Iako podatak o 556 općina i gradova na prvi pogled može ostaviti drugačiji dojam, Hrvatska je među najcentraliziranijim zemljama u Europi. A korijen problema leži u tome što su mnoge općine formirane prema logici puke političke tehnologije – krojile su se kako je to odgovaralo HDZ-u, stranci koja je, ne treba zaboraviti, od osamostaljenja državom upravljala dvije trećine vremena. Općine su tako slagane na temelju procjene na kojem bi području ta stranka mogla odnijeti izbornu pobjedu, koja sa sobom nosi i položaje za vjerno stranačko članstvo i njihove rođake.
Velik broj lokalnih jedinica na prvi bi pogled trebao jamčiti snažnije sudjelovanje građana u donošenju odluka koje se tiču njihova svakodnevnog života, od komunalija do dječjih vrtića i manifestacija, no u Hrvatskoj to u praksi uglavnom ne izgleda tako. Naprotiv, u mnogim slučajevima o razvoju svoje općine zapravo ne odlučuju ni njihovi načelnici ni predstavnička tijela, jer su mnoge od njih na rubu egzistencije, a jedini zaposleni su oni koji rade u općinskim ili javnim službama.
VIDEO Mislav Šimatović: Pravne nebuloze i apsurdi koji vas rastužuju i živciraju, i zbog kojih ljudi iseljavaju
Općina sa 600 stanovnika
Jedna od takvih općina su Lišane Ostrovičke, koje su u zadnjem izvješću Državne revizije o poslovanju općina dobile uvjetno mišljenje jer su na plaće svojih zaposlenika potrošile čak 264 posto više novca nego što su po zakonu smjele. S obzirom na to da je općina lani uprihodovala ukupno nešto manje od 5,5 milijuna kuna, za plaće je po izvješću Državne revizije mogla potrošiti nešto manje 150.000. No, takvu odredbu u ovom je slučaju potpuno nemoguće poštovati jer ih sam status općine obvezuje na zapošljavanje nekoliko osoba. Iako je riječ o općini sa samo 600 stanovnika, dužni su imati knjigovođu, administrativnog referenta, komunalnog djelatnika i odgojiteljica u vrtiću.
Pogledajte video o hrvatskim apsurdima:
Kada se tu dodaju plaće načelnika i njegove zamjenice te jednog pročelnika, potpuno je jasno da ograničenje od 150.000 kuna nije dovoljno čak ni ako su svi zaposleni na minimalcu. Jasno je i da je u takvim općinama, a Lišane Ostrovičke nisu jedine, potpuno nemoguće pomišljati i na bilo kakav razvoj. Slabosti sustava s mnoštvom općina koje ne mogu pokriti ni vlastite plaće najbolnije se otkrivaju kada je riječ o povlačenju europskih fondova. Općine poput Lišana Ostrovičkih nemaju ni vodovod, no ne mogu ni pomišljati da bi ga mogle izgraditi uz pomoć fondova EU, jer im za to, osim stručnog kadra koji nemaju niti samostalno mogu osigurati, treba i novac za vlastiti udio u projektu.
Traže pomoć države
Mnogi načelnici zato pozivaju državu da se uključi u sufinanciranje, spominje se i osnivanje fonda iz kojega bi središnja država pomogla lokalnim sredinama. No, treba imati na umu da bi takav razvoj događaja značio samo dodatnu centralizaciju, jer općine u tom slučaju ne bi mogle autonomno odlučivati.
Nakon presude Kruljcu može li se suditi za manje količine droge?
Hrvatska je u percepciji građana visoko korumpirana zemlja, pri čemu se posebno upire prstom u pravosuđe. Vjeru u pravdu ovih je dana dodatno poljuljala zatvorska kazna za Huanita Luksetića zbog uzgoja marihuane koju je htio koristiti da bi si olakšao simptome multiple skleroze. Ova presuda ne bi pobudila toliki bijes da je javnost ne uspoređuje s nekim, također recentnim slučajevima u kojima su očiti dileri ostali na slobodi, po općem uvjerenju, zbog veze s uglednicima.
GALERIJA Nekad raskošna zdanja danas su derutna!
Sin generala Mladena Kruljca nedavno je tako za čuvanje 3,98 kilograma marihuane i 27 grama kokaina te teško objašnjivih 180.000 eura kažnjen dobrotvornim radom. Očit nerazmjer dviju kazni rezultirao je predsjedničinom najavom pomilovanja za Luksetića, a mi se pitamo može li se nakon presude mladom Kruljcu u Hrvatskoj uopće više suditi za posjedovanje manjih količina droge.
Prijevoznici za svaki prijamnik moraju plaćati RTV pristojbu
Jedan od apsurda koji muči hrvatske prijevoznike je da moraju plaćati RTV pristojbu za svaki prijamnik koji imaju u svojim vozilima. Tako prijevoznička tvrtka koja primjerice ima 35 kamiona, za RTV pristojbu godišnje mora izdvajati čak 33.600 kuna. Međunarodnim prijevoznicima nije pri tome jasno zašto moraju plaćati tu pristojbu kad su njihovi kamioni 90 posto vremena izvan Hrvatske. S druge strane, vozači svih kamiona ionako plaćaju RTV pristojbu za prijamnike koje imaju kod kuće.
