Liječnicima treba zabrniti prekovremeni rad i odrediti normativ. Kriminal je da jedan liječnik dnevno u bolnici u Čakovcu napravi 3 ultrazvuka, ili da na jednom RTL odjelu u Vinogradskoj bolnici 30 profsora, primarijusa, specijalista obave 3 operacije dnevno pod izgovoromm da nema anaesteziologa. Previše je takvih primjera, zato treba privatizirati zdravstvo.

Kad se uzme u obzir da svaki liječnik u prosjeku radi 500 prekovremenih sati, to su još dva i pol mjeseca godišnje. Odnosno, kao da ih radi 25% više, s tim brojkama na samom vrhu EU-a po broju liječnika naa na 100.000 pacijenata. A imamo liste čekanja od godinu-dvije. Ergo, cijeli sustav je trul. O ne-liječničkom osoblju da i ne govorim. Nama treba kompletni reset. Od 65 bolnica, njih najmanje 20 moraju biti mini bolnice s četiri-pet odjeljenja. Nekoliko regionalnih centara i četiri KBC, koja su bogomdana locirana u Osijeku, Zagrebu, Rijeci i Splitu. Osim toga, sve što nije core business treba ići u outsourcing. Head-management treba voditi sve bolnice i dogovarati tarife s HZZO-om. Država bi se trebala samo uključiti u zakonodavnom smislu. Što bi značilo, da treba uvesti plaćanje osiguranja do smrti, kao što je u bogatoj Njemačkoj slučaj. Nitko ne može biti bez osiguranja a nitko ne može biti izuzet od plaćanja. Znači, ako si socijalni slučaj, socijalna blagajna preuzima teret osiguranja. Ako si nezaposlen, agencija za rad plaća, ako ne dobivaš novac od agencije, onda se sam moraš osigurati.

Kaže on: bez prekovremenih došlo bi do kolapsa zdravstvenog sustava. A ja kažem: zašto ne? Kolabirajte konačno! Ovaj je sustav ionako neodrživ. Bolje da se što prije uruši pa da se onda gradi na drugim temeljima, nego da umire desetljećima i pritom nas skupo košta, kao brodogradilišta.