Slovenija je posljednjih mjeseci “spuštala” Hrvatskoj kako nema riješeno granično pitanje ni s jednim susjedom osim s Mađarskom.
Tom bi tvrdnjom iz političkog komuniciranja dobili peticu, ali iz logike jedinicu. Jer se Slovenija i Hrvatska nalaze u apsolutno istoj situaciji što se tiče granice sa susjedima. Obje države imaju neriješene granice s državama bivše Jugoslavije. Samo Slovenija ima jednu takvu “problematičnu” granicu, a Hrvatska tri. Sada bi, izgleda, na red moglo doći rješavanje granice sa Srbijom. Još prije mjesec dana ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić kazala je da sa srbijanske strane postoje signali da se ponovno počne razgovarati o granici. Rad međudržavne komisije šepa, prekinut je 2003., pa je obnovljen 2010., kada je u hrvatskom izaslanstvu bio tadašnji državni tajnik u MVP-u, a danas ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, pa je nakon toga opet zamro.
U subotu je “signal” potvrdio i srbijanski zamjenik ministra vanjskih poslova Goran Aleksić iznijevši stav o razgraničenju koji je suprotan hrvatskom. Srbija želi da granična crta teče sredinom Dunava, što Hrvatska odbija pozivajući se na katastarske granice. I tu, napominju neki diplomatski izvori, rješenja iz arbitražne presude o granici između Hrvatske i Slovenije mogu biti korisna u rješavanju drugih granica. Vijeće se pri određivanju kopnene granice držalo katastra. Ta odluka vrijedna je kao signal Beogradu što može očekivati od moguće arbitraže ili sudskog procesa oko granice s Hrvatskom, smatraju.
Hoće li ovoga puta rad međudržavne komisije oko granice Hrvatske i Srbije biti uspješniji ili će opet biti zastoja, ostaje za vidjeti. Granice jesu važne, ali važnije je da život uz njih nesmetano teče, kao što pokazuju slučajevi Njemačke i Nizozemske, koje također nemaju riješenu granicu. Ni Hrvatska nema problema na terenu na jednoj granici. Problemi nastaju kad jedan susjed počne instrumentalizirati granicu u političke svrhe, kao što je Slovenija radila Hrvatskoj.
Uopće ne mora biti tako jer kriterij prirodne granice je ovdje kompromitiran time što je riječ o panonskoj rijeci, koja znano mijenja korito ovisno o poplavnoj/kišnoj sezoni i time bi se izgubila vjerodostojnost riječnog korita u tom pogledu - štoo je pak u slučaju Sutle, gdje doista potegnuli po katastru bilo uzrokovano melioracijskim/protupoplavnim radovima (man made) i zato su se odlučili za administrativnu granicu. U članku nedostaje ono najviše bitno - RH ima 9x više površine katastarskih čestica preko Dunava nego Srbija i zato potonja se drži kriterija sredine rijeke (ili Thalweg, plovni put) kao "pijan plota" jer bi u slučaju administrativne granice npr. Apatin i luka bili u RH. Ali to sve može i ne mora biti odlučujuće na sudskom razmatranju jer arbitraže, ovog ad hoc tipa kakva je bila HR - SLO više sigurno neće biti odnosno SLO svima jasno pokazala Know how, tj. kako potkupiti i pridobiti suce iz arb. vijeća na svoju stranu, a o čemu će tek biti napisa u stručnim publikacijama. Bilat. dogovor pak nije moguć jer Srbija neće pristati na ništa drugo nego po sredini rijeke...