolesti, je dobra, no prognoza za kroničnu erlihiozu je loša.
Prevencija krpelja će smanjiti rizik od bolesti koje se prenose krpeljima, poput piroplazmoze, anaplazmoze i erlihioze. Pse treba pregledavati najmanje jednom dnevno u situacijama izloženosti visokom riziku. Sve pronađene krpelje treba odmah ukloniti bez nanošenja stresa jer on povećava rizik od prijenosa bolesti. Suzbijanje krpelja i dalje je najvažnija preventivna mjera, no nijedan proizvod nije potpuno učinkovit.
Angiostrongiloza je parazitska bolest koju uzrokuje nematod Angiostrongylus vasorum. Lisica je prirodni rezervoar parazita, dok su ostali divlji kanidi konačni domaćini. Vektori su puževi. Odrasli crvi žive u plućnim arterijama i na desnoj strani srca pasa. Jajašca crva izlegu se u plućnim kapilarama i prolaze kroz alveolarne zidove. Nastaju ličinke koje pas iskašlje i proguta, pa ih možemo naći u fecesu. Mladi psi i psi koji nekontrolirano jedu skloni su infekciji. Klinički znakovi su kašalj, otežano disanje, umaranje pri naporu, koagulopatija (potkožni hematomi, krv u stolici, krvarenje na bjeloočnicama), anemija. Ponekad mogući i neurološki znakovi. Važna je prevencija u endemskim područjima mjesečnom primjenom ciljanim antiparazitikom ili redovitom parazitološkom kontrolom tijekom čitave godine. Potrebno je spriječiti pse da jedu puževe.
Vektori lišmanioze, zoonoze koju uzrokuje unutarstanični protozoarni parazit, su papatači, mušice iz roda Phlebotomus. Parazite prenose ženske jedinke. Bolest može imati različite kliničke manifestacije, od subkliničke do teške, pa čak i fatalne bolesti. Zatajenje bubrega najčešći je uzrok smrti. Neki od kliničkih znakova su limfadenopatija, kožne lezije, alopecije, blijede sluznice, splenomegalija, anoreksija, konjunktivitis, blefaritis. Do pojave simptoma može proći nekoliko mjeseci, ali i godina. Najčešće obolijevaju psi koji žive u endemičnim zemljama ili su tamo putovali (Španjolska, Portugal, Južna Francuska, Italija, Hrvatska, Crna Gora, Grčka, Cipar, Bugarska, Turska). S obzirom na to da do razvoja simptoma može proći puno vremena, i klinički zdrave životinje mogu biti zaražene. U prevenciji bolesti preporučuje se koristiti ogrlice koje sadrže sintetičke piretroide za odbijanje papatača. Preporuka je držati pse u zatvorenom prostoru od zalaska sunca do zore u sezoni papatača, od travnja do studenog, i mreže protiv komaraca na prozorima.
Dirofilaria repens ili subkutana dirofilarioza bolest je koju uzrokuje nematoda Dirofilaria repens, a prenose je određene vrste komaraca. Ličinke D. repens migriraju u potkožno tkivo i duboku fasciju gdje izrastaju u odrasle crve. Klinički znakovi su potkožni čvorići, prištići, čirevi. Odrasli paraziti često su slučajni nalaz (crvi mogu biti dugi i do 20 cm) u potkožnom tkivu, dubokim fascijama ili tjelesnim šupljinama tijekom operacije. U ljudi se D. repens može naći u očnim kapcima, subkonjunktivnom tkivu, skrotumu, dojkama ili bilo gdje u potkožnom tkivu. Preventivne mjere kod pasa mogu značajno smanjiti rizik oboljenja kod ljudi.
Srčani crv (kardiopulmonalna dirofilarioza) parazitska je bolest koju uzrokuje nematod Dirofilaria immitis, a prenose je određene vrste komaraca. Usprkos imenu, uglavnom je bolest pluća. Kardiološki simptomi, tj. prisustvo crva u srcu, javljaju se mjesecima i godinama nakon infekcije, a odrasli crvi u psima imaju životni vijek do 7 godina. Većina pasa ne pokazuje kliničke simptome mjesecima ili čak godinama, osim kod opsežne invazije crvima ili ako su psi pojačano fizički aktivni. Kašalj, umor, dispneja, sinkopa i kongestivno zatajenje srca simptomi su infekcije. Liječenje je kirurško ili posebnim lijekovima. Važno je ograničiti fizičku aktivnost, bez trčanja, skakanja ili lova najmanje mjesec dana nakon završetka liječenja kako bi se smanjio rizik od tromboembolije. Ograničenje aktivnosti treba nastaviti do negativnog rezultata antigenskog testiranja. Osim preventivnih mjera, i lokalna primjena sintetičkih piretroida može znatno smanjiti rizik od uboda komaraca. Svakako bi se trebalo raspitati o mjerama prevencije prije putovanja u područja u kojima su endemske bolesti češće.
