Izraelski vojnik na straži okupan suncem opušteno pjeva. Arapin s nožem u ruci polako mu prilazi ozbiljnog i prijetećeg pogleda s očitom namjerom da ga ubode. No, odnekud izranja duh, “arbitar” da procijeni metrom je li Arapin dovoljno blizu njega te je li mu nož dovoljno dug da bi ga se smjelo upucati. Iako će terorist očito napasti vojnika, duh zaključuje “ne”. To je sadržaj predizbornog spota koji se može vidjeti na internetu desničarske stranke Židovska snaga koja njime ismijava, kako ih ona vidi, prestroge zakone za izraelsku vojsku kojoj prijeti stalna opasnost od arapskih terorista. Kad bi oni stigli na vlast, vojnici bi u sukobu s njima dobili puno veće ovlasti.
Ljevičarska stranka Meretz pak u svom predizbornom spotu pita Izraelce: “U kakvom se Izraelu želite probuditi nakon izbora?” Mračnijem, izoliranijem i nasilnijem ili pak s više pravde, slobode i jednakosti. Kad bi Meretz preuzeo vlast, ovo drugo bi ušlo u sve pore Izraela.
Sutrašnji su parlamentarni izbori u Izraelu zaista prijelomni. Istodobno su referendum o vlasti Benjamina Netanyahua, podosta uspješnog izraelskog konzervativnog premijera posljednjih deset godina kojem su uteg oko vrata ozbiljne optužbe za korupciju, ali i poruka Izraelaca vlastima u kojem smjeru žele da im zemlja ide. Protiv Netanyahua okupila se gotovo cijela oporba na centru i ljevici, a oko njega velik blok na desnici. To pokazuje dvije stvari: Izrael je kao rijetko koja demokracija sukobljena zemlja, ali s ogromnom dozom pluralizma. Netanyahuova stranka, prema trenutačnim anketama, mogla bi nakon izbora ostati na vlasti, ali samo u širokoj koaliciji s manjim desnim strankama.
Video - Izraelska vojska napala iranske mete u Siriji
Hvali se ubijanjem terorista
Benjamin Netanyahu, kojeg svi poznaju pod nadimkom Bibi, šef stranke desnog centra Likud, koja vlada Izraelom bez prestanka od 2009., danas je poznat kao gotovo savršen svjetski primjer populističkog lidera. Istodobno dio establišmenta i borac protiv njega, Netanyahu je majstor u stvaranju pomutnji u odnosima između oporbe i njezinih birača, optužujući političare koji ga kritiziraju za popustljivost prema Arapima, podrivanje međunarodne pozicije Izraela ili pak za pravu pravcatu izdaju. Usput proziva medije za ljevičarenje i ideološku borbu protiv njegove vlasti te se predstavlja kao politički autsajder.
Kao konsolidirana oporba na centru stoji nedavno osnovan politički savez Plavo i bijelo, nazvan prema bojama na izraelskoj zastavi, koji bi čak mogao na izborima odnijeti i pojedinačnu pobjedu, ispred Likuda. Savez Plavo i bijelo vodi Benny Gantz, bivši načelnik glavnog stožera izraelske vojske koji se u jednom predizbornom spotu hvali koliko je terorista ubio. Osim mačo-imidža biračima je ponudio i svoje drugo lice – mirotvorca.
– Nema ničega sramotnog u težnji prema miru. Želimo li slati našu djecu da se bore još 25 godina? Što ćemo im reći? Da ništa nismo postigli? Da nismo ni pokušali? – govori Gantz u spotu.
Tu se pokazuje i njegova razlika u odnosu na Netanyahua. Jer premijer, iako ne spada na najradikalniju desnicu, nije poznat kao tragač za mirom, a samog sebe, u zemlji koja je okružena susjedima koji joj mahom odriču pravo na postojanje, tako i ne zamišlja samog sebe. No, Gantz si to može priuštiti. U društvu u kojem nije lako propitkivati odnos zemlje prema sigurnosti, savezu Plavo i bijelo tako će pomoći što u svojim redovima ima čak trojicu bivših načelnika glavnog stožera vojske: osim Gantza, tu su i Moshe Ya’alon te Gabi Ashkenazi.
Čelnici su tog centrističkog i liberalnog saveza Gantz i Yair Lapid, bivši novinar koji je bio i ministar financija u Netanyahuovoj vladi prije pola desetljeća.
S druge strane, jedan je od najvećih fenomena posljednjih godina u Izraelu propast ljevice koja je bila na čelu Izraela kada je osnivan. Još 1992. godine 61 od 120 mjesta u parlamentu držala je ljevica. No, danas je Laburistička stranka, nekada simbol tamošnjeg establišmenta, daleko iza Likuda te Plavo i bijelo po rejtingu. No, prema anketi Izraelskog demokratskog instituta, danas se samo 12 posto Izraelaca osjeća ljevičarima. S druge strane, čak se 56 njih predstavljaju kao desničari, a nešto više od četvrtine kao centristi.
Laburističku stranku danas predvodi Avi Gabbay, koji se mora boriti s činjenicom da je lijevu ideologiju Netanyahu potpuno obezvrijedio svojom retorikom.
– Riječ “lijevo” alat je kojim se delegitimira svakoga tko je protiv Netanyahua. Ta je riječ postala kao prokletstvo, tako da nije čudno da je toliko ljudi pokušava izbjeći – rekao je Merav Michaeli, laburistički parlamentarac.