No, zakon je, iako apsurdan, ipak jasan pa propisuje da su sve pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, dužne sukladno Zakonu o HRT-u plaćati pristojbu na svaki prijamnik te da su obveznici plaćanja mjesečne pristojbe vlasnici ili posjednici prijamnika.
Liječnički pregled za vozački ispit vrijedi samo šest mjeseci
Mladi kandidati prije pristupanja polaganju vozačkog ispita moraju obaviti liječnički pregled u ovlaštenoj ordinaciji medicine rada koji plate između 400 i 500 kuna. Taj liječnički pregled, osim osnovnog pregleda, uključuje i pregled vida i psihologijsko testiranje psihičkih sposobnosti. Kandidat doktoru medicine rada pri tome treba donijeti i izvadak iz liječničkog kartona o kroničnim i psihičkim bolestima koji ne smije biti stariji od tri mjeseca.
Ako kandidat zbog bilo kojeg razloga ne položi vozački u roku od šest mjeseci i želi nakon toga polagati ispit za vozača A i B kategorije, mora ponovno ići na liječnički pregled i opet za njega platiti 400 do 500 kuna. Da je to apsurd, slažu se i stručnjaci, no u nadležnim institucijama kažu da je to sukladno direktivi EU. Tako vozač koji je prešao četrdesetu ima vozačku dozvolu koja mu vrijedi sve do 65. godine i ne mora ići na liječnički pregled, a mladi kandidat mora svakih šest mjeseci.
Više birača i osiguranika u HZZO-u od stanovnika
Takvim kupusom od podataka o broju stanovnika, zdravstvenih osiguranika i birača te nerazmjerom među njima ne može se pohvaliti nijedna uređena država EU. Hrvatska, prema procjenama demografa i statistikama zemalja u koje su se hrvatski građani doselili, ima nešto manje od četiri milijuna stanovnika, ali zato smo, po podacima HZZO-a od 31. prosinca 2018., imali 4,146.450 zdravstvenih osiguranika!
Istina, u osiguranike se ubrajaju i stranci koji žive i rade kod nas, strani umirovljenici i oni s dozvolom privremenog i trajnog boravka, ali ih ne može biti toliko. Posljednja procjena DZS-a o broju stanovnika pokazuje, pak, da smo 2017. imali 4,124.531 stanovnika. Uz sve te apsurde slijedi i taj da imamo 3,774.548 birača u RH. Kako je to tek moguće uz skoro 600 tisuća djece do 14 godina!
Izdašna pomoć za treće dijete, ali mnogim očevima nedostupna!
Grad Zagreb diči se jednom od najizdašnijih financijskih naknada za pomoć u opremanju novorođene djece. Za treće dijete tako ćete dobiti 54.000 kuna u jednakim godišnjim obrocima tijekom šest godina. Popis dokumenata koje treba predočiti nadležnom uredu jest podugačak, ali za toliki iznos isplati se potrošiti nekoliko dana u prikupljanju papira. Naravno, ako ste sigurni da ispunjavate sve uvjete za dobivanje naknade, koji su ispisani na gradskoj web-stranici.
A iz njih proizlazi da pravo na financijsku pomoć ne možete ostvariti ako ste razvedeni, a starija djeca nisu prijavljena na istoj adresi na kojoj živite. Činjenica da ste pravomoćnim rješenjem skrbnici te djece, da imate plan o skrbništvu s bivšim bračnim drugom, da plaćate alimentaciju i da djeca dio tjedna provode kod vas neće vam pomoći. Osim u slučaju da se s bivšim partnerom dogovorite da lažno prijavite djecu na svoju adresu.
Pokretanjem nove tvrtke izbjegavaju se dugovi stare
Iako je nekoliko Vlada najavljivalo da će zaustaviti praksu nepoštenih poduzetnika da poslovanje s jedne tvrtke prebace na drugu, koja je financijski neopterećena, to se nikad nije dogodilo. Zakon je ograničio manevre poduzetnicima na način da se više ne može osnovati nova tvrtka prije nego što se poplaćaju obveze za poreze i doprinose u tvrtki u kojoj ste suvlasnik, ali nitko ne propituje prebacivanje poslovanja s jedne na drugu aktivnu tvrtku. U pravilu, stoga, pojedinci osnivaju više tvrtki s ograničenom odgovornošću preko kojih posluju. Iako je smisao takvog pravnog subjekta zaštita osobne imovine poduzetnika od neuspjelog poslovnog pothvata, kao apsurd se čini da država ne može zaustaviti praksu otvaranja više različitih tvrtki kako bi se mogle izbjeći pojedine obveze.
GALERIJA Imaju li Zagrepčani razloga za brigu!?
