Domaće lubenice na tržištu još nema i sigurno je neće biti do početka srpnja. Berba ove godine kasni od 10 do 15 dana – kaže opuzenski poljoprivrednik Mijodrag Kiridžija, ističući da su posljednjih tjedan dana u prometu tek neznatne količine, od 10 do 15 tona, dozrele u plastenicima. Slatka neretvanska lubenica proteklih se godina, naime, uvelike brala već oko 20. lipnja. No, kako zbog vremenskih (ne)prilika sezona kasni, u trgovačkim se lancima mahom prodaju uvozne grčke i talijanske lubenice, za koje već nude i akcije pa se prodaju po cijeni od 3,50 do 4,99 kuna.
Prinosi manji, kvaliteta dobra
Plasteničke se na pojedinim štandovima u Zagrebu i okolici prodaju i za 10 kuna po kilogramu, što mnogi prekupci koriste i za lov u mutnom pa iz Udruge proizvođača agruma i povrća Neretvanska mladež ovih dana pozivaju građane da ne nasjedaju, posebice na području Zagreba i okolice, gdje je primijećeno najviše prevaranata koji se skrivaju pod nazivima OPG-ova i pod domaćom prodaju uvoznu robu upitne kvalitete. Sve je prijavljeno i Državnom inspektoratu i resornom ministru Tomislavu Tolušiću, a dok se čeka epilog, Neretljani se mole za što više sunca koje će dodatno “zašećeriti” njihove romanse, fantazije, mercinije... a i za dobre cijene, s obzirom na to da su iznadprosječne količine oborina u početku rasta lubenica tražile veća ulaganja i više zaštitnih sredstava, koji su proizvodnju na otvorenom poskupjeli i 50%, doznajemo od Kiridžije.
– Ispod 2 kn/kg proizvođači neće pokriti ovogodišnja ulaganja – kaže on, a slično kaže i Neven Mataga, predstavnik Hrvatske voćarske zajednice iz doline Neretve, uvjeren da će ove godine prinosi biti manji, ali lubenice će biti iznimno sočne i slatke.
– Zadnjih je 15-ak dana sunčano, a prema prognozama tako će biti sve do berbe – objašnjava Mataga. Prije su nas od uvoznih španjolskih, crnogorskih, albanskih... dijelila i dva tjedna, no zbog klimatskih promjena sve je izglednije da će se sve one na tržištu naći kad i domaće pa proizvođači strahuju od preniskih otkupnih cijena zbog kojih je domaća proizvodnja posljednjih godina pala 20%.
Pada proizvodnja
– Cijela dolina Neretve sad tek ima oko 250 hektara na kojima se ubere oko 2500 tona – objašnjava Mataga. Prva očekivana cijena domaćih je od 2,30 do 2,40 kn/kg, a kako sezona bude odmicala, od 1,70 do dvije kune. Grčke su pri kraju i sigurno nisu kvalitetnije od domaćih, dodaje on, dok Kiridžija upozorava da uvozne, koje se trenutačno nalaze na tržištu, a rušit će cijene domaćih, nisu ni prve klase. – Već po obliku vidi se da su pretrpjele određene šokove u vegetaciji jer su nepravilnog oblika, ni potpuno okrugle ni ovalne – kaže on. Dinje su pak, ako je vjerovati Neretljanima, neisplative. Berba je počela, ove su godine sitnije, no ni prvi stidljivi otkup od 6 kn/kg nije dovoljan poticaj za sadnju na više od 30-40 hektara na području doline Neretve. One se u trgovačkim lancima mogu naći cijele godine, a kad domaće prispiju, nema hladnjača u kojima bi se uskladištile i čekala bolja cijena.
– Već 4-5 godina nitko u nas ne prolazi dobro s dinjom – tvrdi Mataga. Iz Ministarstva poljoprivrede kažu da su dinje u nas lani proizvodila 303 PG-a u Hrvatskoj na 144 ha, a lubenice 798 njih na 708 hektara, najviše (po oko 180 ha) u Dubrovačko-neretvanskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Godišnje uvezemo oko 15.000 tona lubenica za oko 30 mil. kuna, a izvezemo oko 2500 t za oko 4 mil. kuna. Globalni izvoz lubenica iznosio je lani 1,8 mlrd. dolara, što je rast od 6,7%. Najviše ih se izvezlo iz Europe, u vrijednosti 908 mil. dolara ili više od 51% svjetskog izvoza, od čega najviše iz Španjolske. Na izvoz iz Sjeverne Amerike otpada 21,5%, Azije 9,6%, Latinske Amerike 9,1% (bez Meksika), iz Kariba i Afrike (8,5%). Najveći proizvođač u svijetu je Kina, koja sa 79,2 mil. tona čini vrtoglavih 67,7% ukupne svjetske proizvodnje. Drugoplasirana Turska proizvede svega 3,4%, trećeplasirani Iran 3,3%.
Može li mi netko objasniti kako se španjolcima,talijanima isplati nama prodavati lubenice po povoljnijim cijenama nego našima sa Neretve. Kako se isplati vecim centrima i malim opg.ovima uvoziti iz tih zemalja gdje je skuplja radna snaga,gdje treba platiti duži transportt ,a ne sa Neretve.Zar je jeftinija proizvodnja u plastenicima nego na polju.Zar je sjeme i razni pesticidi toliko jeftinije vani nego kod nas?Ako je toliko jeftinije zašto naši proizvođaći isto tamo ne nabavljaju sjeme i pesticide.Njima se isplati a nama ne,gdje je radna snaga puno jeftinija nego vani.Kako je to moguce?