Prošlo je više od četvrt stoljeća od rušenja komunizma, a Hrvatska se još uvijek nije na pravi način suočila sa zločinima koje su partizani počinili nakon što su pobijedili u Drugom svjetskom ratu. Sve bitne političke opcije izražavaju pijetet prema nevinim žrtvama, ali problem nastaje kada treba osuditi ideologiju i režim koji je to provodio. Ljevica još uvijek pokušava amnestirati i relativizirati ulogu Josipa Broza Tita, koji stoji iza brutalnog obračuna s ratnim gubitnicima, njihovim simpatizerima i obiteljima.
Titov govor u Ljubljani
Dok je očekivano da SDP, koji je pravni nasljednik Titove Partije, ima određeni sentiment prema komunističkom režimu, zbunjuje činjenica da se sve HDZ-ove vlade od neovisnosti do danas nisu ozbiljnije uhvatile u koštac sa zločinima iz 1945. godine.
– Iako nema pisanih tragova, nedvojbeno je da je likvidacije zapovjedio Tito. Rekao bih da je to bila savršeno organizirana industrija ubijanja. Samo u Teznom ubijeno je gotovo 20.000 ljudi u samo tjedan dana – kaže povjesničar dr. Mario Jareb naglašavajući da je Tito u govoru koji je održao u svibnju 1945. godine u Ljubljani rekao da će ruka pravde stići one koji su bježali. I on upozorava da se službena Hrvatska do danas nije na pravi način suočila s poslijeratnim komunističkim zločinima.
– Zapravo je dolazilo do opravdavanja tih zločina u ime antifašizma ili takvih nekih floskula – kaže Jareb te dodaje da je ona druga, neslužbena Hrvatska, koju čine i pripadnici obitelji žrtava, osuđivala partizanske zločine i tražila rasvjetljavanje tih događaja. Zamjera ljevici što pokušava relativizirati zločine jer vrlo često govori da je među ubijenima bilo zločinaca.
– Poznata je stvar da je nevin svatko tko je ubijen bez suđenja. Relativiziranja su cinična i pokvarena – zaključuje Jareb. Na drugoj strani povjesničar dr. Dragan Markovina ističe da nitko ozbiljan na ljevici ne pokušava negirati i opravdati zločine. On vidi problem u tome što desnica ne želi razgovarati o nekim drugim hrvatskim traumama.
– Po mom sudu, puno je veća trauma sve ono što se događalo od 1955. pa nadalje. Sve ono što se događalo u vrijeme i nakon Oluje, sve one spaljene kuće – ističe Markovina. Na primjedbe s desnice da ljevica ne želi osuditi komunistički režim koji je provodio egzekucije, Markovina kaže da su takve primjedbe neinteligentne jer na isti način gledaju i ocjenjuju cijelo razdoblje socijalizma od 1945. do 1990. godine. Još je dodao da je partizanska borba nešto najplemenitije što je iznjedrio hrvatski narod.
Živi egzekutori?
Ovih je dana slovenska vlada počela pokapati mrtve koje su partizani zazidali u rudniku Huda jama. Iako je na komemoraciji bio i slovenski predsjednik Boris Pahor, slovenski publicist Roman Leljak smatra da se Slovenija nije na pravi način suočila s partizanskim zločinima. Odaje se pijetet žrtvama, ali se ne osuđuje zločinački režim. Leljak iznosi podatak da je do sada u Sloveniji evidentirano 620 stratišta te da su u 246 stratišta hrvatske žrtve.
– Znamo koliko ima žrtava u svakom stratištu. U Sloveniji je poslije Drugog svjetskog rata likvidirano oko 140.000 Hrvata – tvrdi Leljak te dodaje da su još živa 16-orica partizana koji su izvršili egzekucije u Hudoj jami. Siguran je da su neki od njih bili prisutni kada su se događali zločini te da im treba suditi.
Problem je posten čovjek Hasanbegović a nisu problem zločinci njihovi sinovi i unuci. Problem je Hasanbegović ili Estrih jer nisu nista ukrali, jer su obrazovani, jer su kulturni....... to je nasa domovina.