Primjera ima i u velikim sustavima koji prebacuju poslovanje s jedne na drugu pravnu osobu, a za sobom ostavljaju milijunske dugove. Praktičan je pritom propis po kojem stečaj nakon neprekidne blokade računa dulje od 120 dana Fina mora automatski pokrenuti, a može se voditi i po skraćenom postupku. U tom se slučaju dugovi zauvijek otpisuju, a poduzetnik koji ih je stvorio može bez opterećenja nastaviti raditi kao da ih nikad nije stvorio niti nekoga oštetio.
Nemate naljepnicu? To vas može koštati i pola milijuna kuna
Lista naljepnica koje u svom objektu mora imati svaka trgovina ili ugostiteljski objekt poprilično je duga, a kazne za poduzetnike su astronomske. Nužno je imati naljepnicu za fiskalizaciju, a kazna, ako je nemate ili imate staru verziju, može biti i do pola milijuna kuna. Uz nju nužno je imati i naljepnicu o obvezi uzimanja računa. Nije dovoljno imati vatrogasni aparat u objektu, već i naljepnicu kojom se označava mjesto za vatrogasni aparat koja se uglavnom smješta iznad samog aparata. Kazna, ako nema te obavijesti, kreće se od dvije tisuće do 20 tisuća kuna.
U ugostiteljskim su objektima nužne i oznake o dozvoljenom ili zabranjenom pušenju, a čak i ako ih imate, ali su oštećene, može se naplatiti paprena kazna. Apsurd o naljepnicama nastavlja se i kod zaštite potrošača. Tako je od 2016. godine u povijest otišla knjiga žalbe, međutim trgovac, a to je svaki obrtnik ili poduzetnik koji prodaje neku robu ili uslugu, mora istaknuti obavijest o načinu podnošenja prigovora. Ponovno se zahtijeva još jedna obavezna naljepnica u objektu, a zbog nepostojanje takve obavijesti određena je kazna od pet do petnaest tisuća kuna. No tu naljepnicama nije kraj pa tako objekt mora naglasiti da se prostor snima i, naravno, staviti naljepnicu kao upozorenje o tim aktivnostima.
Poljoprivreda kopni, a poticaji sve veći
Od osamostaljenja Hrvatske izgubili smo velike poljoprivredne površine. U 1989., prema Popisu poljoprivrede, imali smo 3,2 milijuna hektara, a 2017. godine 1,5 milijuna, što znači da smo u 30 godina izgubili 1,74 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta. I dalje se lome koplja i kako će se raspolagati državnim zemljištem, za koje još ne postoje precizni podaci koliko ga je, dok hrvatska poljoprivreda od 2008. do 2017. bilježi stalan pad vrijednosti proizvodnje te sve više zaostaje za ostalim članicama EU. Od ulaska u EU zabilježen je pad proizvodnje za pet milijardi kuna, a za to su vrijeme izdvojena znatna sredstva za potpore od više od 20 milijardi kuna, oko 3,2 milijardi kuna godišnje.
Lex šerif za vječne vladare
Hrvatska je poznata po lokalnim gradonačelnicima, načelnicima i županima koji vladaju po pet-šest mandata (20-24 godine), a izmjenama zakona njihove su pozicije dodatno učvršćene. Tako dugotrajna vladavina podloga je za političku korupciju, umrežavanje i uspostavu apsolutne vlasti jedne političke opcije koja u svojim rukama u potpunosti drži neki grad ili županiju. HDZ-ova je Vlada donošenjem “lex šerif” praktički onemogućila smjene lokalnih čelnika jer se uime tobožnje političke stabilnosti odlučilo da, ako lokalni parlamenti ne prihvate gradonačelnikov/načelnikov/županov proračun, onda na izvanredne izbore ide samo to tijelo, a lokalni čelnik tek ako ni ponovno izabrano vijeće ili skupština ne usvoje njegov proračun.
Kada je Vlada već toliko zacementirala lokalne šerife, apsurdno je što im nije ograničila mandat na otprilike tri uzastopna mandata. Posebno je apsurdno što je mandat predsjedniku/ici ograničen na deset godina, tj. dva mandata, dok lokalni šerifi, koji se kao i šef države biraju neposredno, mogu vladati neograničeno. Osim toga, mandat bi trebao biti ograničen svim izvršnim funkcijama, kako u politici, tako u pravosuđu itd. Iako se iz Ministarstva uprave neslužbeno najavljivalo da bi mogli predložiti ograničenje mandata lokalnim čelnicima, ta je ideja propala jer su je minirali HDZ-ovi lokalni šerifi. Zagrebački gradonačelnik Bandić, riječki Obersnel, župan primorsko-goranski Komadina... spadaju u najdugovječnije lokalne čelnike.
E pa takva procjena demografa samo govori o neozbiljnosti i pausalnim procjenama pojedinaca koji pumpaju statistike o iseljavanju, stvarni brojevi su manji sto potvrdjuje broj zdravstvenih osiguranika