Dok u Kini vlada panika zbog nekoliko tisuća oboljelih beba jer se u mlijeku našao po zdravlje pogubni toksični melamin, u našoj zemlji nadležene nas institucije uvjeravaju da nema razloga za paniku.
Ali već godinama udruge za zaštitu potrošača pozivaju na veću kontrolu robe na hrvatskim policama, čija je kvaliteta vrlo često upitna. I sam predsjednik Vlade Sanader pozvao je na veću kontrolu uvoza nekvalitetne robe.
Često se takva nekvalitetna roba naziva bofl–robom, što je kolokvijalna riječ za proizvode izrazito niske kvalitete koja je uglavnom prepoznatljiva, ali i ne mora biti, posebice kod prehrambenih proizvoda .
Da inspekcije rade svoje, ne bi bilo bofl-robe
Uzmemo li u obzir drastičan pad standarda hrvatskih građana kojima je preživljavanje glavna preokupacija, bez upravo takve robe za većinu to bi bilo nezamislivo.
Suočeni s uvozom nekvalitetne robe, na premijerovu izjavu stižu pozitivni komentari kako je dobro da se vrh izvršne vlasti osvrnuo na to kakvu to sve robu imamo u ponudi. Ali hoće li, osim osvrtanja, posebno onih koji zacijelo za obnašanja svoje funkcije na državnom vrhu nisu nikada niti kupili bofl-robu, biti bilo što više od toga?
Podrazumijeva li premijer Sanader pod bofl-robu onu koja ne odgovara kvalitativnim zahtjevima definiranima pravilnicima i Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda? Takva roba, prema Robertu Hircu, predsjedniku Središnjega interesnog odbora za gospodarstvo Hrvatske narodne stranke, ako funkcioniraju službe kojima upravlja Vlada, uopće niti ne može biti na policama trgovina.
I Udruga za zaštitu potrošača ističe da svi proizvodi koji su predmet u organiziranoj, zakonitoj maloprodaji moraju zadovoljavati sve naše zakone i pravilnike, bez obzira jesu li uvezeni ili kod nas proizvedeni. No, prema istoj udruzi, problem leži u sivoj ekonomiji koja ne mari na zdravlje onih koji će te proizvode koristiti. (Bofl-roba počela se proizvoditi i u ljekarničkoj industriji, čime je na najizravniji način ugroženo zdravlje pa i život onih koji takve lijekove uzimaju. No za sada bez konkretnih dokazanih slučajeva u Hrvatskoj).
Nezakonitim plasmanom takve robe na domaće tržište i slaboj kontroli ovlaštenih inspekcija, bofl-roba bez problema nađe svoj put do željenog kupca, smatra Vesna Brčić Stipčević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača.
Smrdi li to dakle riba od glave, odnosno bi li bofl-robe bilo da inspekcije rade svoj posao?
Primjerice, kod nas se meso zamrznuto smije držati dvije godine, što je četiri puta dulje nego u Europskoj uniji, poručuje Hirc te time samo proširuje sumnju kako se nakon isteka tog roka mnoge deklaracije samo pretiskaju s novim datumom, daleko od dometa inspekcija koje prate nepravilnosti koje se na tržištu rade.
Nekadašnja zastupnica u Saboru Vesna Škare Ožbolt zapitala se zašto nema primjene Zakona o općoj sigurnosti proizvoda koji je na snazi još od 2003. godine. Umjesto toga, drži Vesna Škare Ožbolt, i to javno ističe u svom blogu na temu bofl-robe, prodaje se demagogija, najavljuju mjere ognjem i mačem po standardu ljudi.
Kvaliteno je skupo, za većinu i nedostupno
Već cijeli niz godina na hrvatskom tržištu posluje tvrtka “Kamaris” koja se bavi proizvodnjom isključivo hrvatske odjeće i pelena za bebe, odjeće za trudnice i pratećih proizvoda za najmlađe poput nosiljki. Njezina vlasnica Svjetlana Šitum bori se s lošim materijalom na koji nailazi na svakom koraku u nastojanju da kupcima ponudi vrhunski hrvatski proizvod. Posebice jer je posljednjih godina povjerenje u tekstilne proizvode poljuljala navala robe iz Kine.
Svjetlana Šitum: Dječje pelene Kamaris ne sadrže štetne boje ili kemikalije
Cijene “Kamarisovih” proizvoda visoke su jer su visoki ulazni troškovi kvalitetnih repromaterijala koji posebice moraju imati visoke standarde jer su namijenjeni najmlađima, ističe Svjetlana Šitum. “Kamaris” proizvodi male količine proizvoda, gotovo ručnom radinošću, ali čuva njihovu kvalitetu, te bi se za njih, bez da imalo zvuči kao reklama, moglo reći da se točno zna podrijetlo i sastav svake utkane niti, ocjenjuje vlasnica tvrtke. U našim proizvodima nema boja niti štetnih kemikalija, što ne vrijedi i za većinu robe koja dolazi u Hrvatsku, smatra. Vjerujem da će s ulaskom u Europsku uniju i Hrvatska dobiti više kontrole, a manje bofl-robe, pa i po zdravlje štetne robe u trgovinama, poručuju iz “Kamarisa.”
No, kvalitetnu i skupu robu ne može si priuštiti svaki hrvatski roditelj ma koliko volio svoje dijete, jer između prosječnom džepu nedostižne odjeće i svakodnevnog preživljavanja, izbora očito za većinu nema. A on je jasan – bofl-roba.
Neću bofl, al' neću niti poznatu marku
Ljudi se često zavaravaju kada kupuju brandiranu i skuplju robu bježeći od bofl-robe. No rješenje ne mora biti isključivo u kupovanju marke, kaže HNS-ov gospodarski stručnjak Hirc. Tržištu se treba ponuditi više trgovačkih marki, ističe Hirc upoznavajući kako, primjerice, u Francuskoj 60 posto udjela robe na policama čine robne marke trgovačkog lanca, a kod nas je taj postotak manji od trideset posto.
Problem je i u tome što imamo čak 15 trgovačkih lanaca dok susjedna Slovenija ima samo tri koji drže 90 posto tržišta.
- Da imamo takve uvjete, ne bi bilo utrke za profitom, gušenja proizvođača visokim maržama koje se žele osigurati u nabavi, pa samim time imamo i nekvalitetne proizvode na policama - poručuje predsjednik Središnjega interesnog odbora za gospodarstvo HNS-a.
Višegodišnji pad kupovne moći kupaca također je doveo do rasta bofl-robe. Jer niska kvaliteta nosi i nisku cijenu, a takvu jedino danas prosječan hrvatski građanin i može platiti. I dok takva roba zadovoljava i onaj minimum, problem je kada ga se ne pridržava, a ipak se nalazi na polici trgovina. Problem više što uočava i Udruga za zaštitu potrošača, ali i ekonomski stratezi oporbenih stranaka, je da nema razvrstavanja robe na policama prema kvaliteti i sastavu, pri čemu bi se samom kupcu dala mogućnost da prema dubini svoga džepa odluči što će kupovati.
Kad nam svima životni standard bude bolji, a kupovna moć veća, nestat će i bofl-robe. Ali zasad se svatko snalazi kako zna i može.