Izraelci su nakon toliko propalih i neuspješnih dogovora s Palestincima zaista postali potpuno nepovjerljivi prema onima koji im obećavaju lagano sklapanje mira. Oko polovice Izraelaca vjeruje da bi najbolje bilo ostvariti rješenje o “dvjema državama”, izraelskoj i palestinskoj, no tri četvrtine njih ne vjeruje da će ga biti lako postići.
– Izrael je funkcionalna i principijelno učinkovita pravna država unatoč kontroverzama koje je prate - što je slučaj svih razvijenih država liberalne demokracije. U tom kontekstu mogu se sagledavati i politički odnosi, posebno žestina sučeljavanja političkih stranaka, intelektualaca, vjerskih zajednica, različitih interesnih grupa... No, isto tako, postoji visoka razina nacionalnog konsenzusa u svim bitnim pitanjima, poput opstanka Izraela kao države ili funkcionalnog pravosuđa – komentira za Večernji list poznavatelj Izraela Albert Bing s Hrvatskog instituta za povijest.
“Vrijeme je da Bibi ode”
Na sutrašnjim izborima još će se natjecati i niz manjih desničarskih stranaka koje bi mogle podržati Netanyahuovu vladu nakon izbora. S druge strane, nekoliko stranaka na ljevici i centru vjeruje da bi mogle profitirati od optužbi protiv Netanyahua za korupciju. Prema anketama novina Haaretz, Likud bi na izborima u parlamentu, koji ima samo 120 mjesta, osvojio 30 mandata, Plavo i bijelo 27, a laburisti 10. No, televizija Channel 12 kaže da su njezine ankete pokazale da bi centristički Gantzov savez mogao imati četiri mandata više od Likuda (32 prema 28). No, prema tim anketama, desni bi blok nakon izbora mogao imati 64 mjesta, a 61 mjesto potrebno je za vladu.
Iako se čini da Netanyahu ima najveće šanse sastaviti vladu nakon izbora, njemu je najveći teret nakon izbora zapravo izvanpolitički. Jer izraelski je državni odvjetnik Avichai Mandelbli potkraj veljače rekao da planira optužiti Netanyahua za primanje mita, prijevaru te zloporabu povjerenja. Tužitelji tvrde da je premijer primao skupe poklone kako bi pomogao davateljima da dobiju američke vize te pri poreznoj prijavi. U drugim slučajevima optužuje ga se da je pokušao dobiti bolji tretman u izraelskim medijima tako da je donio zakone koji su koristili medijskim mogulima.
Zbog svega toga, Netanyahu se suočio s dosad najvećim problemom za svoju vladavinu. Primjerice, konzervativnog kolumnista New York Timesa, Breta Stephensa, ujedno i zagovornika proizraelske američke politike, natjerao je da napiše tekst pod nazivom “Vrijeme je da Netanyahu ode”. Izraelski je pak premijer poručio da će slučaj protiv njega pasti kao kula od karata te je opisao kampanju protiv sebe kao “ljevičarski lov na vještice”.
– Bez obzira na to tko što mislio o Netanyahuu, slagao se s njegovom politikom ili ne, malo tko dovodi u pitanje njegovu umješnost političkog opstanka. Dosad se pokazao ne samo kao vješt političar koji je sposoban izbjeći optužbe – od političkih sukoba do korupcijskih afera – već i kao važan reformator izraelskog društva. U dva posljednja desetljeća potaknuo je i proveo niz složenih promjena: uspješnu reformu nacionalne ekonomije zasnovane na liberalnim načelima, sinergiju znanosti i privrede, posebno na području IT tehnologija, funkcionalno povezivanje židovske dijaspore s Državom Izrael… Ukratko, model na kojemu bi i Hrvatska svašta mogla naučiti. Izrael je danas, kako kaže Netanyahu, društvo inovacija – ističe povjesničar Albert Bing.
U subotu je Netanyahu napravio pravu pomutnju kada je, kao dio svoje nacionalističke agende, čak najavio da planira anektirati dio Zapadne obale u kojem žive Izraelci. Radi se o spornom području koje trenutačno kontrolira izraelska vojska, a u kojem živi znatno više Palestinaca.
Jedan je od velikih poticaja za izraelskog premijera pretprošli tjedan stigao iz inozemstva – američki predsjednik Donald Trump, njegov najveći saveznik, priznao je izraelsku aneksiju Golanske visoravni koju je Izrael okupirao od Sirije 1967., a to je kasnije vjerojatno i proširilo Netanyahuove apetite prema Zapadnoj obali. Vjeruje se da je Trump to učinio i kako bi Bibiju pomogao na izborima.
Iako se radi o dokazano sposobnom političaru koji se nada uhvatiti i peti mandat, nitko ne može poreći da je izraelskom premijeru ovaj put svaka pomoć zaista potrebna.
Lijevu ideologiju je primarno obezvrijedio internet - Izraelci svaki dan citaju pristrane antiizraelske clanke po stranim mainstream medijima i to im je diglo tlak... Nakon irana, hezbolaha i hamasa, najveci mrzitelji Izraela su zapadni ljevicari - corbyn, ilhan omar, rashida tlaib, aoc, gotovo sve zelene stranke, svedski socijaldemokrati, lijevi diktatori tipa chavez/maduro, castro i slicni su u medunarodnim organizacijama uvijek nastupali protiv Izraela... Dodatno, moguce je da se Izraelcima zgadilo to sto je zapadna ljevica protiv njih, a istovremeno je Izrael najbolja zemlja u arapskom svijetu kad se radi o pitanjima koja upravo ta ljevica forsira na zapadu tipa zenska prava, lgbt prava, religijska prava, demokratski sustav, neovisno pravosude s dugom povijescu osuda protiv visokopozicioniranih politicara itd...